Robert Hayden: Etno-teritorijalno razdvajanje Bosne bilo je ključno za okončanje rata i održavanje mira

0

 

 

Daytonski sustav održava mir dvadeset i pet godina. Zašto sada destabilizirati Sarajevo?

 

https://nationalinterest.org/feature/ethno-territorial-separation-bosnia-was-key-ending-war-and-keeping-peace-176072

Autor: Robert Hayden

 

Kao što i priliči uspješnom mirovnom sporazumu, Daytonski sporazum iz studenoga 1995. godine, kojim je okončan bosanski rat obilježen je na njihovu dvadeset i petu obljetnicu pravom olujom međunarodnih konferencija. Dosta čudno, mada postoji opće priznanje da je sporazum održao mir, većina preporuka poziva na radikalnu “reviziju Daytona”, s obrazloženjem da su bosanske institucije previše glomazne, sklone korupciji i politički nepravične prema manjinama. Još čudnije, mnogi prijedlozi za rješavanje tih problema koji su dati su demontiranje upravo onih struktura koje su donijele i održavale mir. Alternativa tome je da bi NATO snage trebale Hrvatima i Srbima iz Bosne, polovici stanovništva i većini na 60 posto njezinog teritorija, nametnuti centraliziranu državu a oni su upravo zbog toga išli u rat kako bi to spriječili. Kako nema naznaka da će mnogi Hrvati i Srbi to prihvatiti, oni bi NATO trupe vjerojatno smatrali okupatorskom silom, a to je uloga koja nije dobro funkcionirala u Afganistanu ili Iraku.

Ustav Bosne i Hercegovine (BiH) koji je uvršten u Daytonski sporazum kao Aneks 4 sigurno je složen. Podijelio je zemlju na subteritorije, gotovo svakom od njih dominirala je samo jedna od tri glavne etno-nacionalne zajednice u zemlji: Bošnjaci (do 1993. godine poznati kao Muslimani), Hrvati i Srbi. Te su etnopolitike povezane u konfederalnu strukturu, sa središnjom vladom koja ima vrlo malo ovlasti, a čak je i to uvjetovano rijetko postignutim konsenzusom predstavnika triju zajednica. Gotovo sva državna vlast ima razine etno-teritorijalnih “entiteta”, jedan srpski, drugi bošnjački i hrvatski, a unutar ovog drugoga, među deset kantona, pet je bošnjačkih, tri hrvatska i dva mješovita.

Ipak, konstitucionalizacija etno-teritorijalnog razdvajanja te tri zajednice bila je ključ ne samo završetka rata već i održavanja mira. Godine 2020. bila je ujedno i trideseta godišnjica slobodnih i poštenih izbora na kraju komunizma, kada se stanovništvo BiH podijelilo u tri međusobno isključive konstitutivne jedinice, bošnjačku, hrvatsku i srpsku. Po jedna stranka je osvojila gotovo sve glasove svake zajednice, dok su oni koji su obećavali socijaldemokraciju ravnopravnih građana prošli vrlo loše. Budući su Bošnjaci činili 43 posto stanovništva, Srbi 34 i Hrvati 17 posto, formiranje zajedničke države bilo bi moguće samo ako bi se pripadnici tih zajednica s tim složili. Tragično, ali nije iznenađujuće, nisu se složili: dok su Bošnjaci željeli jaku središnju vlast, Hrvati i Srbi ratovali su kako bi izbjegli da im se nametne takva centralizirana država. Prihvatili su uključivanje u BiH u Daytonu samo zato što središnja vlada ima vrlo malo ovlasti nad njima.

Kritičari prigovaraju da je ovaj sustav etno-teritorijalne podjele vlasti nedemokratski jer blokira građane da formiraju ne-etničku većinu i onemogućava pripadnike manjina da se kandidiraju za neke pozicije. Oni također tvrde da korumpirane etno-nacionalne elite iskorištavaju slabosti središnje države kako bi se obogatile. I na koncu, ističu da lagano blokiranje konsenzusa sprječava središnju vladu u donošenju navodno potrebnih odluka, osobito pristupanja NATO-u.

Međutim, mnogi bosanski problemi nisu posljedica Daytonskog ustava ili nepristupanja članstvu u NATO-u. Prema indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala iz 2109. godine, BiH je postigla bolji rezultat od članica NATO-a Albanije i Sjeverne Makedonije, tek neznatno lošija od Srbije i Turske, članice utemeljiteljice NATO-a, a daleko je bolja od Iraka i Afganistana, gdje je dugotrajna američka okupacija rezultirala manje održivim državama nego što je to BiH. Nijedna od ovih ostalih zemalja nema Daytonski sustav, iako bi možda Irak bolje prošao da se primijenio prijedlog tadašnjeg senatora Joea Bidena da se Dayton koristi kao model za njegovo restrukturiranje.

A te navodne antinacionalističke građane koji su obespravljeni zbog daytonskog etno-konfederalizma se vrlo rijetko nalazi izvan rasprava u političkim krugovima. Na popisu stanovništva iz 2013. godine gotovo 97 posto stanovništva izjasnilo se kao Bošnjaci, Hrvati ili Srbi. Samo jedan posto izjasnilo se kao etno-nacionalno neutralni “Bosanci”. Tako tri međusobno isključive etno-nacionalne konstitutivne jedinice točno odražavaju socijalne podjele društva.

Rat koji je završen u Daytonu vodile su tri etno-religijske vojske i za tri različite države: nadasve muslimanska Armija BiH za cijelu Bosnu, uključujući ona mjesta s nekolicinom muslimana; Vojska Republike Srpske za srpsku otadžbinu sastavljena od samo dijelova BiH i Hrvatsko vijeće obrane za hrvatsku domovinu koja je obuhvaćala samo ostale dijelove BiH. Teritorijalne podjele u Daytonu uglavnom su slijedile crte bojišnice između tih snaga, čiji se mrtvi danas komemoriraju odvojeno, i to rijetko u istom gradu, kao muslimanski “mučenici” (šehidi, arapski) ili hrvatski “branitelji” ili srpski “borci”.

Daytonski ustav u suštini je ovu podijeljenu kuću proglasio kondominijem, usprkos tome što su dva od tri suvlasnika odbila suvlasništvo (kondominij se u ovom kontekstu može shvatiti i kao etažirano vlasništvo, inače kondominij (iz latinskog con-dominium, hrv. “suvlasništvo”) označava suverenu vlast dviju ili više strana nad istim teritorijem na temelju njihova međusobnog sporazuma koji uređuje odnos i način uprave, prim.prev.). Kondominij se može nastaviti samo ako su ta dva suvlasnika, Hrvati i Srbi iz BiH, zadovoljni što treći neće pokušati preuzeti njihove dijelove kuće. Većina prijedloga za “popravljanje Bosne” koji daju pripadnici američkih think-tankova jesu da NATO pomogne Bošnjacima u takvom preuzimanju, namećući centraliziranu vladu Hrvatima i Srbima. Teško je zamisliti bolji način destabiliziranja Bosne. Čak je još teže pronaći branjiv razlog za takve prijedloge.

Bosna nije takva kakva jeste zbog Daytona; prije je Dayton takav kakav jest zbog prirode bosanskog društva. Daytonski sustav održava mir dvadeset i pet godina. Zašto sada destabilizirati Bosnu?

Robert M. Hayden profesor je antropologije, prava te javnih i međunarodnih poslova na Sveučilištu u Pittsburghu.  Proučava Jugoslaviju četrdeset godina; među brojnim je publikacijama Nacrti podijeljene kuće: Ustavna logika jugoslavenskih ratova (Blueprints for a House Divided: The Constitutional Logic of the Yugoslav Wars).

 

Prijevod: Troplet

Troplet/http://www.troplet.ba/?p=38204 /Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara