Marija Dubravac: Banjalučki ratnik Andrija Marić (Ivanjska pokraj Banja Luke, 21. siječnja 1964. – Kupres, 10. travnja 1992.):

0

 

 

Dragi svi, na današnji smo dan 10.4. 1992., izgubili slavnoga lovca na tenkove, legendu Andriju Marića. U srcima našim vječno!

 

BANJALUČKI RATNIK

Banja Luko, Bosanko ponosna,
Ljepotice hrvatskog plemena,
Kralja Tvrtka djevojko prkosna,
Bosne naše kćeri proslavljena.

Od Tračana, Hatida, Ilira,
Od stoljeća sedmoga do sada,
Krvnik – dušman stvarao nemira,
Međe stare nisu ko nekada.

U tvom krilu borac mnogi niko,
Bosna mrije ak’ nema junaka.
Vrijedni guslar pjesmom kitit viko
Hrabra djela ljudi poštenjaka.

Mladi sinci, sljedbenici djeda,
Za Dom srce odanošću plamti.
Znamen roda izbrisat se ne da
Do groba ga pokoljenje pamti.

Oj guslaru, pjesme tebi evo,
O ratniku, Marića Andriji.
A zar ne bi legendu opjev’o –
Život dade Majci Kroaciji.

Momak i po, smjela Hrvatina,
Dva mu oka, domoljublja vrelo.
Ruka vrlog Banjalučanina
Trobojnicom zakitila čelo.

Puška puče lijepim Vukovarom,
Marić kliknu: – Braćo, naprijed samo!
Borimo se Tomislava žarom,
Što je naše dušmanu ne damo!

Vukovar je Hrvatu kolijevka,
Dunava se u njeg prošlost slila.
Tu je bake orila popjevka,
Tu nam diše rodna gruda mila.

Zmije sikću, orli strašni prijete
Po Trpinjskoj cesti gmiže neman.
Zbijaju se jug’armije čete,
Andrija je za ‘megdana’ spreman.

Vještinom ga nadario Bogo,
Tenk za tenkom naš Bosanac ruši.
Branitelje opominje strogo:
– Tenk uništi – cigaru popuši.

Kroz stihiju paklenu, krvavu,
Gdje no čovjek nogu stavit neće,
Tamo Marić gura živu glavu
Hrabrost mu se na sreću okreće.

U vrtlogu agresorskog rata
Zarobio srpskoga vojnika.
Grijeh mu prašta; uz rame Hrvata
Vojnik posto branitelja dika.

Sred orgija smrtonosnih jada,
Andro vjerno čuv’o Domovinu.
Nad zgarištem Vukovara grada
Povijest krvlju zapisa istinu.

Krenu momak put Zadra, Kupresa,
U plamenu jeca djedovina.
Metak stiže – ode u Nebesa
Banjalučkog kraja, junačina.

Zvijezda gasnu; cvijet suzne doline
U vijenac se neuveli svio.
Na oltaru svete Domovine
Miomiris rodu ostavio.

Oj guslaru, u gusle zagudi,
Uzveličaj Bosne hrabre glave.
Andriju nam sokola izbudi,
Strune, žice, neka ga proslave.

Nek se pamte bitke Vukovara,
Poginulih sinova imena.
Žrtva borca slobodu nam stvara,
Slobodica, temelj svih vremena.

Legenda će svjedočit do vijeka
O Andri’nih tenkova grobištu,
O hrabrosti Bosanca čovjeka
O nevinih ljudi mučilištu.

Kratko junak međ’ nama živio,
Al’ sposobnost učinila čuda.
Dok je bio, e baš je i bio,
Nij’ ga mati rodila zaluda.

Banja Luko, ružo Bosne naše,
Uspomeno Tvrtka, Katarine.
Andrije te slavom ovjenčaše,
Ti nam dade časne Hrvatine.

 

Marija Dubravac/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara