Srela sam ga nedavno u Krasnom,
Iz oka mi sretna suza tekla.
Stisnula sam ruku stvoru časnom
I s veseljem za ‘Dom spremni’ rekla.
Osmjeh mili krasio mu lice,
U očima domoljublje sjalo.
On bje čovjek Križa, trobojnice,
Da je svetac srce mi je znalo.
Na polasku blagoslov mi dade,
Poklon štono Božju snagu krije.
Ja uskliknuh: ‘Zbogom domoljube!
DOK JE SRCA, BIT ĆE KROACIJE!
POČIVAJ U MIRU VJERNA DUŠO HRVATSKA!
Marija Dubravac/Hrvatsko nebo
