Zlatko Pinter: MORALNO PONAŠANJE OD DODIKA MOGU OČEKIVATI SAMO TEŠKI NAIVCI ILI ONI KOJI NISU ODAVDE  

Zlatna ikona koju je nedavno predsjedavajući Predsjedništva BiH, Milorad Dodik poklonio ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu, pripada Ukrajini i predstavlja predmet koji je dio kulturnog naslijeđa te zemlje. Prema izvješćima ukrajinskih medija, riječ je o ikoni svetog Nikole, inače najobljubljenijeg sveca u Ukrajini i stara je više od 300 godina. U Ukrajini je potvrđeno kako je riječ o ukradenoj umjetnini ovjerenoj žigom Ukrajinskog komiteta za kulturu 1920. godine. Da stvar bude gora, ikona potječe s okupiranog područja Ukrajine (Luhansk), pa se opravdano pretpostavlja kako je do Dodika stigla preko tajnih kanala, odnosno crnog tržišta.

Naime, dobro je poznato da su tijekom invazije Rusije na Krim i okupacije dijela ukrajinske države, skupine četničkih “patriota” (kako iz Srbije, tako i iz “republike srpske”), odlazile dragovoljno u “ispomoć” Rusima i tamo se naveliko naslikavali s pripadnicima njihove vojske. Novinski izvjestitelji njemačkog Die Zeita u izvješćima s ukrajinske fronte kolovoza 2014. godine potvrđuju kako se srpski četnici (dragovoljci) nalaze upravo na istoku Ukrajine i sudjeluju u borbama za Luhansk (Lugansk). U tekstu (koji prenosi DW), naslovljenom: “Četnički ‘humanitarci’ brane Lugansk”, u podnaslovu piše: “Dobrovoljci Četničkog pokreta sudjeluju u borbama na istoku Ukrajine i tvrde da su njihove namjere ‘himanitarne’ i ‘mirovne’. Srpska vlast i stručnjaci, međutim, govore o plaćenicima, posljednjim ostacima pasa rata”.

Četnički „humanitarci“ brane Lugansk

 Na istu temu pisali su i mnogi drugi listovi pa i beogradski tjednik Vreme (u broju od 21. kolovoza 2014. godine) nazivajući srpske četničke dragovoljce “najamnicima” i “plaćenicima”.

Četnici u Ukrajini

Srpski četnici su među ostalima tako vraćali “dug” svojoj “velikoj braći” zbog njihova angažmana u osvajačkim ratovima što su ih Srbi vodili 90-ih godina, pa i na području BiH i ta suradnja između ekstremista iz jedne i druge zemlje je tradicionalna.

Nekima od tih “patriota” je u Srbiji čak i suđeno po povratku iz Ukrajine, budući da su se sukobili oko podjele ratnog plijena, pa je u međusobnim razračunavanjima radilo i vatreno oružje.

Zna se kakvi su “ljuti” borci četnici, koji su očito u Ukrajini imali vremena i za pljačku kao sastavni dio “privrednih aktivnosti” kojima su se bavili uvijek i u svim ratovima na ovim našim prostorima od 1904. godine nadalje. Oni su oduvijek svoj angažman naplaćivali plijenom (o čemu su tako slikovito pisali socijaldemokrat Dimitrije Tucović i srpski oficir Kosta Novaković prije više od stotinu godina tvrdeći da je to bio talog društva koji nije vidio ništa drugo “osim krv i nož”) i to nije ništa novo, pa je gotovo smiješno koliko u javnosti ima čuđenja i nagađanja oko svega, naročito uzme li se u obzir neumitna činjenica da je Milorad Dodik predsjednik genocidne tvorevine koja je nastala na krvi i kostima nedužnih i progonu svega što nije srpsko. Pa zar nisu srpske agresorske snage osim što su ubijale, silovale, rušile i palile jednako tako redovito pljačkale sve što se opljačkati moglo – od Hrvatske preko BiH do Kosova? Koliko tisuća predmeta iz naše sakralne i kulturne ostavštine i umjetnina još uvijek ima kod njih – a da ih nitko ne pita kad će sve to konačno vratiti!?

Neki se u BiH se poput dječaraca zgražaju nad Dodikovim činom i podsjećaju kako prema zakonu svaki takav predmet mora imati popratnu dokumentaciju, te da se bez toga ni jedna umjetnina ne može unijeti u BiH niti iz nje iznijeti. Ovo zvuči gotovo tragikomično uzmemo li u obzir o komu je ovdje riječ i kakva je razina poštivanja zakona u ovoj zemlji koju “republika srpska” ne priznaje kao državu.

Kako od onih koji su pripravni počiniti masovne zločine genocida i etničko čišćenje i nakon toga sve to negirati, pa čak slaviti zločin i zločince, očekivati poštivanje bilo kakvih zakona, pa i onih moralnih?

Ne budimo naivni. Konačno bi trebali shvatiti gdje živimo i tko je tko u ovom dijelu Europe.

Što se samoga umjetničkog artefakta tiče, slučaj će po svemu sudeći preuzeti Interpol. No, tu sad postoji jedan ozbiljan problem. Ukradena ikona u posjedu je Ruske Federacije, pa je sasvim neizvjesno hoće li i kad biti vraćena Ukrajini.

 Zlatko Pinter/Hrvatsko nebo