Zašto su se Poljska i Mađarska našle u nevolji s Europskom Unijom?

Vrijeme:4 min, 10 sec

 

 

Kada su se Mađarska i Poljska pridružile EU 2004., privuklo ih je obećanje o slobodnom tržišnom savezu suverenih nacionalnih država. Otada je ona postala naddržava spremna upotrijebiti svoju moć protiv slobode, obitelji, tradicije i domoljublja.

Kako je uopće došlo do proračunskog spora s Europskom Unijom koji ni Varšava ni Budimpešta nisu željele potpisati? U središtu je zapravo bio sukob između postmodernizma, s jedne, i tradicionalizma, s druge strane. Bruxelles brutalno nastoji nametnuti svoje programe društvenog inženjeringa Poljacima i Mađarima, koji takvo ponašanje smatraju kršenjem svojih nacionalnih suvereniteta.

Trenutno smo svjedoci borbe oko dva temeljna pitanja: imigracije i spolnosti (seksualnosti). Bruxelles stalno povlači pitanje slobode kretanja i ljudskih prava. Poljska i Mađarska jednostavno moraju prihvatiti bilo koju kvotu migranata iz Trećeg svijeta (uglavnom muslimana) koju je Europska unija postavila državama članicama. Nadalje, moraju se složiti sa svim pravilima i propisima koji favoriziraju LGBT pokrete, pobačaj itd. – jer su davno zakašnjeli po ovim pitanjima. Ili barem tako misli Bruxelles.

Kako bi ih prisilili, eurokrati ih nazivaju „izopačenima u srednjoj i istočnoj Europi”, rasistima, homofobima i šovinistima. Bruxelles zamjera Mađarima i Poljacima što nadziru vlastite granice. EU je ogorčena što Ustavi Poljske i Mađarske definiraju brak kao zajednicu muškarca i žene. Povjerenici Europske komisije mrze činjenicu da je mađarski parlament na nacionalnim sveučilištima zabranio „kritične teorije”, „rodne studije” i druge takve programe. I na kraju, gospodari europske naddržave napadaju poljsku pravnu zaštitu života, posebno zabranu pobačaja na zahtjev.

Ali Poljaci i Mađari nisu niti rasisti niti gaje bilo kakve seksualne fobije. Oni se samo brane od gnjusnih posljedica onih pomodnih ideologija koje je prihvatila Europska unija – ideologija koje su toliko učinile da upropaste zapadnu Europu. Dakle, Poljaci i Mađari takvu politiku vide kao opasnu. Za njih se radi o održavanju suvereniteta, uključujući kulturnu bit njihovih nacija.

Oni sami odlučuju tko može, a tko ne, doći živjeti unutar njihovih granica. A mora se priznati i to da su bili vrlo susretljivi prema strancima koji su u potrebi. Primjerice, Poljska nije samo prihvatila oko milijun ukrajinskih ratnih izbjeglica i ekonomskih migranata, već je također pristala primiti i sirijske kršćane.

Nadalje, što se tiče sirijskih ratnih izbjeglica, i Mađari i Poljaci (preko svojih vlada i vjerskih dobrotvornih institucija) radili su ogroman posao na samom izvoru, to jest tamo gdje je stvarno važno: u izbjegličkim kampovima na Bliskom istoku. Na taj su se način na licu mjesta skrbili za potrebe siromašnih izbjeglica. Oni ovako ostaju blizu kuće, spremni za povratak kad se sukob riješi.

To je najučinkovitiji način upravljanja ovom vrstom ljudske tragedije, poanta koja je u Bruxellesu i, posebno, Berlinu, izgubljena. Poglavari u EU radije bi vidjeli valove izbjeglica preseljenih na kontinent te se poklonili bogovima multikulturalizma … I, svojevremeno, pojačali njihov porezni ulog, spasili se od nedostatka radne snage i preokrenuli vlastitu demografsku propast.

Također, Mađarima i Poljacima nalažu da prihvate politiku EU oko LGBT pitanja. Poljska i Mađarska moraju postati jednako ‘progresivne’, kao i ostatak Europske unije, posebno njezin zapadni dio. To znači promjenu zakona koji štite tradicionalnu obitelj i prihvaćaju sve, od homoseksualnih brakova i posvajanja do obaveznih školskih indoktrinacijskih satova o rodnoj fluidnosti, transrodnosti i drugih dostignuća tzv. „seksualnog građanstva” koje je postalo standard na Zapadu.

Jednom kad se takve „norme“ proguraju kroz mađarsko i poljsko grlo, put do onoga što je sveti Ivan Pavao II. nazvao „kulturom smrti“, bit će širom otvoren. Eutanazija je sljedeća na dnevnom redu. Tko zna? Pedofilija je možda na vidiku jer sve više naprednjaka inzistira na tome da se smanji dob pristanka na spolni odnos. Toga se Varšava i Budimpešta boje, ali i očekuju.

Tada, kao i sada, neće biti mjesta za raznolikost pod diktatom Bruxellesa i Berlina. Svi moraju popustiti.

Ovo je prizma kroz koju treba gledati najnovije nesuglasice. Eurokrati su preraspodjelu financija uvjetovali sporazumom o neograničenom useljavanju i seksualnoj revoluciji. Obje su nacije stavile veto na EU proračun. Govorimo o 2,2 bilijuna dolara.

U međuvremenu je sporazum ipak postignut na EU samitu prošlog četvrtka, po kojem bi  se takozvana vladavina prava vezana uz fondove primjenjivala objektivno i nepristrano. Tako su se barem svi europski čelnici hvalili nakon sastanka, iako je mađarska ministrica pravosuđa Judit Varga već izjavila da će ”Mađarska na Sudu EU-a pokrenuti proces poništavanja izjave o vladavini prava koja je odobrena na samitu Europske unije”.

Posjetimo da je EU sa svoje strane još prije samita opozvala svog predstavnika iz Poljske. Dvije belgijske regije prekinule su izravne odnose s poljskim kolegama. Vodeći njemački socijaldemokratski političar Martin Schulz zaprijetio je smanjenjem subvencija Mađarskoj ako bude izabran za kancelara. Nizozemski parlament obećao je dovesti Poljsku pred Ustavni sud zbog navodnog maltretiranje homoseksualnih osoba.

Napadi potpomognuti liberalnim medijima koji šire dezinformacije ne prestaju, a vjerojatno će prestati tek kad Mađarska i Poljska u potpunosti popuste.

Kada su se Mađarska i Poljska pridružile EU 2004., privuklo ih je obećanje o slobodnom tržišnom savezu suverenih nacionalnih država. Otada je ona postala naddržava spremna upotrijebiti svoju moć protiv slobode, obitelji, tradicije i domoljublja.

Postojao je razlog za Brexit, zar ne?

Izvor

 

QuovadisCroatia/https://www.quovadiscroatia.com/Hrvatsko nebo

 

Odgovori