Zorica Vuković: Idite k Josipu!

0

 

 

Hrvatski sabor je  9. i 10. lipnja 1687. sv. Josipa izabrao za Nebeskog zaštitnika  Hrvatskog Kraljevstva, tj. hrvatskog naroda. Od tada su prošla stoljeća, a mnogi za to još uvijek ne znaju. Ipak Crkva u Hrvata njegovala je taj spomen pa je blaženi Alojzije Stepinac želio da se izgradi nacionalno svetište posvećeno sv. Josipu. Ideja je bila da se to učini na Trešnjevci u Zagrebu. Izgradnja pastoralnog centra, u kome je danas crkva sv. Josipa, je označila početak, ali je rat, a poslije i komunistički režim spriječio taj naum. Umjesto crkve, izgrađena je Robna kuća Nama

Ali težnja gradnje nacionalnog svetišta nije umrla. Ostvario ju je monsinjor Marijan Radanović (1921. – 2014.) u Karlovcu na Dubovcu, gotovo u ‘močvari’ jer je tamo dobio dozvolu za gradnju crkve. Bilo je to u doba Hrvatskog proljeća. Znakovito. Crkvu je posvetio nadbiskup Franjo Šeper 15. rujna 1974. i tako smo dobili Nacionalno svetište sv. Josipa. Danas je ono prepoznato u hrvatskom narodu, a tome je doprinijela pandemija jer sv. misu iz Karlovca često prenosi Laudato tv. 

Na obilježavanju 300 godina posvete sv. Josipu, kardinal Kuharić je u Svetištu molio:

 

Sveti Josipe, glavaru svete Nazaretske Obitelji i čuvaru Crkve Božje, 

Tebi se kroz stoljeća Crkva u Hrvata utjecala kao svom zaštitniku 

i Tvom je zagovoru preporučivala svoje obitelji i cijeli narod. 

Brižni poočime Spasitelja svijeta i prečisti zaručniče Svete Djevice, 

povjeravamo ti sve obitelji hrvatskoga naroda 

da zajedničkom dnevnom molitvom, 

nedjeljnom Euharistijom i poslušnošću volji Božjoj, 

ispune svoje poslanje i budu blagoslovljene ljubavlju, 

slogom i mirom i novim životima. 

U ovim teškim vremenima izmoli našem narodu 

i svim narodima zemlje mir u pravednosti i ljubavi! 

Zagovaraj nas pred Presvetim Srcem Isusovim 

da ostanemo vjerni Isusu Kristu i Katoličkoj Crkvi, 

prolazeći zemljom čineći dobro! Amen!

 

Ova je godina posebno blagoslovna jer ju je papa Franjo, na blagdan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije 8. 12. 2020., proglasio Godinom sv. Josipa i trajat će do 8. 12. 2021.. Posveta je učinjena kao spomen na 150 godina kako je papa Pio IX. 8. 12. 1870. proglasio sv. Josipa zaštitnikom Katoličke Crkve. Apostolsko pismo naslovio je papa Patris corde (Očevim srcem) zbog toga što je Josip volio Isusa, kojega sva četiri Evanđelja nazivaju ‘sinom Josipovim’. Očevim srcem, papa je dodao i potpuni oprost vjernicima, uz ispunjenje uobičajenih uvjeta (ispovijest, pričest i molitva na nakane Svetog Oca) „kršćanima koji, duhom udaljeni od svoga grijeha, sudjeluju u Godini sv. Josipa na ove načine i u prilikama koje je odredila Apostolska pokorničarna“

 

Potpuni oprost dodjeljuje se:

*onima koji će najmanje 30 minuta meditirati o Molitvi Gospodnjoj (Oče naš) ili sudjelovati na duhovnoj obnovi (u trajanju od najmanje jednog dana) koja uključuje meditaciju o sv. Josipu.

* onima koji, slijedeći primjer sv. Josipa, naprave duhovno ili tjelesno djelo milosrđa.

* onima koji u obiteljima (i među zaručnicima) mole Svetu krunicu. 

* onima koji svakodnevno povjeravaju svoje dnevne poslove zaštiti sv. Josipa i koji zazovu zagovor sv. Josipa da oni koji traže posao pronađu dostojanstveno zaposlenje.

* vjernicima koji mole Litanije svetog Josipa ili bilo koju drugu molitvu sv. Josipu. 

* onima koji mole za progonjenu Crkvu, te za pomoć svim kršćanima koji trpe različite vrste progona.

 

Papa Franjo i sam je štovatelj svetog Josipa i u radnoj sobi ima figuricu usnulog Josipa.

Njegova je svakodnevna molitva sv. Josipu:

Pozdravljamo te, Čuvaru Otkupitelja

i Zaručniče Djevice Marije.

Tebi je Bog povjerio svoga Sina;

u tebe je Marija položila svoje povjerenje;

uz tebe je Krist postao čovjekom.

 

O, blaženi Josipe,

i nama se očituj u svome očinstvu

i vodi nas putem života.

Izmoli nam milost, milosrđe i hrabrost

te nas brani od svakoga zla. 

Amen.

 

O svetom Josipu u Svetom Pismu napisano je relativno malo, ali sasvim dovoljno da shvatimo njegovu ulogu i veličinu koja se očitovala u činjenici da je bio muž Marijin i otac Isusov. Ivan Zlatousti kaže za njega da se ‘stavio i službu cjelokupnog plana spasenja’.

Sveti Pavao VI., u homiliji na Blagdan sv. Josipa 1966., ističe kako je Josip konkretno izrazio svoje očinstvo „učinivši svoj život požrtvovnim služenjem otajstvu Utjelovljenja i njegovom otkupiteljskom poslanju; u tomu što je upotrijebio zakonsku ovlast nad Svetom obitelji kako bi joj se u potpunosti posvetio u svom životu i radu; pretvorivši svoj ljudski poziv prema domaćoj ljubavi u nadljudski obol sebe, svog srca i svih sposobnosti, ljubavi stavljenoj u službu Krista koji je odrastao do zrelosti u svom domu.“

Mnogi su sveci i svetice bili odani sv. Josipu. Ističe se sv. Terezija Avilska, koja ga je izabrala za svog zagovornika i posrednika. Preporučivala mu se u potrebama i tako zadobivala sve milosti koje je od njega tražila. Ohrabrena vlastitim iskustvom, uvjeravala je i druge da se utječu njemu. Štovali su ga i sv. Franjo Saleški, sv. Bernard iz Clairvauxa, sv. Toma Akvinski, papa Siksto IV, sv. Ignacije Lojolski, sv. Vinko Paulski i mnogi drugi sveci.

O svetom Josipu pisali su sv. Matej i sv. Luka. Nema niti jedne zabilježene riječi koje je izgovorio. Ali se iz tih Evanđelja može iščitati da je sv. Josip bio poslušan Bogu, da je bio radnik – stolar, pravedan, da je bio čovjek akcije, da je bio čovjek tišine, skrovita života, čovjek molitve, šutnje, čovjek kontemplacije.

Kako navodi sv. Luka i sv. Matej bio je potomak Davidov. O snovima sv. Josipa saznaje se iz Matejeva evanđelja. Prvi san usnio je Josip kad je saznao za Marijinu trudnoću.

„A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: ‘Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.’“ Mt 1,19-21

Ima više objašnjenja zašto je Josip htio potajice napustiti Mariju. Meni se najviše sviđa ono koje govori da je Josip smatrao da nije dostojan biti otac Božjem Sinu. Njegov strah je strah Božji. No Josip sluša anđela.

„Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus.“ Mt 1,24-25

Baš kao što to čini otac po Zakonu, nadjene Sinu ime Isus.

Put od Nazareta do Betlehema dug je između 150 i 160 km kojega su Josip i trudna Marija prešli pješice i na magarcu. Kako je bilo grozno da nakon takva puta nisu našli svratište. Ipak, Josip je omogućio dolazak našega Boga u spilji. Bio je prisutan i u pohođenju pastira.

„I pohite (pastiri) i pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama.“ Lk 2,16  

 

On i Marija čine sve po Zakonu. Daje ime Isusu. Davanje imena osobi ili stvari među drevnim narodima značilo je uspostavljanje odnosa, kao što je to učinio i Adam, kako piše u Knjizi Postanka 2, 19 – 20.

„Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća. Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu –  kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.Lk 2,21-24

Tu je prisutan i Šimunovu proročanstvu upućenom Mariji, a dočekuje mudrace koji su se došli pokloniti Kralju kraljeva. Tada usnu drugi san.

„A pošto oni otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: ‘Ustani’, reče, ‘uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi’. On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skončanja – da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga.

I doista Herod Veliki (vladao od 72. god. pr. Kr. – 4. god. poslije Krista) , ali zli, naredio je ubojstvo muške dječice po svoj okolici, ‘od dvije godine naniže’.

Poziv na povratak stigao je nakon Herodove smrti u 3. i 4. snu: „Nakon Herodova skončanja, gle, anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: ‘Ustani, reče, uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili.’ On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uđe u zemlju izraelsku. Ali saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poći onamo pa, upućen u snu, ode u kraj galilejski. Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret – da se ispuni što je rečeno po prorocima: Zvat će se Nazarećanin.“ Mt 2,19-23

Vrativši se u Nazaret, žive skrovito u malom i nepoznatom selu u Galileji – odakle, kako se govorilo, ‘ne ustaje prorok’ i ‘ne dolazi nešto dobro’. „A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.“ Lk 2,40

Kad su tijekom hodočašća u Jeruzalem izgubili iz vida dvanaestogodišnjeg Isusa, Josip i Marija tražili su ga u muci i pronašli ga u Hramu dok je razgovarao s učiteljima.

„Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.

Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: ‘Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.’  A on im reče: ‘Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?’  Oni ne razumješe riječi koju im reče.“ Lk 2, 41 – 50

Nakon toga samo jedan kratki ulomak govori o životu Svete Obitelji. „I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.Lk 2,51-52

To su posljednji zapisi o sv. Josipu u Evanđeljima. 

Crkva sv. Josipa smješta kao poveznicu Starog i Novog zavjeta kao potomka Davidova (Mt 1,16-20), iz čijeg je korijena trebao niknuti Isus prema obećanju koje je Davidu dao prorok Natan: Kuća tvoja i kraljevstvo tvoje stajat će pred tobom dovijeka Prijestolje će tvoje stajati tvrdo dovijeka!“ (2Sam 7,16), i kao supruga Marije iz Nazareta.

U Starom zavjetu njegov pralik bio je Josip kojega su braća prodala u Egipat. Sličnost njih dvojice, dakle, je Egipat; jedan prodan, drugi izbjeglica. Obojici se otac zvao Jakov. Objašnjenja su im davana kroz snove. Bili su duhovno i tjelesno čisti, strpljivi i poslušni, bogobojazni. Patrijarh Josip je pribavio kruh u doba gladi, a Josip Marijin brinuo se za kruh nebeski, sudjelujući u povijesti spasenja. Baš zbog toga uputa je svećenika Idite k Josipu!, prema Post 41,55: A kad poče gladovati i sva zemlja egipatska, povika narod k faraonu za kruh; a faraon uputi sve Egipćane: Idite k Josipu i što vam on rekne, to činite!“

Zbog toga ga je kršćanski narod oduvijek volio, što dokazuje činjenica da su mu posvećene brojne crkve u cijelom svijetu; da su mnogi vjerski instituti, bratstva i crkvene skupine nadahnuti njegovom duhovnošću i nose njegovo ime; te da se u njegovu čast već stoljećima razvijaju mnogi izrazi pobožnosti. Njegov je blagdan 19. ožujka, a 1. svibnja se slavi kao blagdan Josipa radnika.

U Hrvatskoj, Italiji i Lihtenštajnu se 19. ožujak slavi i kao Dan očeva. Tom prigodom su mnogi naši svećenici imali, tijekom devetnice u čast sv. Josipa, zapažene propovijedi i nagovore.

Svetog Josipa se posebno časti srijedom, a posvećen mu je mjesec ožujak. Moli mu se i za blagu smrt, za radnike i nezaposlene, za djecu i blagoslovljenu trudnoću. U litanijama ga se naziva strahom zlih duhova, čuvarom obitelji i Crkve, Hrvatske…

Sv. Josip proglašen je zaštitnikom mnogih država: Kanade, Meksika, J. Koreje, Perua, Kine, Vijetnama, Austrije, Belgije i Hrvatske. Također, mnogi gradovi, crkve, škole, sveučilišta, bolnice i druge institucije u svijetu nose ime sv. Josipa i utječu se njegovu zagovoru.  Najveća crkva posvećena sv. Josipu je Svetište sv. Josipa u Montrealu, u Kanadi.

Rado pjevana pjesma sv. Josipu u Hrvata je: 

 

O, JOSIPE OČE SVETI.

 

O, Josipe oče sveti,

čuvaj kuću i posveti.

Sva obitelj da se složi
ljubav sveta da se množi.

 

Mir, veselje k nama svrati,
strah Gospodnji nek’ nas prati.

Krepošću da žiće plodi,
putem raja ti nas vodi.

 

Čuj nam oče, molbu vruću

čuvaj nas i svu nam kuću.

Tebi ključeve sve predajem,
gospodarom prepoznajem.

 

Sve što može nauditi
kući, dostoj odstraniti.

U Presvetog Srca Rani
ti nas oče sve nastani.

Da živimo na tom svijetu,
kao ti u Nazaretu.

Amen.

 

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara