Zlatko Pinter: U Izbornom stožeru SDP-a nigdje nikoga – razbježali se kao nekad u vrijeme partizanskih “ofanziva”

Vrijeme:1 min, 32 sec

 

 

“Niže ne može, samo dublje” – reče jednom nenadmašni kantautor i pjesnik Arsen Dedić. 

 Baš tako bi se moglo opisati aktualno stanje u kojem se nalazi Partija (SDP) čije srozavanje nisu mogle zaustaviti ni sve kadrovske smjene od Račana nadalje. Već se čuju glasovi iznutra koji traže odgovornost tragikomičnog Peđe Grbina koji se ni kriv ni dužan zadesio na čelnom mjestu broda koji je već toliko puta “torpediran” da mu nema spasa. 

 Antibandićevska struja je svojim aktivizmom a la Pernar na ulicama Zagreba, u sinergiji s prokomunističkim radikalnim skupinama, polako ali sigurno posljednjih godina preuzimala vodeće mjesto na krajnjoj ljevici, a sad kad su se dočepali Sabora, sasvim je izvjesno kako će njihove opcije i dalje rasti, a glasačko tijelo se neminovno prelijevati u njihov tabor. 

 Dobiju li gradonačelnika Zagreba (a imaju velike šanse), djeca komunizma iz “Možemo”, “Radničke fronte” i njihovih satelit udruga i skupina potopit će SDP do kraja i taj proces se više zaustaviti ne može.

 Od četiri velika grada u kojima su računali na uspjeh svojih kandidata, SDP ima realne izglede jedino u Rijeci, ostalo je izgubljeno. Klisović je potučen do nogu u Zagrebu, Franić gubi u Splitu, u Osijeku katastrofa.

 Dakle, sve u svemu, na redu je veliko preslagivanje na radikalnoj ljevici kojoj nikako ne odgovara mlaki i bezlični SDP. Njihovom biračkom tijelu treba revolucionarna retorika, konflikt, svađa s “desnicom”, atak na “ustaše”, jednom riječju, ekstremna “antifa” platforma je jedino što ih može “prodrmati” i vratiti u život.

 Dakle, Peđa, No pasaran! 

 Dosta je bilo glumljenja “socijaldemokracije”, lažne finoće, u bon-ton umotanih fraza, na redu je prava, čista, autentična “nova ljevica” čiji su znak raspoznavanja osim petokrake i uzdignuta stisnuta šaka.

 Ne budeš li se na vrijeme sklonio i ti ćeš “dobiti po glavi” – jer revolucija (po vašem starom običaju) jede svoje djecu, zar ne?

 

Zlatko Pinter/Hrvatsko nebo