Šiljo: Je li to ’izbor’ koji nam je HDZ priskrbio?

0

 

 

Utoliko, zbog predstojećeg udara slijeva i Plenković i „njegov“ HDZ nose pred hrvatskim narodom vrlo veliku odgovornost. Kada i on i HDZ polagano „odlepršaju u legendu“, a poneki i na neka druga mjesta, većina Hrvata odahnut će od jedne, ali će ju dočekati druga nevolja, zacijelo i veća od ove. U državi nije izgledno da stanje postane bolje, pod ovom ili pod nekom otvorenije lijevom vladom. Naprotiv, vidljive su i tendencije unutarnjeg rastrojavanja i poništavanja nekih bitnih prerogativa državnosti. Je li to sav izbor koji nam je što ’staronormalni’, što ’novonormalni’ HDZ priskrbio? Je li to slobodan izbor hrvatskog naroda? Ili je sve skupa nečiji ’izbor’ odozgor? Nametanje svaki put tuđe volje? Ili je riječ ponajviše o domaćim strukturirano-suparničkim hobotnicama: ’desnoj’ i ’lijevoj’, plavoj i crvenoj?

Zagreb – Trg Republike, 18. veljače 2021.

 

Naši su prioriteti pravosuđe i radna mjesta. Pred nama je dug put, i činit ćemo grješke, no naši su ciljevi plemeniti.“ – To je rečenica iz izborne noći koja se pamti. Misli se na rečenicu koju je s nedjelje na ponedjeljak izgovorio čelnik pobjedničke stranke na kosovskim izborima, Albin Kurti. Stranka se zove „Samoodređenje“ (Vetëvendosje). Osvojila je 47 posto glasova.

A što je rekao Plenković?

Sjeća li se itko što je čelnik pobjedničke stranke u Hrvatskoj rekao u noći nakon izbora održanih prošle godine? Kako bi se i sjećao kada zapravo nije rekao ništa određeno, ništa što se lako pamti. On se tada, 4. srpnja  2020. oko ponoći, popeo u dvorištu Arheološkog muzeja u Zagrebu (gdje je bio smješten izborni stožer HDZ-a) na pozornicu uz stihove pjesme “Eye of the tiger” (u prijevodu s engleskoga: „Tigrovo oko“) uz skandiranje okupljenih: “Pobjeda! Pobjeda!” i “HDZ!, HDZ!”. (Zanimljivo, nema tu više Hrvatske ni domovine ni spremnosti za dom, nego ima samo oduševljenja pobjedom vlastite stranke.) Rekao je da su „pred nama“ još veći izazovi nego dotad, da okolnosti „zahtijevaju rad, entuzijazam, elan, požrtvovnost, znanje i iskustvo“, i da su (onako pametni i planski verzirani) sve to „integrirali“ u svom programu i listama. Zahvalio je biračima i zaključio kako Hrvatska danas treba vladu koja će voditi politiku „hrvatskog suverenizma i koja baštini politiku dr. Franje Tuđmana“, na što je okupljeno mnoštvo gromoglasno zapljeskalo. Rekao je i to da „smo u proteklim godinama postavili HDZ upravo na ono mjesto političkog spektra na kojem ga je on oduvijek želio“. 

Sve u svemu, u osnovi je sve skupa bila hadezeovska stvar, spomenut je dakako Franjo Tuđman (folklorna točka za šire članstvo i glasače), nekakav isprazni i bezubi „hrvatski suverenizam“, a ponajprije „postavljanje“ HDZ-a na nekakvo „mjesto političkog spektra“ koje je upravo Plenković „oduvijek želio“. Kao da je HDZ kutijica, pa ju sada staviš u veliku crvenu kockicu, ili uz gromadu zvanu Čačić, ili uz svetosavski hram posvećen svetosavskom svetitelju i prosvjetitelju Pupovcu, ili uz rame hrvatsko-talijanskom ’antifašistu’ Radinu, ili uz bok ili sleđa na visoke funkcije zalutalom Milanoviću, ili nasuprot titoističkom Bernardiću ili Grbinu, sasvim svejedno tko je na čelu Partije. Sve u svemu, Plenković zapravo nije rekao ništa što bi se po određenosti moglo usporediti s Kurtijevom temeljnom političkom najavom: „Naši su prioriteti pravosuđe i radna mjesta.“ 

Bezlične izjave za obezličenu Hrvatsku

Obezličena Hrvatska zrcali se u bezličnim ili nedorečenim izjavama šefa njezine izvršne i zakonodavne vlasti. Kosovo ju je u smislu duha i morala već preteklo. Kurti, iako svjestan da se to ne će svidjeti ni Amerima ni Nijemcima ni mnogim drugima, kazuje da mu je dijalog sa Srbijom tek na sedmom mjestu njegovih prioriteta. A u predizbornom razdoblju spominjao je i ujedinjenje Kosova s Albanijom. I ništa se nije dogodilo – osim što je pobijedio na izborima. Unatoč američkoj vojnoj sili u bazi Bondsteel i moćnoj američkoj obavještajnoj i diplomatskoj i drugoj prisutnosti na Kosovu.

Možemo li zamisliti da predsjednik vlade u Zagrebu izjavi u predizbornoj noći da mu je prioritet pravosuđe, radna mjesta i stroga provedba zakonitosti i odgovornosti u svemu? Gonjenje ratnih zločinaca, ratnog i mirnodopskog kriminala, tužba protiv Srbije zbog zala počinjenih u agresiji na Hrvatsku i onih u pobuni protiv nje? Ili recimo da će se Hrvatska udružiti s Bosnom i Hercegovinom u konfederaciju? Ili da će sa sobom sporazumom o posebnim odnosima u konfederaciju privući Federacija BiH? Ili da će, ne bude li na to spremnosti, ultimativno zahtijevati da se u BiH formira poseban hrvatski entitet, kako bi sva tri konstitutivna naroda bila doista jednakopravna i imali jednaku realnu podlogu za ostvarivanje svih prava koja proizlaze iz njihove trojne konstitutivnosti, uz poštivanje prava i pripadnika ostalih naroda, tj. tamošnjih manjina, i svih vrlih građana?

Ne, takvo što ne možemo od takvih političkih oportunista očekivati. Ne možemo očekivati ni rečenicu da će krenuti s isušivanjem močvare političke i ostale korupcije, pogodovanja, povlastica, parazitarenja, izjedanja ovog naroda i potkopavanja države i onoga što ju čini hrvatskom državom iznutra. Ne možemo očekivati da izgovori rečenicu koja bi glasila: Srezat ćemo izdatke za državnu upravu za četvrtinu, a plaće ćemo u državnim i područnim i lokalnim službama ubuduće usklađivati s prosjekom plaća u realnom sektoru, uključujući i prosjek primanja nezaposlenih. 

Ne možemo, pogotovu, očekivati da lupi šakom o stol i kaže: Ako ova vlada iseljavanje iz Hrvatske i daljnje zaostajanje za drugima ne zaustavi, prepustit ću komu drugomu da učini to što ja ne znam učiniti. Niti da kaže koalicijskim partnerima: Prvo potpišite da priznajete saborsku Deklaraciju o Domovinskom ratu, a onda slijede razgovori, daljnje provjere i uvjeti prije dogovora o koaliciji.

Kao da najednom bivaju „pročitani“

Ma ne, gdje bi Plenković učinio što takvo? On je fin i kulturan gospon, čovjek Europe i svijeta, diplomat, i velik frazer, ali bez onih pravih, „populističkih“ fraza na usnama… Bez onakvih snažnih riječi kakve znaju izgovoriti Orban, Janša, Vučić, Kurti, Kaczyński, Macron, Erdoğan i mnogi drugi čelnici čiji narodi očekuju od njih da vrlo određeno izraze njihova očekivanja. Ne, naš čelnik jedan je od onih koji nikada ni u što tvrdo ne će zadrijeti, osim ako se mora i ako je to u interesu njega ili onih koji su ga na svojim mrežama dignuli uvis i koji ga u svojim mrežama i dalje drže.

Plenković je tijekom svoje karijere izrastao u uvjerljivu kombinaciju birokratske anacionalne bezličnosti i političke autokratske osobne i stranačke arogantnosti. Time se ne tvrdi da nije skupa sa svojim suradnicima učinio i dobrih i korisnih stvari, da mu na tom mjestu (od kojega je osijedio) nije nimalo lako, niti mu imputirati da namjerno nanosi štetu Hrvatskoj, kao što to čine oni koji su ovom vladavinom toliko ogorčeni da vide samo mrak i zlo. Uvijek je riječ o kombinaciji dobroga, neutralnoga, lošega i zloga, tko god bio na vlasti, iako je po nemaru, štetočinstvu i nedomoljublju teško nadmašiti Milanović-Čačić-Linić-Pusić-Grčić-Jovanovićevu vladu iz mandata 2011.- 2015. No „percepcija“ o njemu, o njegovoj vlasti i većinski vladajućoj stranci iz dana u dan biva sve lošija. I u domovini i izvan nje. Kao da najednom bivaju „pročitani“. Kao da se više ne uspijevaju ni branit. Kao da im uzice moći i povjerenje i u prorežimskim medijima izmiču iz ruku.

Utoliko, zbog predstojećeg udara slijeva i Plenković i „njegov“ HDZ nose pred hrvatskim narodom vrlo veliku odgovornost. Kada i on i HDZ polagano „odlepršaju u legendu“, a poneki i na neka druga mjesta, većina Hrvata odahnut će od jedne, ali će ju dočekati druga nevolja, zacijelo i veća od ove. U državi nije izgledno da stanje postane bolje, pod ovom ili pod nekom otvorenije lijevom vladom. Naprotiv, vidljive su i tendencije unutarnjeg rastrojavanja i poništavanja nekih bitnih prerogativa državnosti. Je li to sav izbor koji nam je što ’staronormalni’, što ’novonormalni’ HDZ priskrbio? Je li to slobodan izbor hrvatskog naroda? Ili je sve skupa nečiji ’izbor’ odozgor? Nametanje svaki put tuđe volje? Ili je riječ ponajviše o domaćim strukturirano-suparničkim hobotnicama: ’desnoj’ i ’lijevoj’, plavoj i crvenoj?

 

Šiljo/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara