Riječ blagdan  –  vjerski ili svjetovni dan ili jedan i drugi?

0

 

 

 

Blagdan i praznik

    Na institutskim mrežnim stranicama u rubrici Jezični savjetnik o imenicama blagdan i praznik piše sljedeće:blagdan i praznik. U hrvatskome standardnom jeziku imenice  blagdan i praznik nemaju isto značenje. Imenicom blagdan označuje se dan posvećen vjerskomu događaju, a imenicom praznik označuje se dan kojim se obilježava događaj važan za društvenu zajednicu ili međunarodni dan posvećen čemu. Blagdani su npr. Uskrs, Velika Gospa, Bajram, Hanuka, a praznici su npr. Međunarodni dan obitelji,  Dan žena,  Dan planeta Zemlje ili Praznik rada. Dane odmora također nazivamo praznicima, npr.  zimski praznici,  ljetni praznici, školski praznici, a dane u kojima se slave vjerski događaji nazivamo blagdanima, npr. uskrsni blagdani, božićni blagdani“(http://jezicni-savjetnik.hr/?page=2). Ako je riječ blagdan samo vjerska svetkovina, tada bi prema navedenomu jezičnomu savjetniku Dan državnosti, Nova godina ili Dan pobjede i domovinske zahvalnosti bili praznici. 

      U Anićevu Rječniku hrvatskoga jezika iz 1998. (str. 65.), u  Hrvatskom enciklopedijskom rječniku Novoga Libera i Jutarnjega lista iz 2002., 2004. (str. 34.) i u Školskom rječniku hrvatskoga jezika Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje iz 2012. (str. 34.) natuknica blagdan odnosi se samo na vjersku svetkovinu. U Hrvatskom enciklopedijskom rječniku dodano je da riječ blagdan  razgovorno znači „2. razg. svaki neradni dan [državni ~]”. Slično je  u Institutovu savjetniku 555 jezičnih savjeta  (str. 33.)  i u jednojezičnom Velikom rječniku hrvatskoga standardnog jezika  (str. 90., 1148.). U vrijeme SFRJ Dan Republike  bio je praznik, a blagdani su bili Božić i Uskrs. 

      Hrvatski Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN 110/19, na snazi od 01.01.2020.)  kaže: „U skladu s odredbama novog zakona,  od 1. siječnja 2020. godine blagdani i neradni dani u Republici Hrvatskoj su:

 

– 1. siječnja – Nova godina

– 6. siječnja – Bogojavljenje ili Sveta tri kralja

– Uskrs i Uskrsni ponedjeljak

– Tijelovo

– 1. svibnja – Praznik rada

– 30. svibnja – Dan državnosti

– 22. lipnja – Dan antifašističke borbe

– 5. kolovoza – Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja

– 15. kolovoza – Velika Gospa

– 1. studenoga – Svi sveti

– 18. studenoga – Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje

– 25. prosinca – Božić

– 26. prosinca, prvi dan po Božiću, Sveti Stjepan” (https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2019_11_110_2212.html). 

    Prema navedenomu Zakonu u blagdane su uključeni i vjerski i državni dani. U naslovu Zakona ne rabi se riječ praznik, nego samo blagdan. Slično je i u Zakonu o radu iz 2014., gdje se također  ne rabi riječ praznik:„ (2) Blagdani i neradni dani određeni zakonom, …” (čl. 79.) ili „Za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, …” (čl. 94.) (https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2014_07_93_1872.html ). 

    Prema Hrvatskomu enciklopedijskom rječniku moglo bi se zaključiti da navedeni zakoni rabe razgovornu riječ blagdan u značenju „svaki neradni dan” i da su jezično (stilski)  u proturječju s hrvatskim standardnim jezikom. Zanimljivo je također da je 1996. Sabor usvojio odluku da je 1. svibnja neradni dan koji se obilježava kao blagdan pod nazivom Blagdan rada, ali to je izmijenjeno 2. studenoga 2001. kada je službeni naziv izmijenjen u Praznik rada zbog povratka ustaljenoga izraza u prijašnjoj tradiciji (https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2001_11_96_1614.html).  

     U Rječniku hrvatskoga jezika (ur. J. Šonje) LZ „Miroslav Krleža” iz 2000. imenica blagdan znači: „dan određen za obilježavanje ili slavljenje nekog događaja, činjenice i sl.: državni ~, vjerski ~, katolički ~ (str. 80.)“, a nema natuknice praznik u jednini. U Hrvatskoj enciklopediji (mrežno izdanje) nalazimo slično:„blagdani, dani namijenjeni državnim, vjerskim i narodnim svetkovinama” (http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=8039). U jezičnom savjetniku ŠK iz 2014. Hrvatski jezični savjeti (S. Ham, J. Mlikota, B.Baraban, A.Orlić) riječ blagdan također može značiti i vjerski i svjetovni dan:„Danas riječ blagdan označava dan određen za obilježavanje ili slavljenje kojega događaja, uspomenu na koju osobu. Može biti svjetovni ili vjerski, a u oba značenja državni, službeni.” (str. 22.).

   Pojam državni blagdani ne znači samo svjetovni dan kao što je Nova godina ili Dan neovisnosti, nego i Božić spada u državne blagdane jer je usvojen Zakon o božićnom blagdanu iz 1990. U tom  Zakonu blagdan i praznik su istoznačnice: “Božićni blagdan 25. prosinca praznik je Republike Hrvatske.” (čl. 1.) (https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1990_12_53_987.html). Pretpostaviti se može da je riječ o stilskom postupku, uporabom praznika izbjegava se ponavljanje blagdana

    Riječ blagdan u tim priručnicima znači –  svečani dan proslave koji je određen u čast kojega događaja (povijesnoga, svjetovnoga ili vjerskoga) ili uspomena na koju osobu. Praznici (prazni dani od rada) dulje su razdoblje, obično u školskoj godini, koje je predviđeno za odmor (u razgovornom se jeziku čuje i  ferije, raspust). U Institutovu Hrvatskom jezičnom savjetniku iz 1999. nalazimo:„praznik -a, mn. N -ci, G -ka ^ 1. ‘za vjerske praznike’ > blagdan, 2. dobro: ‘ferije, dopust’ “ (str. 1130.). 

    Sljedeći primjeri potvrđuju porabu imenica blagdan i praznik: 

 … dijelom i zbog zastupnika HDZ-a, stranke koja je vladala državom proteklo desetljeće i u kojem je Dan državnosti bio etabliran kao glavni svjetovni blagdan.” (Vjesnik, http://riznica.ihjj.hr/philocgi-bin/getobject.pl?c4.4247.Cijelihr.0.6.2.0). 

 

da će za novogodišnje blagdane u Dubrovniku biti otvoreno 16 hotela, … (http://www.poslovni.hr/hrvatska/za-novogodisnje-blagdane-u-dubrovniku-otvoreno-16-hotela-225311, 20. prosinca 2012.). 

      „Poručio je kako je zakonodavna dužnost poništiti 22. lipnja kao državni blagdan,…“ ( https://www.vecernji.hr/vijesti/zlatko-hasanbegovic-jazovka-nasa-je-duznost-ponistiti-22-lipnja-1941-kao-drzavni-blagdan-1178121, 22. lipnja 2017.). 

     U znak zahvale hrvatskim braniteljima, od 2008. god. uz državni blagdan Dan pobjede i domovinske zahvalnosti 5. kolovoza slavi se …”(https://vijesti.hrt.hr/399428/svecano-obiljezavanje-dana-pobjede-i-domovinske-zahvalnosti-i-dana-hrvatskih-branitelja-u-kninu, 4. kolovoza 2017.). 

    Najveći državni blagdan bit će tako premješten na dan kad je ta stranka prvi put došla na vlast.” (https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/kip-domovine-leta-2019-kako-je-jedna-fotografija-postala-simbol-drzave-i-drzavotvorca-odnosno-slika-stvarnog-nepostojanja-te-drzave/9057041/, 29. lipnja 2019.).

   Dan antifašističke borbe je državni blagdan u HrvatskojDan antifašističke borbe <…> predstavlja kontinuitet s komemorativnom politikom socijalističkog režima, ali je i novi nacionalizirani” praznik …” (https://www.hic.hr/aktualno-dan-antifasisticke-borbe.html, 22. lipnja 2019.)  

   Danas obilježavamo blagdan sv. Josipa Radnika i Međunarodni praznik rada,…” (https://narod.hr/hrvatska/sretan-vam-1-svibnja-praznik-rada-i-blagdan-sv-josipa-radnika, 1. svibnja 2019.) 

   Zeleni su odbacili ovu ideju tvrdeći da se radi o vjerskom prazniku samo za protestante dok je Dan žena “praznik za sve žene”” (https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/berlin-dan-zena-proglasio-neradnim-praznikom/830659, 24. siječnja 2019.).

 

    Iz primjera se vidi da se riječ blagdan rabi ne samo u značenju vjerskoga nego i državnoga, svjetovnoga dana, a također i kao istoznačnica riječi praznik u značenju obilježavanja kojega događaja ili međunarodnoga dana. Tvrdnja da „u hrvatskome standardnom jeziku imenice blagdan i praznik  nemaju isto značenje” nije potvrđena ni u rječničkim člancima pojedinih priručnika ni u jezičnoj praksi. Razvidno je da riječ blagdan može značiti i vjerski i svjetovni dan, a češće se  rabi u ustaljenoj svezi riječi –  državni blagdan

Blagoslovljen i čestit Božić te mnogo zdravlja u 2021. želim vama i vašim bliskim !

 

Literatura

 

    Anić, V., 1988., Rječnik hrvatskoga jezika, treće, prošireno izdanje, Novi Liber, Zagreb.

    Barić, E. i dr., 1999., Hrvatski jezični savjetnik, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb.

    Ham, S., i dr., 2014., Hrvatski jezični savjeti, Školska knjiga, Zagreb.

    Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=8039

   Hrvatski enciklopedijski rječnik, Sim-Tap, Novi Liber / Jutarnji list, Zagreb, 2004.

   Jezični savjetnik, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, http://jezicni-savjetnik.hr/?page=2.

   Rječnik hrvatskoga jezika (ur. Šonje), Leksikografski zavod Miroslav Krleža / Školska knjiga, Zagreb, 2000.

    Školski rječnik hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje / Školska knjiga, Zagreb, 2012.

    Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika, (gl. ur. L. Jojić), Školska knjiga, Zagreb, 2015.

    555 jezičnih savjeta, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2016. 

                                                                         Artur Bagdasarov,

                                                                    Jezik, god.67., br.5., 2020. 

 

Hrvatsko nebo

 

Facebook komentari

komentara