Mile Prpa: LIBRETO ZA OPERU MOST DUGINA LUKA

0

 

 

MOST DUGINA LUKA

U kraljevskom dvoru

Kralj i Kraljica Katarina.

 

Ljubljena Kraljice –

mi nemamo dječice. Kome ćemo Kraljevstvo

dati, to ni Bog ne može znati.

Dragi Kralju, Noćas u snu pohodila me dobra vila,

I reče mi prestat će vaše muke, na vratima kuca radost

Rodit će se dvije krasne djevojčice blizanke.

I bit će položene na Vaše kraljevske ruke.

Kako rekla dobra vila, istina je bila.

U Kraljevstvu svuda radost se ne skrila.

Jedna dobi ime Croatia, a druga Bihatia. Kad’ to čula Zla vila u kletvu sve ovila,

Kad stasaju obje djeve, obje krasotice posvađat će se, jer će se obje zaljubiti u istog mladića. I zbilja kad su odrasle obje se zaljubile u istog mladića, u Princa s bogatog otoka.

Princ je za svoju družicu izabrao princezu Croatiu i najavio svoj dolazak u Kraljevstvo da je isprosi.

Princeza Bihatia, silno ljubomorna, obrati se za pomoć Zloj vili, i ova baci kletvu da mladić sa svog otoka može doći prositi ruku princeze Croatie, samo ako dođe preko duginog luka kao mosta koji će otok povezati s kopnom.

Padale su proljetne kiše, pojavile se brojne duge, ali ni jedna nije svojim lukom premostila more kao most između otoka i kopna.

Princ i Princeza bili su očajni. Princeza je plakala, ali i zapjevala:

Oh nebeska ljepotice,

budi kolor sjajna nebeska duga

duga čarna u luk svita, Ti si barjak, što ga Bogu dariva Sunce

Tom ljepotom svoga luka, premosti otok s kopnom

Molim te prekrasna nebeska ljepoto.

Moli te princeza Croatia.

Ti si majka svih nebeskih duga.

Dođe dobra vila i reče joj- sagradi most koji će spojiti otok s kopnom.

Sestra Bihatia pozva zlu vilu, a ova joj reče – traži od sestre Croatie da ga stalno gradi visočije i visočije, jer tvoji brodovi neće moći prolaziti ispod niskog mosta.

Ali na to naljuti se sestra i otpoče gradnju mosta sve u visninu do dugina luka.

I most je sagrađen, doista je izgledao kao dugin luk, ali opet Princ nije mogao

prijeći i takav most.

Ponovno se princeza Croatia obrati dobroj vili za savjet, a ona joj reče da duga kad se pojavi nije jednobojna kao most i savjetovala je Princezu Croatiu da most ukrasi cvijećem.

Princeza Croatia, meditira o cvijeću

kojim će ukrasiti Most

Sad u meni cvjeta rapsodija,

rapsodija žutih gladiola

Bukte zvuci cvjetnog podija.

valcer, tango rock and roll viola.

Nosi me plesni vihor orhideja,

Bagrem mirisima sad se glasi

Jaglac i poneka kolumneja

Oleandar i juka što krasi

Zumbul plavi ljiljan bijeli

Vrtlog samo mirisa i boja

Crvena i roza, ružo moja

Dalija bukti pelargonija,

Ivančica, šafran kadifica

Zvončić zvoni, blista begonija

Kamelija, bagrem, jorgovani.

Ali dugin luk u srcu se krije,

na most idu samo viseće bugenvilije!

Zasadila je nekoliko tisuća stabljika bugenvilije

s obje strane mosta svih mogućih boja koje je pronašla.

Doskora je je sav most rascvjetao u prekrasnim duginim bojama

Svjetla se lomila na obješenim granama bugenvilija

prekrcanim cvjetovima svih mogućih boja.

Doista most je svima izgledao kao dugin luk.

Premda se i princezi Bihatiji most dopao, bojala se da će ovaj put Princ preko mosta prijeći radi prosidbe njene sestre, pa se opet obratila zloj vili. Kad je zla vila ugledala most i sama se zadivila toj čudesnoj ljepoti – kazala je Bihatiji da je zbog neizrecive ljepote nemoćna izreći novu kletvu koja bi spriječila prelazak Princa, ali da zato može izreći drugu kletvu- da mladići i djevojke koji se kane vjenčati neće biti sretni u braku ako prije toga ne prijeđu preko mosta – kojeg je narod spontano već nazvao MOST DUGINA LUKA i zaprosio ruku princeze Croatie.

I Princ je svečano prešao preko Mosta dugina luka.

Nakon toga nahrupili su brojni prosci i tražili ruku seste BIhatie

Nahrupio je silni narod a među njima i brojne vile.

Kralj Stjepan je izdao naredbu da se u njegovom kraljevstvu mladenci ne smiju vjenčati ako prethodno ne prijeđu preko Mosta dugina luka, jer je želio da svi njegovi podanici budu sretni.

Na to čudo skupile se brojne vile

I odigraše vilinsko kolo

 

Vilinsko kolo

 

Mi smo vile vilenice, hej, hej, hej!

Pazi seko da ti ne pukne

bijelo krilce, hej hej, hej!

Kolo, kolo uokolo haj, hej,hej!

Korak naprijed, korak natrag.

Vilenjaci stop stop stop!

Ruke uvis pljesak, pljas pljas

Korak lijevo, korak desno

haj, hej, hej!

Morski vali nek zapljusnu

slanim pljuskom, pljus, pljus!

Mi smo vile vilenice

Skupa – dobre i zlobnice. Haj, haj, haj!

Haj haj haj!

Širi ruke prema moru,

poklon’mu se svakom stvoru

I u vodi i na žalu, haj, haj, haj!

Na Jadranu božjem daru!

Haj, haj, haj! Hvala Božjem daru

Počast svuda potonulu mornaru

Nek dubinom ječi tornja zvon!

Na koljena! Na koljena!

Ljubi zemlju! Ljubi Zemlju!

Dok se čuje s tornja zvon, zvon,

din don, din don! din don!

 

 

Mile Prpa/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara