Mile Prpa: MOST DUGINA LUKA

(Priča za djecu)
(Na kraju knjige zamolili smo vrapca Tvrtka da i on ispriča jednu priču za djecu. Evo, upravo ovu priču vam je ispričao osobno vrabac Tvrtko)

U jednom Kraljevstvu živjeli i vladali kralj Stjepan i kraljica Katarina. Bili su dobri vladari i narod ih je volio, ali nisu mogli imati djece pa se za pomoć obratili Dobroj vili. Dobra vila je obećala da će im se uskoro roditi dvije prekrasne kćerke blizanke. Kraljevski par bio je presretan. To dočula Zla vila i nabacila je kletvu da će se sestre, kad odrastu, posvađati jer će se obje zaljubiti u istog mladića.

Ubrzo se rodile dvije prekrasne curice. Premda su bile različite, svaka je na svoj način bila prelijepa. Presretni roditelji jednoj dadoše ime Croatia, a drugoj Bihatija. I zbilja, kad su odrasle u prelijepe djevojke zaljube se u istog mladića, princa koji je živio na bogatom otoku.

Princ je za svoju buduću družicu izabrao princezu Kroaciju i najavio svoj dolazak u Kraljevstvo da je zaprosi. Princeza Bihatia, silno ljubomorna, obrati se za pomoć Zloj vili, i ova baci kletvu da mladić sa svog otoka može doći prositi ruku princeze Croatie samo ako dođe preko duginog luka kao mosta koji će otok povezati s kopnom..

Padale su kiše, pojavljivale se brojne duge, ali niti jedna nije kao most spajala – kopno – otok. Princ i Princeza bili su očajni, pa se obratili Dobroj vili za pomoć, i Dobra vila joj rekla da sagradi most kopno – otok.

Kad je princeza Croatia počela graditi most, njena sestra obrati se Zloj vili za pomoć. Zla vila dala joj savjet da svaki put traži od sestre da gradi sve viši i viši most, jer njeni brodovi neće moći proći ispod niskog mosta. I kad je most zamišljen da bude visok kao dugin luk , Njena sestra Bihatija je tražila da bude još viši.

Na to se njena sestra Croatia naljutila i naredila da se otpočne s gradnjom mosta koji bi izgledao kao dugin luk. I most je sagrađen, doista je izgledao kao dugin luk. Visok, veličanstven, pravi dugin luk. I sada su se Princ i Princeza ponadali da će preko tog mosta Princ moći doći zaprositi princezu Croatiu. Ali se prevarili. Kad bi Princ u svečanoj kočiji pokušao prijeći most nešto nevidljivo bi ga uvijek zaustavilo. Ponovno se princeza Croatia obratila Dobroj vili za savjet, Dobra vila je došla pogledati most i bila zadivljena njegovim izgledom, ali je rekla da duga kad se pojavi nije jednobojna poput mosta, već da ima punu paletu boja. Savjetovala je princezu Croatiu da most ukrasi cvijećem.

Princezi se svidjela njena ideja. I dugo je vremena razmišljala kakvim cvijećem uresiti most da bi što više sličio duginom luku. I nakon pomnog razmišljanja odlučila se za bugenvilije koje cvjetaju skoro preko cijele godine. Zasadila je nekoliko tisuća stabljika bugenvilije s obje strane mosta, svih mogućih boja kojih je pronašla; i crvenih , bijelih žutih, plavkastih, ljubičastih, a s njihovim zelenim lisjem doista je izgledalo da imaju u sebi sve boje duge. Doskora je sav most rascvjetao u prekrasnim duginim bojama.

Svjetla se lomila na obješenim granama bugenvilija prekrcanim cvjetovima svih mogućih boja, koje su prekrivale cijeli most viseći duboko prema vodi, ukrasila je čak i njegove nosive stupove koji su se dizali visoko, preliveni sunčanim zrakama i sve se zrcalilo u kristalnoj plavoj morskoj vodi. Refleks mosta u vodi izgledalo je kao da ima još jedan isti podmorski most izokrenut naopačke.

Nahrupio je silan narod da vidi to novo svjetsko čudo. Most je svima izgledao kao pravi dugin luk.

Premda se i princezi Behatiji most dopao, bojala se da će ovaj put Princ preko mosta prijeći radi prosidbe njene sestre, pa se ponovno obratila Zloj vili. Kad je Zla vila ugledala most i sama se zadivila toj čudesnoj ljepoti – kazala je Behatiji da je zbog te neizrecive ljepote nemoćna izreći novu kletvu koja bi spriječila prelazak Princa, ali da za to može izreći drugu kletvu – da mladići i djevojke koji se kane vjenčati neće biti sretni u braku ako prije toga ne prijeđu preko mosta – kojeg je narod spontano već prozvao – Most dugina luka.

Princ je svečano prešao preko Mosta dugina luka i zaprosio princezu Croatiu. Nakon toga nahrupili su brojni prosci i tražili ruku princeze Behatie. I svi su bili sretni.

Kralj Stjepan je izdao naredbu da se u njegovom Kraljevstvu, mladenci ne smiju vjenčati ako prethodno ne pređu preko – Mosta dugina luka jer je želio da svi njegovi podanici budu sretni.

A most je, iz godine u godinu, iz stoljeća u stoljeće, bivao sve ljepši i sve rascvjetaniji. Nekoliko stotina godina poslije most je upisan u UNESCO registar, kao jedno od najvećih i najljepših svjetskih čuda. Kolone turista i dan danas obilaze most i dive se njegovoj neizrecivoj cvjetnoj ljepoti

I sva djeca svijeta željela bi, ako već ne mogu imati takav most u svojoj zemlji, barem jednom u životu prijeći preko Mosta dugina luka.

Djeca koja su pročitala ovu priču predlažu Komisiji za imenovanje Pelješkog mosta da Pelješki most dobije ime po ovoj priči kao MOST DUGINA LUKA. Zato, poslušajte glas djece jer on proizlazi iz njihova srca Poštujući djecu, poštujete izvor života. Zapamtite, nikada ne znate kakva se snaga krije u nekom djetetu, zato ga ne ometajte da se razvije. S velikim poštovanjem gledam svako malo dijete, jer ne znam kakva se u njemu krije budućnost. Iz male sjemenke izrasta i divovsko stablo.

(Priča je uzeta iz neobjavljene knjige – Mile Prpa Vrabac Tvrtko i federacija ptica d.o.o.)

Mile Prpa/Hrvatsko nebo