TIMOTHY LESS Siguran sam da će se Balkan sam reogranizirati na način na koji to zagovara slovenski dokument

0

 

 

Slovenski dokument je važan i konstruktivan napor da se prevlada problem stagnacije na Balkanu i njegovog postojanog izlaska iz orbite Zapada. Do sada, slažem se sa svim što sam vidio u ovom dokumentu. Istina je da narodi u regiji, naročito Srbi, Albanci i Hrvati žele uspostaviti nacionalne države, izjavio je za Demostat Timothy Less, britanski analitičar koji je još 2016. obrazložio tezu kako se stabilizacija zapadnog Balkana može postići na način kako je to opisano i u navodnom slovenskom non paperu. Less je, podsjeća Hrvatski Medijski Servis, o tome objavio članak u prestižnom časopis Foreign Affairs.

-Istina je da je integracija regije u zapadne institucije „zaglavljena“ sve dok su blokirane težnje naroda za nacionalnim državama. I istina je da nezapadne sile, poput Rusije i Turske, stiču moć, kaže u razgovoru za Demostat Timothy Less, vođa projekta „Studije dezintegracije“ Centra za geopolitiku Sveučilišta Cambridge, komentirajući sadržaj non-pepera čiji je autor, tvrdi se, slovenski premijer Janez Janša.

U navedenom dokumentu se zagovara „prekrajanje“ granica država Zapadnog Balkana što bi, prije svega podrazumijevalo, ujedinjenje Kosova i Albanije, disoluciju BiH, uz pripajanje Republike Srpske Srbiji, a većinski hrvatskih županija Hrvatskoj.

Takav koncept podjele regije po „nacionalnim linijama“, Less je, podsetimo, detaljno objasnio upravo za Demostat, prije dvije godine.

Less ističe da se, također, slaže s implicitnim zaključkom (slovenskog op.hms )dokumenta, koji glasi da je „trenutni stav EU da se ništa ne može promijeniti i da se ova regija mora fokusirati na pridruživanje EU – potonuo u niz praznih slogana, lišenih značenja, osmišljenih da se paraliziraju tranzicija i integracija ove regije“.

– Ukratko, Ljubljana je stavila do znanja da je Balkan poput pacijenta oslabljenog ozbiljnom bolešću koji mora biti podvrgnut kiruškom zahvatu da bi se oporavio. Kratkoročno gledano, ne vidim da ova ideja dobiva zamajac, bar ne način na koji Slovenija to namjerava. Ovaj dokument su dočekali s negodovanjem oni, da iskoristim moju metaforu, koji bi radije da pacijent ostane trajno onesposobljen, umjesto da ode na operaciju koja nosi rizike ali također nudi šansu konačnog ozdravljenja. U tom kontekstu, žalim što su Janša i njegove kolege u Ljubljani odbili priznati da su autori dokumenta i da obrane svoje teze. Ipak, posmatrano na duže staze, siguran sam da će se Balkan sam reogranizirati na način na koji to zagovara slovenski dokument, jer je to ono što želi većina naroda u ovoj regiji. Međunarodna politika je uspješno nametnula poredak koji je u skladu sa zahtjevima oko petine stanovništva (Bošnjaka i Makedonaca), a protivno volji preostale četiri petine (Srba, Albanaca i Hrvata). Jasno je da je to neodrživo. Bojim se da će se, ukoliko se Europljani i Amerikanci ozbiljno ne angažiraju u vezi s pitanjem kako okončati aktualnu fazu u balkanskoj politici i ne nametnu reorganzaciju regije u skladu sa željama većine, konačna reorganizacija dogoditi na drugi način, moguće kaotično, budući da će lokalni akteri biti primorani da gurnu regiju u krizu kako bi ostvarili svoje ciljeve, ukazuje Less.

Less odrično odgovara na pitanje smatra li da bi nova američka administracija pristala na mirnu dezintegraciju BiH, kojoj se ne protivi srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik.

– Mislim da ne postoji nikakva šansa da će Bidenova administracija prihvatiti ideje zacrtane u slovenskom dokumentu, makar ne svojevoljno, kao što je i State department potvrdio u priopćenju izdanom u četvrtak. Glavni razlog jeste to što su SAD uložile svoj prestiž i autoritet da bi održale Bosnu i Kosovo kao ujedinjene države u okviru svojih postojećih granica, i neće odstupiti od te pozicije. Njihov stav je osnažen manjkom strateških interesa Washingtona na Balkanu, koji bi, u suprotnom, možda usredotočio misli na potrebu izmjene pristupa. Ovih dana ima važnijih stvari o kojima razmišljaju SAD, iznad svega njihov pokušaj da potisnu regionalne sile u usponu, poput Rusije i Kine. U međuvremenu, racionalnu debatu u Washingtonu paralizira mala, ali bučna grupa aktivista iz akademskih krugova, tink-tenkova i medija, koja se protivi formiranju nacionalnih država na Balkanu, zarad vlastitih interesa i iz ideologije, i koja neprestano „prorokuje“ rat kako bi se zatvorila diskusija o promjenama granica. Sve ovo pojačava politiku podrške regionalnom statusu quo, makar kratkoročno, bez obzira na to koliko je turobna stvarnost ljudi „na terenu“. SAD ne žele nikakvu ozbiljnu dramu na Balkanu i njihov pristup je održiv sve dok ne bude neke veće krize koja bi ih prinudila da redefiniraju svoju politiku. Glavna „caka“ u ovom načinu razmišljanja jeste logična proturiječnost koja čini srž američke politike. SAD žele da se Balkan politički i ekonomski razvija, i da se pridruži EU i NATO-u, ne samo kao način da zauzdaju utjecaj Rusije i Kine, što je glavni vanjskopolitički cilj Bidenove administracije. Ali, blokirajući formiranje nacionalnih država, SAD također blokiraju ispunjenje svojih ciljeva u ovoj regiji. Stoga, moj zaključak je da se SAD neće vječno držati ovog stava. Budući da SAD nemaju nikakav suštinski interes za to gdje su granice na Balkanu, što je potpuno nevažno za živote običnih Amerikanaca, pretpostavljan da će jednog dana, vjerojatno usred neke regionalne krize, SAD razmisliti o tome što su im istinski interesi na Balkanu, prihvatiti političku realnost i u skladu s tim promijeniti politiku, tvrdi Less.

Komentirajući napore koje poduzima Europska unija, uključujući njenog specijalnog predstavnika Miroslava Lajčaka, da vrati Beograd i Prištinu za pregovarački stol u Bruxellesu, Less kaže: “Lajčak je profesionalac i on daje sve od sebe, ali upustio se u nemoguću misiju na Balkanu“.

– Srbija nema nikakav poticaj da formalno preda Kosovo. EU je praktično povukla svoju nekadašnju ponudu članstva, a Njemačka i SAD su isključile mogućnost podjele Kosova, što je u kombinaciji moglo osigurati neku vrstu kompenzacije za Srbiju. Beogradu je sada nedvosmisleno u strateškom interesu da „zaledi“ pitanje Kosova i da čeka povoljnije okolnosti u kojima bi mogao razmijeniti Kosovo za Republiku Srpsku. Ni Albanci nemaju nikakav poticaj da čine bilo kakve ustupke Srbiji, poput omogućavanja da se formira Zajednica srpskih općina, bez čvrste garancije da će ti ustupci voditi priznanju Kosova od strane Srbije. Nova vlada u Prištini je to jasno i glasno predočila odbijanjem da se angažira (u dijalogu) sa Srbijom i stavivši dijalog kao „šesti ili sedmi“ prioritet na listi. Ono što dodatno komplicira situaciju jeste to što su SAD očigledno odlučile odustati od statusnog rješenja i da to pitanje ponovo prepuste Europljanima, što znači da više nema jednog vanjskog aktera koji je mogao dovesti do nekog rješenja. Sve navedeno ukazuje na dalji zastoj u pokušajima da se riješi kosovsko pitanje, napominje Less.

Kosovo neće odustati od ujedinjenja s Albanijom

Prema mišljenju Timothy Lessa, “stvari neće mirovati jer Albanci moraju pokušati pronaći način da izađu iz žalosnog stanja limba, a jedino rješenje za to, ako već ne mogu osigurati neovisnost, jeste da se ujedine s priznatom državom Albanijom, unatoč svim pratećim opasnostima od kaosa i konflikta”.

“Upravo je to onaj rizični rasplet koji Slovenija prognozira i koji želi spriječiti tretirajući Kosovo kao dio šireg niza neriješenih pitanja državnosti na Balkanu. U interesu je vanjskih faktora da riješe ta pitanja, umjesto da prepuste tu inicijativu lokalnim akterima”, zaključuje Less.

 

HMS/https://hms.ba/Hrvatsko nebo

 

Facebook komentari

komentara