„Možemo!“ je stvoren iz mreže HDZ-ova (ne)djelovanja

Notorni Anto Đapić poručio je biračima da se “klone Domovinskog pokreta”. I zaradio po tko zna koji put hadezeovski sendvič i coca colu. Mi Hrvati, koji obožavamo samo i isključivo Boga, a demoniziramo samo i isključivo neprijatelje hrvatskog naroda, pitamo se: Kako to da su se i mnogi koji su unatoč svim svojim smrtnim političkim grijesima ipak naši, našli među prvim i najoštrijim kritičarima Miroslava Škore i Domovinskog pokreta? 

U tomu prednjače oni hadezeovci koji bi glasovali za HDZ čak iako bi ga vodio Pupovac i blagoslivljao Porfirije. Neki iz sentimentalnih razloga, a neki iz čistog interesa. Odmah iza njih su njihovi kooperanti, među kojima Đapić uzima istaknuto mjesto još od početka 1990-ih. A i ne može preboljeti to da je u prvom krugu posljednjih predsjedničkih izbora Škoro dobio 24,42% glasova, a Đapić, koji je, „zna se”, kandidiran da bi uzeo po koji postotak baš Škori, dobio 0,21%. 

Zanimljivo je bilo gostovanje novinara i publicista Matije Štahana u „Bujici”, na Z1 televiziji. Štahan je u razgovoru s „odavno kontaminiranim Bujancem” (kako je izjavio Đapić u svom obraćanju biračima) između ostaloga rekao:

“Tomaševića su retuširali iz crvenog u zeleno, kako bi rebrendirali jugoslavenski komunizam koji je pregažen ’91. godine!” Drugi krug zagrebačkih izbora „nalik je referendumu po tome što su dvije suprotstavljene opcije po svojoj ideološkoj supstanciji dijametralno suprotne” i „poslužit će i kao svojevrsna kristalna kugla iz koje ćemo moći nazrijeti neke opće tendencije na državnoj razini u hrvatskoj politici, u nadolazećim godinama ili u sljedećem desetljeću”.

Očešao je se i o HDZ-u: „Zbog svoje nezainteresiranosti, ideološke neizgrađenosti i ispraznosti, HDZ je dopustio prodor stranoga kapitala u tzv. civilni sektor i nije uspio, niti je htio formirati neku izvornu hrvatsku, nacionalnu, bilo kakvu civilnu scenu koja bi korespondirala s njegovim proklamiranim vrijednostima, nego ju je u potpunosti prepustio globalnim trendovima koji zadnjih dvadesetak godina idu u smjeru relativizacije nacionalnih identiteta, tradicionalnog spolnog morala ili rastakanja vjerskih institucija. Upravo zato što HDZ nije djelovao kada je imao moć u svojim rukama, stvorena je mreža udruga i medija iz kojih je naposljetku danas izišao Možemo.”

I zaključuje: “Nasuprot Možemo je Domovinski pokret koji simbolizira suverenističku politiku… Hrvatska je postala novo bojno polje globalističkih i suverenističkih snaga. S jedne su strane oni koji se zalažu za rastakanje starih identiteta u svakom obliku, od nacionalnih do vjerskih, a ovi drugi su za njihovo očuvanje.”

Taj mladi čovjek staloženo je, bez patetike, bez hrvatovanja, bez podilaženja, i što je najvažnije: istinito, postavio stvari kako uistinu stoje. Pa neka svatko donese svoje zaključke. 

“Ispovijedam se Bogu svemogućemu i vama, braćo, da sagriješih vrlo mnogo mišlju, riječju, djelom i PROPUSTOM (apstinencijom): moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh….”

(M.O.)/Hrvatsko nebo