Smisao države, smisao hrvatske šutnje

0

 

 

Ovih je dana „H“TV prikazao film “Koja je ovo država”. Film nije nikakva satira, kao što se to željelo prikazati, nego još jedan pokušaj da se hrvatskom narodu učini odurnom država koju je izborio. No ni on film, kao ni većina filmova koji su snimljeni nakon osamostaljenja, ne će biti zapamćen kad postanemo normalna država. A naslov filma može i nama poslužiti da se i mi zapitamo koji je smisao države.  

„Smisao hrvatske države je u ostvarivanju slobode“ (prof. I. Oršanić). U toj kratkoj rečenici sažeti su ciljevi u doba kada je Hrvatska bila zarobljena u Jugoslaviji. To je tada bio poziv na borbu protiv zločinačke države, Jugoslavije, protiv zločinačke ideologije, komunizma, i protiv zločinačke srpske hegemonije, velesrpstva. Danas to je poziv na borbu protiv vrlo živih ostataka tih triju zala. A i prije i danas to je bio i jest poziv na borbu za slobodu. Ako je sadržaj Jugoslavije bio diktatura, sadržaj Hrvatske mora biti sloboda. Navedena rečenica uključuje naše ideale, našu vjeru, naš minuli rad i naš budući rad.

Tridesetogodišnje iskustvo potvrdilo nam je da država nije sama sebi svrha, nego samo nužan okvir za širenje slobode. Današnja situacija potvrđuje nam da je potrebno pronaći novu snagu za obnavljanje starih ideala, za djelovanje u sadašnjim okolnostima, za postavljanje prema novim kušnjama, svladavanje poteškoća, prepoznavanje prave opasnosti, davanje smisla našim naporima u branjenju države od svih onih koji ju nisu htjeli. Kako bismo ju sačuvali i učvrstili bez odustajanja od vlastitih ideala. 

Nismo odustali kada su Jugoslaviju čuvali Istok i Zapad, svrstani i nesvrstani, pa i neki koji su po naravi stvari trebali željeti da nje nestane. Nismo odustali kada su nas svi uvjeravali da su naši ideali neostvarivi. A zašto nismo odustali? Nismo odustali jer je uvijek bilo onih koji su istinski vjerovali i svjedočili tu vjeru u Hrvatsku svojim riječima i svojim djelima, svojom požrtvovnošću i svojim mučeništvom.  

Zar ćemo mi odustati od svoje države i svoje slobode u koju su oni vjerovali i za koju su se borili? Zar ćemo mi odustati od svog nacionalnog ponosa, od svoje kulture, identiteta, povijesti i budućnosti, koje su oni branili kada je sve izgledalo bezizlazno? 

Sve je stvar vjere. Onaj koji vjeruje ne će izgubiti glavu zbog svega lošega što se događa(lo) ni zbog svega negativnoga što se govori(lo), pa ni zbog toga što se sve piše i snima. Ne će izgubiti ni vjeru u sposobnost naroda, jer ne može samo tako nestati vjere koja se tako snažno izrazila 90-ih usred svih poteškoća i zamagljenih vidika, a koju nisu mogli uništiti svi naši združeni neprijatelji. Danas hrvatski narod šuti, ali u svojoj šutnji nosi budućnost koju nikakva sadašnjost ne može uništiti. Jednom će opet progovoriti i pokazati svima još jednom da ne zaboravlja nikoga od onih koji su sazidali temelje države koju danas imamo. Ne će zaboraviti ni sve one koji pljuju po svemu onomu što je nama sveto i koji žele uništiti te temelje. Njima poručujemo: kad dođe vrijeme, a doći će prije ili poslije, mi u to čvrsto vjerujemo, ne ćemo vam se osvetiti, to nije u tradiciji hrvatskog naroda, ali morat ćete odgovarati.

(MO)/ Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara