Opomena svima današnjima

Zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić predvodio je 10. veljače misu na blagdan blaženoga Alojzija Viktora Stepinca na trgu ispred zagrebačke katedrale te je u svojoj homiliji između ostaloga rekao: 

„Katekizam Katoličke Crkve nas, vođen Drugim vatikanskim koncilom, uči: »Sveukupnost se vjernika u vjerovanju ne može prevariti, a to svoje osobito svojstvo očituje nadnaravnim osjećajem vjere svega naroda, kad ‘od biskupa pa do posljednjih vjernika laika’ pokazuje svoje opće slaganje u stvarima vjere i ćudoređa« (KKC, br. 92; usp. LG 12; KKC 93). Taj se osjećaj vjere (sensus fidei) pobuđuje i očituje u osjećaju vjernikâ (sensus fidelium), tako važnom u prepoznavanju svetosti, jer upućuje na izvorište takozvanoga »glasa o svetosti« (fama sanctitatis). Taj je osjećaj vjernika glede svetosti kardinala Stepinca, od samoga njegova preminuća, bio snažan i nikada nije oslabio. Taj osjećaj vjernikâ susrećemo i večeras, osjećamo ga i za njega smo zahvalni, ne da bismo neprimjereno uzdizali jednoga čovjeka, nego zato što znamo da nas on uvijek iznova uzdiže i vodi nas prema Bogu.“

Bilo bi pretenciozno i nepristojno „interpretacijski“ pristupiti tom odlomku kardinalove  homilije, a još više umišljati si da je ta poruka poslana komu napose, na primjer nekomu koji je udaljen 892 kilometra od Zagreba. No bilo je lijepo čuti te riječi kao i kad je na kraju svete mise snažno istaknuo zajedništvo biskupa, svećenika i naroda Božjeg.    

Teško je dodati išta originalno svemu onomu što je do sada rečeno, napisano i snimljeno o našem blaženiku i mučeniku, kojega je hrvatski narod već „kanonizirao“ 3. listopada 1946. kad je on na montiranom komunističkom procesu rekao: „I ja bih bio ništarija kad ne bih osjetio bilo hrvatskoga naroda“. No nemojmo samo ostati u prošlosti, nego razmišljajmo malo o onomu što te blaženikove riječi znače danas. One zvuče kao opomena svima koji zlorabe sadašnju Hrvatsku, koji na različite načine sprječavaju da ona postane normalna država, koji potiču podjele, koji žive na grbači svoga naroda, koji se klanjaju stranim gospodarima, koji potiču poltronstvo, zadrtost, sebičnost, narcisoidnost, itd. Zvuče i kao opomena i kao poziv svima koji se smatraju poštenima, kompetentnima i državotvornima da budu svjesni svoje odgovornost i pružaju otpor u sadašnjem povijesnom trenutku. 

Nije dovoljno diviti se Stepincu, nego je potrebno prihvatiti ga u današnjim okolnostima. Stalno se ističe da se Stepinac otvoreno suprotstavio bezbožnim totalitarističkim ideologijama XX. stoljeća, a to danas znači da se trebamo otvoreno suprotstaviti posljedicama bezbožnih totalitarističkih ideologija XX. stoljeća i novim, perfidnijim bezbožnim totalitarističkim ideologijama XXI. stoljeća – koje pokušavaju nametnuti sadašnji gospodari svijeta kao što su ih nametali ondašnji gospodari svijeta: silom. 

(MO)/Hrvatsko nebo