IZ STRANOG TISKA Die Zeit: Ahilova peta Kine
Vrijeme:3 min, 53 sec
Globalni uspon autoritarne jednopartijske države čini se neizbježnim. No moglo bi ga zaustaviti brzo starenje stanovništva.
Filozofi i politolozi vole koristiti izraz „tiranija sadašnjosti“. Iza toga stoji zapažanje da današnji događaji često toliko određuju naše razmišljanje o budućnosti da u tami propuštamo percipirati stvarne razvoje. To bi mogao biti slučaj i s popularnim predodžbama o budućnosti Kine.
Knjizi „China First“ koju sam objavio prije dvije godine dao sam podnaslov „Svijet na putu prema 21. stoljeću“. U tom djelu opisao sam gospodarski uspon Kine, kojem nema premca u čitavoj povijesti čovječanstva. Opisao sam i pekinško polaganje prava na sudjelovanje u kreiranju svjetske politike pa čak Xijevo polaganje prava na ulogu svjetskog lidera te se založio za kinesku politiku bez iluzija i bez opsesija. Nisam prešutio ni slabosti totalitarnog režima, ni unutarnje probleme zemlje kao što su prevelika zaduženost, starenje stanovništva, rastuća socijalna nejednakost i veliki jaz u životnom standardu između srednjeg sloja u ruralnim sredinama i srednjeg sloja u gradovima, zagađenje okoliša, teški uvjeti 300 milijuna poljoprivrednih radnika i zaostalost socijalnog sustava.
No isto tako istaknuo sam da je autoritarni sustav Xija Jinpinga u stanju učiti. Prije pet godina kada sam počeo pisati knjigu, polazio sam od miroljubivosti Pekinga. No u međuvremenu Xi je svoju diktaturu naoružao visokom tehnologijom, uništio je liberalnu autonomiju Hong Honga, a Ujgure u pokrajini Xinjiang podvrgnuo represiji. Usto, sve češće vojno prijeti Tajvanu. U Južnom kineskom moru Peking je anektirao 80 posto tamošnjih otoka te još je sedam pješčanih sprudova pretvorio u vojne utvrde, i tako grubo prekršio obećanje dano predsjedniku Obami. Istodobno, u Istočnom kineskom moru ‘nasrće’ na otoke Senkaku koji su pod kontrolom Japana. Na Himalaji neprestano potiče granični konflikt s Indijom. Milijardama kojima financira Put svile Peking širi svoje sfere utjecaja na svim kontinentima, a uspješno svladavanje pandemije Covida-19 koristi svoju reputaciju ojačao isporukama prvo maski, a sada i cjepiva.
Xi Jinping možda to sve tumači kao veliku, uspješnu politiku. No zapravo na Zapadu, od Amerike preko Europe pa sve do Australije, Kina nailazi na neodobravanje, odnosno percipira se kao opasan hibrid. Imidžu zemlje ne idu u prilog ni brutalne izjave kineskih diplomata, „vučjih ratnika“. Vjernost Pekingu slabi čak i u zemljama koje sudjeluju u projektu Put svile. U Washingtonu, sklonost konfrontaciji obilježava stav i demokrata i republikanaca.
Europljani ne zavide Kini na njenom uspjehu, ali će se braniti od njenih napada. Peking se može zaustaviti na putu prema statusu svjetskopolitičkog diktatora. To postaje jasnije kada se tiranija sadašnjice ostavi po strani i uzme u obzir budući razvoj stanovništva. Kina je 1960. imala samo 667 milijuna stanovnika, 1984. prešla je prag od milijarde stanovnika, 2010. Kineza je bilo 1,37, a 2020. oko 1,43 milijarde. Očekuje se da će zemlja rekordan broj stanovnika dosegnuti 2029. kada će, prema procjenama, kineski BDP premašiti američki. Nakon toga broj stanovnika počet će rapidno opadati. Demografi predviđaju da će do 2100. godine Kina zabilježiti pad broja stanovnika za 48 posto, na samo 732 milijuna. Za to je presudan pad u skupini od 20 do 49 godina, u kojoj je 400 milijuna osoba, i to za 84 posto.
Istodobno, ljudi stare. Već sada ima mnogo više starijih od 65 godina, nego mlađih od 35. Udio starih i nemoćnih rapidno se povećava. Dok je trenutno omjer zaposlenih i umirovljenika 6:1, godine 2039. taj će omjer biti dva radnika na jednog umirovljenika, a 2050. 1,6 radnika na 1 umirovljenika. To su posljedice triju desetljeća politike jednog djeteta.
Ukidanje te politike 2016. nije polučilo nikakve rezultate zbog različitih razloga, uglavnom komocije i troškova: broj rođenih u godini dana pao je s 17,8 milijuna (2016.) na 14.6 milijuna (2019.) Demografski razvoj Ahilova je peta kineskog uspona. Kina ide u smjeru demografske krize kakva je 1980-ih ugušila gospodarski rast Japana. To će prouzročiti goleme probleme, gospodarske, socijalne, pa čak i vojne. „Kina će tada morati birati između topova za Narodnooslobodilačku vojsku ili štapove za hodanje za sve veći broj staraca“, kaže, pomalo cinično, američki politolog Michael Beckley. „I to u vremenu kada će u Americi broj stanovnika rasti.“
No broj stanovnika smanjivat će se i u drugim zemljama: u Japanu će se, prema predviđanjima, smanjiti za 42 posto, sa 127 na 83 milijuna, u Rusiji za 27,4 posto, sa 146 na 106 milijuna, u EU27 za 8,3 posto, sa 447 milijuna na 410 milijuna; u Njemačkoj za 17 posto, s 83 na 66 milijuna. Depopulacija će ipak najviše pogoditi Kinu. Kina bi, dakle, mogla postati azijski pacijent, a ne vodeća sila. (prevela J. G.)
Theo Sommer, Die Zeit, 2. veljače 2021.
https://www.zeit.de/politik/2021-02/china-xi-jinping-diktatur-bedrohung-bevoelkerung-rueckgang-5vor8
Hrvatsko nebo
