Damir Pešorda: Još jednom o balkanluku

0

 

 

Prije desetak godina objavio sam nepretenciozni esejčić pretenciozna naslova – Balkanluk. Studija jednog mentaliteta. Još uvijek ga se, ako koga zanima, može naći na jednom ezoteričnom portalu

http://izravno.com/hr/info/misljenja/balkanluk-studija-jednog-mentaliteta/

 

Nepatvoreni balkanluk koji se posljednjih dana valja hrvatskom javnom scenom ponukao me da napišem svojevrsni nastavak toga esejčića. Prije desetak godina mislio sam da je balkanluk nešto čega će se Hrvatska postupno riješiti, danas više nisam takav optimist. Prije desetak godina također sam mislio da je balkanluk u hrvatskom biću posljedica geografske bliskosti i nesretnih povijesnih okolnosti i da će u samostalnoj Hrvatskoj s vremenom iščeznuti, danas vidim da je on i posljedica jednog šireg projekta koji ga održava na životu i kada je nestala Jugoslavija, država u kojoj se izvorno oblikovao.

   Štafetu balkanluka preuzeo je Zoran Milanović, čvrsto je drži i ponosno diže. U najnovijoj epizodi sprdnje sa svojim radnim mjestom, koje je na našu sramotu mjesto predsjednika Republike, obrušio sa na zakone, Sabor, Ustavni sud, Plamenog Jazavca, Njonju, Sessu, pa čak i etnobiznismena Pupovca. Hoće po svaku cijenu da nametne Zlatu Đurđević za predsjednicu Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Iako dotična nema sudačkog iskustva. Pri tomu Milanović i njegova kandidatkinja izbjegavaju slijediti propisani postupak za izbor predsjednika Vrhovnog suda, nego do cilja pokušavaju prečice. I uz veliku galamu. Iz svega se toga razvila zbrkana prepirka u kojoj se ne zna tko pije, a tko plaća. Zapravo, zna se: piju oni, plaćamo mi.

   Iz Hercegovine stari, prokušani doajen balkanluka Zdravko Mamić, ozlojeđen zbog nepovoljne presude, puca po hrvatskom sudstvu iz svih oružja. Da ima streljiva, ima. Tu su poklonjene cipele, satovi, putovanja u Dubai, a Mamić najavljuje da toga ima još, i još…  Zoran i Zdravko protiv hrvatskog pravosuđa, svaki iz svojih razloga, no s podjednako raskošnim, balkanskim verbalnim repertoarom. Teško je braniti hrvatsko pravosuđe, ali ni slagati se s njima dvojicom nije ništa lakše. Osobito s Milanovićem koji je, izgleda, hrvatsku državu odlučio učiniti taocem svoga natjecanja s Miloradom Pupovcem za naklonost Srba u Hrvatskoj, što je razvidno i iz riječi kojima se obrušio na Pupovca: ”Bavi se čaršijskim lopovlukom, a za mene glasa više Srba nego za njega.” I tako dok se oni jagme oko srpske naklonosti, Hrvatska ide polako u… Balkaniju, da ne kažem štogod vulgarnije.

  Prepucavanje između Milanovića i Pupavca može biti zabavno Hrvatima isfrustriranim Pupovčevom ”plačljivim igrama”, priznajem da je i mene nasmijalo ono ”uz tihu slutnju suza”, međutim ne treba imati iluzija – riječ je najvjerojatnije o duplom pasu dvojice igrača istog tima. Da se Vlasi ne dosjete. Pupovčev plačljivi balkanluk zaslužuje posebnu pozornost. U onom tekstu od prije desetak godina Pupovca sam propustio uvrstiti među reprezentativne primjerke Balkanaca, sada je došlo vrijeme da to ispravim. Njegov plačljivi stil odaje tipičnog balkanskog ”prevejanca”, a ispod pomno uvježbanog izraza pristojnog, pomalo patetičnog, staromodnog gospodina nerijetko izbije prava narav, kao ono kad je nakon potresa u Banovini govorio o ”dvoje Srba i djevojčici iz miješanog braka”. Uostalom, na to Pupovčevo balkansko pehlivanjenje cilja i Milanović kada ga uspoređuje s ”mehanskim tatom”. 

   No, ostavimo Pupovca i staru gardu, pogledajmo kako stvari s balkanlukom stoje kod mladih lavova. Za Mostova kandidata za gradonačelnika Zagreba Zvonimira Troskota  na prvi se pogled ne bi reklo da ima ikakve veze sa balkanlukom. Naprotiv, mlad, obrazovan, kulturan, ugodna izgleda, katolički aktivist – utjelovljavao je naoko sve ono što je u suprotnosti s balkanlukom. Međutim, kada je nedavno izvalio da je hosovce prisutne na obilježavanju VRO Maslenica trebalo ”eliminirati i kasnije procesuirati”, pokazao se kao netko tko je – usprkos uglađenosti i katoličkom aktivizmu – u dobroj mjeri usvojio ”zapadnobalkanske vrijednosti i mjerila” ako ništa drugo. A kada je neki dan u emisiji Katoličkog radija inzistirao na tomu da jednoga kandidata za zagrebačkog gradonačelnika sama činjenica da potječe iz istočne diskvalificira za tu funkciju, postalo je jasno da na tragu Kuljiševe podijele Hrvatske na zapadnu (radišnu, naprednu i kulturnu) i istočnu (primitivnu, zaostalu i kriminalnu) Hrvatsku. A Kuljiš je, pokoj mu duši, jedan od glavnih junaka moje ”studije” o balkanluku, njemu sam posvetio najduži pasus.

   Inače, nevolja je s tim mostovcima što njihove akcije prečesto na neki nedokučiv način korespondiraju s Milanovićevim ofenzivama i SDP-ovim manevrima ili, po onoj pučkoj uzrečici: daju žmigavac desno, a skreću lijevo. Tako je i Grmoja sada nakon Milanovićeva juriša na Sessu, odmah krenuo skupljati potpise zastupnika za postupak razrješenja Đure Sesse. Kad su svojedobno u koaliciji s Tomislavom Karamarkom bili na vlasti i u poziciji da nešto uistinu promjene u policiji, tajnim službama i u pravosuđu, svojski su se potrudili da sačuvaju kadrove postavljene na valu detuđmanizacije koju je nakon Račana nastavio i Sanaderov HDZ. Štoviše, pridodavši cijelom tom aparatu podoficirski Orepićev brk i Šprljinu provincijalnu beznačajnost dodali su mu tek operetnu notu.

   Nastavljati dalje s nizanjem pojedinačnih slučajeva nema previše smisla jer tipova obdarenih balkanlukom ima u ovim krajevima i na pretek, no problem je u projektu i uspostavljenom sustavu koji taj projekt provodi. U posljednje vrijeme u optjecaju je sintagma ”srpski svet”, ona manje-više pokriva ono što je tim projektom obuhvaćeno, a Hrvatska, na žalost, jest obuhvaćena. Na prostoru se Hrvatske želi realizirati metodama specijalnog rata ono što se nije uspjelo oružjem devedesetih. Kad je nedavno Željko Kekić u podcastu Velebit ustvrdio da je prodor turbofolk kulture u hrvatski prostor svojevrsna operacija srpskih tajnih službi, nitko se u Hrvatskoj nije ni počešao, reagirao na bilo koji način. Ni mediji ni institucije. Kad srpski kapital preuzima dva možda najčitanija medija u Hrvatskoj, opet nikoga nije briga. Dok Vučić, očito uz pomoć i upute iz nekog inozemnog središta moći, neštedimice poklanja cjepivo i cijepi ljude iz Regiona, Hrvatska smušeno deklamira svoju vjernost Europskoj uniji. Pritom HRT besramno donose prilog o Hrvatima koji hrle u Beograd cijepiti se. Otužno. I tako balkanski.

 

Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara