Nenad Piskač: Uskrs okužen trećim valom višesojnog virusa

0

 

 

Iako nema službene odluke o najezdi „trećeg vala“ epidemije/pandemije Uskrs ćemo dočekati s paketom „novih mjera“, premda se nismo još oporavili ni od starih, dosadašnjih mjera. Novi sojevi, tj. Inačice, virusa krivi su za sve. Bit će još novih i novih inačica. Negdje je, naime, donesena, dakako, neslužbena, odluka da moramo do daljnjega biti u novonenormalnom stanju. Svijet kakva smo poznavali čini se da je temeljito pokoren zajedno sa stanovništvom u cjelini i zamalo svakom osobom pojedinačno. Stara je poznata taktika – stvori neprijatelja, da bi se mogao prikazati spasiteljem od njega.

Novi komunistički manifest: Proglas demokratskih legitimiteta

Borba protiv nevidljivoga neprijatelja ušla je u drugu godinu. I već dosad na globalnome planu napravila je tektonske promjene kakve iza sebe u prošlom stoljeću nisu ostavili ni Prvi ni Drugi svjetski rat. Borba je ušla u sve pore društava, na sve kontinente, u sve države, u sve sustave. Borba protiv nevidljivoga neprijatelja ne smije stati. Tako svojedobno i Revolucija nije smjela stati. Tko se usprotivi ili dovede u pitanje „borbu“ taj je protunarodni i antirevolucionarni element.

U takvim okolnostima u nas se najbolje snalaze oni koji su u trenutku proglašenja borbe protiv nevidljivoga neprijatelja imali demokratski legitimitet. Temeljem njega, a ne Ustava i zakona, proglasili su: 1. nevidljivog neprijatelja, 2. borbu protiv virusa s pridruženom kadrovskom borbenom avangardom, 3. ograničenja i „mjere“, 4. kriterije i „brojčane pokazatelje“ za potrebe non-stop borbe, 5. cjepivo kao ključno pitanje čovječanstva i 6. sebe kao dio globalne koalicije spasitelja sveopćega zdravlja. Sve to od početka smrdi na stare dosad poznate oblike totalitarizama, a proglas naših nedodirljivih demokratskih legitimiteta na Komunistički manifest.

U takvim okolnostima Uskrs je miksanjem proglašenih točaka od 1. do 6. ostao prigušen otprilike u onoj mjeri kako je bio prigušen i u totalitarnome jugokomunističkome režimu. Potraga za spasonosnim cjepivom, koje će neutralizirati sve sojeve, sve inačice i pod-inačice, nalikuje na utopiju uspostave komunističkoga društva u kojem će, tvrdili su komunisti, svima teći med i mlijeko. Ipak, cijela povijest spasenja stane u jednu rečenicu: „Uskrsnuo je“. No, daleko smo još od nje…

Dezinficirani Sin Božji

Evo suvremenoga predloška za neko, recimo, novo književno ili kazališno djelo. O filmu ne govorim, on Hrvatima nije dopušten medij. Zamislimo Isusa Krista u Hrvatskoj godine 2021. Evo ga na posljednjoj večeri s najužim krugom prijatelja. U „gornju dvoranu“ Isus pušta samo one s prigušnicom preko usta i nosa. Kad uđu u prostoriju, zabrinuti zbog širenja virusa, a ne Isusove skorašnje muke, dečki dezinficiraju ruke i tek onda sjednu za stol. Prije negoli im podijeli kruh Isus dezinficira ruke. Kad su držeći se propisane distance pojeli kruh i popili vino, Isus apostolima pere noge u lavoru punom dezinficijensa. A onda im kaže – približilo se vrijeme, ako AstraZeneca dopusti sutra ću za sve vas nabaviti dovoljne količine cjepiva, prigušnica i litru i pol dezinficijensa po glavi, dobit ćete i brze testove kako biste mogli putovati i obići svoje u drugim dijelovima naše okupirane Pokrajine.

Na Veliki petak, spomen muke i smrti, radnja se odvija, kao i svaki dan proteklih godinu dana, najprije u sjedištu „Stožera“. Suvremeni Pilat pere ruke u škafu s nekoliko litara dezinficijensa i probija se kroz šumu dosadašnjih kontradiktornih i neučinkovitih odluka, preporuka i mjera. Kakva voda i sapun?! Ne dolazi u obzir. Cijepljeni vojnici najprije dezinficiraju trnovu krunu i bičeve, da ne zaraze Isusa. Onda ga tek unakaze. Iz istoga razloga ne pljuju po njemu, a kako bi i pljuvali kad svi nose prigušnice nabavljene u Kini na crno bez javnoga natječaja!? Naime, kaj. Korupciju Komunistički manifest ne dezinficira, on na njoj počiva.

HTV izravno prenosi muku i smrt

Pilat, upravitelj samoupravne pokrajine Koronske Kroacije pita svjetinu i farizeje – hoćete li da pustim Isusa ili da vam nabavim cjepivo? Svjetina odgovara – hoćemo cjepivo. I tak Isus opet kreće prema Golgoti. Veroniki ne dopuštaju da svojim rupcem obriše krvavoga Krista, jer se ne drži propisane distance… I gore na Golgoti, recimo na našem Medvedgradu, izvan grada, vladaju „epidemiološke mjere“. Raspeti visi na posprejanom križu s dezinficiranim čavlima u rukama i nogama. Teško diše, razapeše ga s maskom da ne udahne mrski virus. Dezinficirano mu koplje probada rebra… Umire sa dezinfekcijskom vlažnom maramicom pod nosom nataknutom na dugačak epidemiološki štap. Prije negoli cijepljeni vojnici, sigurni u nesigurne učinke jednodoznog i dvodoznog cjepiva, razdijeliše haljine njegove – opraše ih u vešmašini za dezinfekciju tkanina marke Pfeizer. Naime, kaj. „Budimo odgovorni“ – rekoše vojnici Stožera.

Cijelu muku i smrt u izravnom prijenosu prati HTV od 1. do 4. programa uz stručne komentare Aleksandra Stankovića i Dragana Nikolića, te goste u studiju izabrane po kriteriju prakticiranja „zajedničke međureligijske molitve“. U studiju se ističe ekumenskim komentarom patrijarh najstarije crkve u „vasioni“, utemeljene davno prije Hrista, P. P. Porfirije – Verujemo u vakcinu ako nas odvede u srpski svet, preko ovoga ekumenskog i međureligijskog, vidite, Golgota se najpre desila u Jasenovcu, on je pragolgota i siguran put u nebesku Srbiju, čemu su doprinela i Stepičeva pisma na ćirilici, ali mi, nebeski narod, znamo što je praštanje. 

Uz novoga velikoga patrijarha sjedi i kimanjem glave odobrava budući papa-laik, sada kardinal Karlek Pilsel, doktor jugoekomenizma. Navečer u HTV-ovoj emisiji Otvo…, pardon, Zatvoreno, posvećenoj znanstvenom prilazu muke i smrti, nadahnuti duhom konstruktivnog režimizma, natječu se dežurni režimski „sociolozi religije“ i „istoričari povijesti“, od Markešića do Klasića i od Lalića do – uzmite koga god hoćete.

Otkriti staru vjeru i živjeti je novim silama

I tak su žene došle obići grob. Recimo, te bi se žene danas, ostanimo u fikciji budućega možebitnog djela, mogle zvati Dubravka Šuica i Marija Pejčinović-Burić, samozatajne skromne žene iz kruga jedinoga Spasitelja svijeta. Ali, grob je prazan. „Uskrsnuo od mrtvih“ – na tu ćemo se rečenicu još vratiti. Umjesto Isusa ugledaše u grobu mnoštvo paleta punih cjepiva. Dubravka i Marija u sekundici zaboraviše na Isusa i radosno uskliknuše – Imamo cjepivo! A bilo je tu toliko doza da se svaki tjedan moglo pod budnim okom Stožera i supruge predsjednika s karakterom, procijepiti cijela pokrajina Koronska Kroacija, svi njezini stanovnici, pa i sve brojnija dijaspora. Ukupno deset puta više negoli je cjepiva u skladištima Stožera ovisnoga o odlagalištima, stajalištima i igrama Europske unije. I počinje natezanje po cijeloj Pokrajini oko toga čije je cjepivo spasonosnije – kinesko, velikobritansko, njemačko, rusko… Pokrajini je iz Beograda velikodušno ponuđeno najbolje – velesrpsko. Iz te rasprave o spasonosnom učinku cjepiva izrodiše se struje i razna vjerovanja, predodžbe i vještičarenja sve do razine sekti i veličine insekata. Ali, to je bilo prije ili poslije za one koji njeguju kulturu pamćenja na dosadašnje viruse i njihov pojavak barem tijekom stotinu proteklih godina.

Iz fikcije prijeđimo u ovu našu fakciju. Nije to lako a da pritom čovjek ostane normalan, to jest na sliku i priliku Božju. Dakle, „Uskrsnuo od mrtvih“, piše u Vjerovanju. Što to znači u kršćanskoj perspektivi, koja, dakako, nadilazi koronsku perspektivu? Jedan od naj-naj intelektualaca rođenih u 20. stoljeću, a živi i danas, Joseph Ratzinger, u međuvremenu bio je i prvim biskupom među biskupima, davno je napisao knjigu „Uvod u kršćanstvo“, koja je hvala Bogu prevedena i na hrvatski, te objavljena u „Kršćanskoj sadašnjosti“. U predgovoru hrvatskom izdanju (1969.) Ratzinger kaže: „Mnogo toga što nam je dosad izgledalo čvrsto i stalno, u posljednjim se godinama promijenilo“. Hm, što li se sve promijenilo samo u proteklih godinu dana! Predgovor završava rečenicom: „Svi se nadamo da će to djelo i u hrvatskom izdanju pomoći da staru vjeru otkrijemo i živimo novim silama“.

Pola stoljeća kasnije i ja se nadam da će „Uvod u kršćanstvo“ pomoći da danas otkrijemo živu vjeru i da ju živimo novim silama – jer „puno se toga promijenilo“. Dodao bih – i da se odmaknemo od lažnih spasitelja. A o Uskrsu preporučio bih braći i sestrama pod, po mom mišljenju nepotrebnim korona-stresom da, poštujući sve mjere i elementarnu kršćansku hrabrost, pročitaju iz Ratzingerove knjige barem odjeljak pod međunaslovom „Uskrsnuo od mrtvih“ (str. 276 – 285 iz četvrtog izdanja KS). To je onaj dio knjige čiji prvi pasus završava s dvije rečenice: „Ljubav jest jača od smrti. To je suština uskrsnuća“. Cjepivo nije jače od smrti.

Poštovani čitatelji, sretan Vam Uskrs.

 

Nenad Piskač/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara