IZMJENE IZBORNOG ZAKONA: Ima li napretka u pregovorima i kako Izetbegović pokušava skinuti odgovornost sa sebe?

0

 

Izetbegović uporno pregovore pokušava prenijeti na razinu parlamenta, pa i Predsjedništva BiH. Pokušava maksimalno proširiti krug pregovarača kako se ne bi stekao dojam da je jedino on odgovoran za dogovor. Zasad je u lobiranju za proširenje formata pregovora uspio kod stranih veleposlanika izlobirati da se u pregovore uključi i Središnje izborno povjerenstvo.

Piše: Željko Primorac, Dnevno.hr

Predsjednik Hrvatskog narodnog sabora i HDZ-a BiH Dragan Čović nedavno je izjavio kako će bosanskohercegovački Hrvati na idućim izborima, koji bi se trebali održati 2022., slobodno birati svog član Predsjedništva BiH i svoje delegate u Domu naroda. Budući da su u tijeku pregovori o reformi izbornog zakona između HDZ-a BiH i SDA-a, mnogi analitičari postavili su pitanje što se fundamentalno dogodilo u pregovorima na čemu Čović temelji svoj optimizam. Pogotovo zato što je nekoliko dana prije lider SDA-a Bakir Izetbegović na jednoj od televizija izjavio kako ga ne zanima dogovor s HDZ-om u ovom formatu te kako je bilo kakav dogovor trenutno nemoguć.

Izetbegović želi prebaciti odgovornost

Nakon što su formirani mješoviti timovi za pregovore između dviju nacionalnih stranaka, dogovoreno je kako ni jedna strana neće u javnost izlaziti s detaljima pregovora i stupnjem napretka u njima, kako izjavama ne bi zakomplicirala pregovaračke pozicije. Opravdano se strahuje od revolta u jednom ili drugom nacionalnom korpusu jer su ulozi veliki. Pregovara se o unutarnjem uređenju Federacije BiH, moguće i države, a na stolu su, izgleda, i izmjene Ustava. Strpljivost i upornost američkog veleposlanstva i misije EU-a u BiH te ozbiljnost pristupa mogli bi zaista uroditi plodom te rezultirati izmjenama izbornog zakona već do ljeta ove godine, kako je i bilo planirano.

Čemu onda Izetbegovićeve izjave kojima uporno odbija mogućnost dogovora? Čak je i jedan član pregovaračkog tima njegova SDA-a dao izjavu kako su dvije delegacije približile stavove te kako se ozbiljno radi. Očito je da je Izetbegović pritisnut stavom SAD-a i EU-a kako se dogovor mora postići do ljeta. Zbog ranijih maksimalističkih izjava o majorizaciji Hrvata i optužbi prema svim drugim strankama iz bošnjačkog političkog korpusa koje imaju drugačiji stav, SDA se našao u škarama vlastite propagande. Naime, postigne li sporazum s Hrvatima, bit će od bošnjačke opozicije označen kao izdajnik nacionalnih interesa te će doživjeti potpuni debakl na predstojećim parlamentarnim izborima.

Stoga Izetbegović uporno pregovore pokušava prenijeti na razinu parlamenta, pa i Predsjedništva BiH. Pokušava maksimalno proširiti krug pregovarača kako se ne bi stekao dojam da je jedino on odgovoran za dogovor. Zasad je u lobiranju za proširenje formata pregovora uspio kod stranih veleposlanika izlobirati da se u pregovore uključi i Središnje izborno povjerenstvo. Njegovoj ulozi u reformi izbornog zakonodavstva od početka se protivio HDZ BiH, smatrajući tu instituciju, kao i SNSD, nelegalnom i kontaminiranom političkim imenovanjima od SDA-a, DF-a, SDS-a i PDP-a. No, kako stranci u BiH često više drže do forme nego do sadržaja, Čović je očito udovoljio njihovu zahtjevu i u pregovorima će u tehničkom, ne i političkom dijelu, sudjelovati i ta BiH institucija.

Izborne zone

Koja će se od drugih stranaka, prije svega iz Federacije BiH, uključiti u pregovore, teško je zasad odgonetnuti. Teško je očekivati kako će se godinu dana prije izbora u pregovore uključiti stranke tzv. četvorke (SDP, NIP, NS, SBB) koje su u Sarajevskoj županiji na nedavnim lokalnim izborima porazile SDA do nogu. Sada im se otvara mogućnost da SDA poraze na državnom i entitetskom nivou praktički oružjem koje je dosad koristio SDA i teško će to propustiti i ući u pregovore o izbornom zakonu kako bi spašavali poziciju SDA-a. Ako dođe do proširenja formata sudionika u pregovorima pod pritiskom stranih veleposlanika, oni će eventualno uključiti još i Demokratsku frontu Željka Komšića.

Ta je stranka na proteklim lokalnim izborima doživjela potpuni potop u bošnjačkom biračkom korpusu jer je prepoznata kao filijala SDA-a. Komšić i DF su dosad odradili sve prljave poslove za SDA, od uzurpacije hrvatske pozicije u Predsjedništvu BiH do rušenja koalicijske vlade u Sarajevskoj županiji. Budući su i DF kao stranka i Komšić kao političar potrošeni, Izetbegović će ih uvući u pregovore o izbornom zakonu kako bi na njih svalio većinu odgovornosti, a on i SDA lagano će se izvući iz cijele priče kao što je to bio slučaj i u Mostaru.

No vratimo se na početak priče i izjavu SDA-ova člana komisije za izmjenu izbornog zakona koji je izjavio kako su strane približile stajališta o mnogim pitanjima. Od početka se znalo kako će novi izborni zakon biti plod kompromisa kao i u slučaju Mostara. Prema onome što se može iščitati iz najava i poluinformacija koje plasiraju mediji bliski jednoj i drugoj stranci, pitanje izbora članova Predsjedništva više ne predstavlja točku prijepora. Prema onomu što se probilo do javnosti, dogovor o ovom pitanju na tragu je ranijih prijedloga Hrvatskog narodnog sabora, ali će kao ustupak bošnajčkoj strani vjerojatno ići i varijanta izmjene Ustava.

Već predstavljeni hrvatski prijedlog reforme izbornog zakona u pogledu izbora Predsjedništva BiH predviđao je podjelu Federacije na izbornu zonu s hrvatskom većinom, na izbornu zonu s bošnjačkom većinom te na mješovitu zonu. Zonu s hrvatskom većinom činile bi hrvatske županije, bošnjačke županije činile bi bošnjačku zonu, a mješovitu zonu činile bi županije s miješanim stanovništvom. Hrvatske županije birale bi hrvatskog člana Predsjedništva, bošnjačke bošnjačkog, a u mješovitim bi se građani odlučili za kojeg člana Predsjedništva žele glasati. Temelj svega je izjašnjavanje stanovništva prema popisu iz 2013.

Promjene Ustava

Hrvatski član Predsjedništva postaje onaj koji u hrvatskim i mješovitim županijama dobije većinu glasova. Isto vrijedi i za bošnjačkog člana Predsjedništva koji će biti izabran većinom glasova u bošnjačkim i mješovitim županijama. Prema prijedlogu bi i Hrvati u bošnjačkim županijama, ali i Bošnjaci u hrvatskim županijama mogli glasati za svog člana Predsjedništva. Međutim, njihova malobrojnost ne bi se mogla zlorabiti kao sada. Republika Srpska i dalje bi ostala zasebna izborna jedinica. Ustupak bošnjačkoj strani bio bi u izmjenama Ustava, što je dosad odbijano s hrvatske strane, ali bi pod pritiskom već spomenutih veleposlanstava moglo biti prihvaćeno.

Ustavne promjene koje želi bošnjačka strana bile bi sadržane u deklarativnim izmjenama. Naime, umjesto srpskog, hrvatskog i bošnjačkog člana Predsjedništva, u Ustav bi se unijelo kako se bira član Predsjedništva iz Republike Srpske te dva člana Predsjedništva iz Federacije Bosne i Hercegovine. Ovim izmjenama ispoštovala bi se i presuda Europskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci koja bi i ostalim građanima koji nisu pripadnici konstitutivnih naroda omogućila kandidiranje za najviše državne funkcije.

Mnogo veći problem bit će privoljeti bošnjačku stranu na prihvaćanje izmjena u pogledu popune Doma naroda Federacije BiH. Poluga kojom biraju tzv. hrvatske predstavnike u županijama u kojima je mali ili zanemariv broj Hrvata te ih potom delegiraju u Dom naroda kao eksponente svoje politike dugo je bila osnova bošnjačke politike. Ovom polugom moći stalno su prijetili Hrvatima potpunom majorizacijom. Iako je Ustavni Sud BiH, prema presudi donesenoj po apelaciji Bože Ljubića, ukinuo popunu Doma naroda na ovaj način i naredio reformu ovog dijela izbornog zakona, Bošnjaci su se uredno oglušili o presudu i nastavili po svome.

Vruće proljeće

Pritisnuti međunarodnom zajednicom sada uvjetuju pristanak na izmjene izbornog zakona u pogledu Doma naroda degradiranjem njegovih nadležnosti na razinu Vijeća naroda Republike Srpske. Ovo je vrlo opasan pokušaj trajne majorizacije Hrvata jer bi, ako bi ovo prošlo, Hrvati izgubili jedini instrument kompenzacije svoje malobrojnosti u Federalnom parlamentu u kojem bošnjačke stranke mogu u svakom trenutku preglasati malobrojnije Hrvate. Upravo je zbog zaštite nacionalnih interesa i predviđen Dom naroda u kojem svaki od konstitutivnih naroda ima po 17 predstavnika.

Pred Bosnom i Hercegovinom je vruće proljeće naroda koje će uvelike odrediti njezinu budućnost. Ovo je i određena vrsta testa za bosanskohercegovačko društvo koje mora odgovoriti na test međunarodne zajednice može li krenuti prema EU integracijama ili će i dalje ostati zarobljeno u prošlosti.

 

HMS/https://hms.ba/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara