Šiljo: Preostalo nam je, u budnom stanju, snivati svoje hrvatske snove!

Što dakle saborskoj protimbi predstoji i preostaje? Preostaje joj u ovom stanju razjedinjenosti, nemoći i isključenosti iz svega realnoga (osim stanovitih opipljivih beneficija), u koje se dovela združenošću vlastite isključivosti s Plenkovićevom „uključivošću (inkluzivnošću)“, promatrati kako „karavana prolazi“ i pritom manje ili više glasno, ili s prigušnicom na  ustima, na korumpiranu karavanu „lajati“. Bidenovom pobjedom pozicija hadezeovskih „skuhanih žaba“, prorežimaca, soroševaca i zlorabitelja manjinske pripadnosti još će više ojačati. Protuokužbenim mjerama sprječava se upravo svako veće druženje, pa i to da se održi obični okrugli stol pojedinih političara iz domoljubno-opozicijskih stranaka, kakav se planiralo sljedeći tjedan održati. Mediji i mnogo toga drugoga ionako je već gotovo posve „pod kontrolom“. Na područnim i mjesnim izborima u svibnju očekivati je novi neuspjeh domoljubnih opcija u pogledu preuzimanja vlasti na tim razinama. Što nam dakle preostaje drugo doli, u budnom stanju, samo snivati svoje hrvatske i ljudske snove?

Zagreb – Muzej prekinutih veza, 26. studenoga 2020.

Ako vas svijet mrzi,

znajte da je mene mrzio prije nego vas.

Kad biste bili od svijeta,

svijet bi svoje ljubio… (Iv 15, 18-19)

Do Božića će od subote biti u Hrvatskoj na snazi nove, pooštrene protuokužbene mjere. Protuvirusna sputavanja i zaključavanja, a i zaključavanja iza neke druge ključanice onih koje se uhvati in flagranti  u kršenju samoizolacije ili u kojem drugom prekršaju odnosno kaznenom djelu! Sve ima za cilj da se ljudi u Hrvatskoj ne okuže toliko da se zbog toga uruši, ionako  ruševan, zdravstveni sustav. I da se tako, iz lošeg tjedna u lošiji, mic-po-mic, dočeka i to žuđeno, „čarobno“ cjepivo, koje je na vidiku, i naručeno na raznima stranama. U Bosni i Hercegovini stanje nije nimalo bolje, a nije bitno bolje, ako nije i gore, ni u većini drugih europskih zemalja. Zapad „diše na škrge“. Zapadnjaci strepe pred patnjom i smrću. A još više strepe pred ekonomskim, socijetalnim, zdravstvenim, obiteljskim, vjersko-crkvenim, obrazovnim, kulturalnim i drugim posljedicama svega ovoga poremećaja koji se upravo događa.

„Uzalud vam trud, svirači!“

Na planu politike u Hrvatskoj, isto tako ništa novo, i ništa bolje. Oporbenih trista amandmana na prijedlog proračuna za 2021. palo je u vodu. A u vodu padaju i drugi zahtjevi i inicijative koje Njegovo Visočanstvo ne odobri. „Uzalud vam trud, svirači!“ 

Zanimljivo, još početkom prošloga ljeta, 2019., kada je onomad estradni pjevač Miroslav Škoro, koji se dotad petnaestak godina uopće nije pačao u politiku, ni u nacionalnu problematiku, najavio ni manje ni više nego osobnu kandidaturu za predsjednika Republike Hrvatske, oglasio se je u toj zgodi i prigodi Vladimir Šeks. Onaj kojega neki smatraju mudrom, ponekad i sveznajućom, a ujedno i mračnom „Sovom“. Noćnom pticom koja ljude ispunja nekom čudnom jezom, iako ni sami ne znaju zašto. Oglasio se je dakle taj bivši Osječanac da bi upravo to – „Uzalud vam trud, svirači!“ – poručio drugom Osječancu i čovjeku s kojim se, kako sam tada izjavi, više puta viđao i družio. Obznanio je  unaprijed da Škoro ne će uspjeti. I tako i bi. Škoro se kandidira, Hrvati se zagrijaše i pokrenuše, tambure zasviraše po raznim mjestima u kojima bi se on ukazao, ankete govorahu o njemu kao pobjedniku drugoga kruga ako pobijedi u prvomu. No sve bijaše uzalud. „Džilitnu se, ne dohvati cilja.“ Onaj prvi, stariji čovjek iz (za naša mjerila) velikoga grada na Dravi, bijaše neumoljivo točan u svojem predviđanju. Poput mračnog Usuda.

Onaj tko pjeva i onaj koji ne pjeva

Mogli smo se poslije i sada pitati: A kako je to „Sova“, ili odmilja „Sovuljaga“, znala da će sav trud i Škore i tolikih Hrvata, u domovini i izvan nje, biti uzaludan? Kako? Ovako: Tko zna, zna? Tko umije, njemu dvije! Ili: Tko nije omiljen, bliže je istini od omiljenih. Nasuprot onomu na kojega se valjda odnosi ona poznata uzrečica, ovjekovječena u valjda ipak najboljem hrvatskom igranom filmu (unatoč najnovijoj, bit će: novonormalnoj, ocjeni filmskih kritičara) „Tko pjeva, zlo ne misli“, za onoga tko ne pjeva, osim možda kad je dobro raspoložen i u privatnom društvu bliskih prijatelja i kamerada, moglo bi se ustvrditi obrnuto. Što to? Pa recimo: „Tko ne pjeva…, olako ne misli“, ili „… polako misli“, ili „… stalno nešto smišlja“, a na kraju i nešto, možda opako, možda ne, svaki put, i smisli.

Uostalom, pjevati i duboko misliti ne ide lako skupa. Ni istodobno.

Pokret bez Pokreta 

U svakom slučaju, nakon što nova zvijezda najglasnijih domoljuba, i službenih anketa, a i miljenik mnogih medija, nije uspjela postati predsjednikom države, ispavši već u prvom krugu od upitno ubrojivoga Z. M.-a i psihički labilne KGK, prebacila se je na osnivanje stranke. Računala je samosvjesno i ponosno na osobni kapital, to jest na broj glasača dosegnut na predsjedničkim izborima. I tako, ne samo da je M.Š. osnovao stranku, nego je zapasao i nešto što je nazvao „pokret“. Da bi pokretom parirao nepokretnom i okoštalom HDZ-u na izborima za Hrvatski sabor. Bilo je to početkom 2020.

Zanimljivo, ideju pokreta, u inicijativi koja se nazvala „Pokret za hrvatsku budućnost“, lansirala je u javnost i pokrenula određene aktivnosti istoimena poticajna skupina s krugom potpisnika i podupiratelja, poznata i pod kraticom PHB. U toj skupini našao se je i pisac ovih redaka, ma tko „on“ u stvarnosti bio i kako se sve zvao. Ovo sada piše da ga se ne bi okrivilo za prikrivenu komentatorsku svrstanost, ili, nedajbože, za ozloglašeni „sukob interesa“. 

(Ma upravo u tom grmu i leži zec: Hrvatska u sebi i prema van jest u stalnom „sukobu interesa“: interesa hrvatskoga naroda s interesima „vanjskih i unutarnjih neprijatelja“, kako su to nekoć formulirali sada sve uljepšaniji komunisti, zapravo s interesima grabežljivaca i nametljivaca unutarnjih i vanjskih. Zato nije u redu praviti se da nemaš nikakav „interes“. Svatko na ovom svijetu ima određeni interes, samo je pitanje: kakav!)

„Neuspjeli uspjeh“ pokretača Domovinskog pokreta MŠ

Pokretaču Domovinskog pokreta MŠ mora se priznati da se, skupa sa svojim najbližim suradnicima, svojski potrudio kako bi u razmjerno kratku – ali vrlo povoljnu, zbog nagomilanih nezadovoljstava tri desetljeća vladajućim i kompromitiranom „duopolom“ odnosno „jednopolom“ – razdoblju uspostavio i ojačao novu stranku odnosno „pokret“. I mora mu se priznati da je, koliko javnost zna, razgovarao s mnogima iz oporbeno-protimbenih redova, i da im je nudio zajednički izlazak na izbore. Ali nudio ga je „pod svojom kapom“, i pod svojim uvjetima, pozivajući se na 450.000 „svojih“ glasova osvojenih na predsjedničkim izborima. Možda je to bio razlog što Most (nezavisnih lista) nije u pregovorima ponudu prihvatio. I što  ju nisu prihvatili neki „nezavisni“ poput Raspudića. Možda je pravi razlog bilo i nešto sasvim drugo, tko bi to mogao znati osim njih samih? I njihovih nevidljivih gospodara, ako ih možda imaju. Zacijelo je taj monopol  M.Š.-a i na pokret i na alternativnu političku opciju tamburičkog smjera bio razlog i što su Hrvatski suverenisti („Hrast“, Konzervativna stranka, nadstranačka građanska inicijativa „Hrvatski bedem“, osnovana g. 2018., građanska inicijativa „Istina o Istanbulskoj“) – doduše pod uvjetima koje je odredio M.Š. i ponudio ih na način „uzmi ili ostavi!“ – ušli u predizbornu koaliciju, ali iz nje odmah i izašli čim su prošli izbori na kojima su osvojili četiri zastupnička mjesta. Premda, kad je o spomenutima riječ, M.Š. nije imao nikakvih iluzija o njihovoj velikoj snazi i popularnosti…

Unatoč tomu što zna „procijeniti vrijednost robe“, M.Š je na svoju listu stavio i niz kandidata po svom izboru, od kojih i neke „nezavisne“ – istaknute na prava mjesta – koji su pridonijeli uspjehu, ali i neke koji su srozali razinu i ukupan dojam o listama DP-a odnosno o tom novom izazivaču HDZ-a. Na nekim izbornim jedinicama ljudi kojima  je HDZ-a već dosta i previše bili su u muci zato što nisu imali prave osobe na listi DP-a koju bi po savjesti zaokružili. M.Š. je, objektivno gledano, propustio dovoljno se potruditi ili biti dovoljno širok i zahtjevan tako da na listama istakne još stanovit broj uglednih i kompetentnih ljudi, onih koji bi po kakvoći i onomu što simboliziraju ojačali DP i pobliže mu odredili profil, programski smjer i nacionalno-politički identitet.

Ma ne, identitet i profil DP-a, to M.Š. poistovjećuje sa sobom i svojim habitusom. A on u ozbiljnijem smislu nije niti to može biti taj koji može nacionalnoj političkoj alternativi utisnuti dovoljno određen idejno-ideološki, a još manje nacionalistički pečat. I na tomu mu ne treba ni prigovarati. Nemo dat quod non habet!

Sve u svemu, DP je skupa s ostalom alternativom polučio „neuspjeli uspjeh“. Dosegnuto stanje sada je takvo da u kontinuitetu vladajući „duopol“ nije nimalo ugrožen. Točnije, isključivim i pretvrdim postavljanjem prema A.P-u, koji je neupitni „gazda“ vladajućeg HDZ-a, DP MŠ eliminirao je unaprijed sebe (i Hrvatske suvereniste, a i onog sposobnog solista iza kojeg stoji novoosnovana skupinica nazvana „Hrvatski blok“) kao koalicijskog partnera. I time, volens-nolens, hoćeš – ne ćeš, otvorio Plenkoviću potrebnu političku napuklinu i izliku da bi „morao“ uvući u koaliciju „pupovčad“ i ostalu, Pupovcu i Plenkoviću odanu, ili prodanu, „manjinčad“. O dvoje zastupnika dviju frakcija HNS-a, zbog koalicije s kojim je prije tri i pol godine Davor Stier dao „principijelnu“ ostavku, da se i ne govori. Oni ni Stieru više nimalo ne smetaju.  

M.Š. nije htio ni razgovarati s PHB-om

Nije nam poznato s kime sve M. Š. nije htio razgovarati, dogovarati se ili komu što nuditi odnosno od koga što tražiti. Zanimljivo, jedna od rijetkih skupina, koliko se zna, s kojom M.Š. nije htio ni razgovarati bio je upravo „Pokret za hrvatsku budućnost“ (PHB), pokrenut godinu i pol prije Domovinskog pokreta. A upravo u PHB-u i oko njega našla se, bez lažne samohvale – intelektualno i programski i „moralno-politički“ i personalno – snažna ekipa. Točno tako: ekipa, a ne skupina slučajno okupljenih solista ili ljudi od kojih svaki ima neki svoj zasebni cilj ili interes.

Još zanimljivije, u vrhu DP-a, a sada i u Hrvatskom saboru, našao se je i jedan od 17 potpisnika PHB-ova Proglasa hrvatskomu narodu iz srpnja 2018. No ni ta okolnost nije omogućila komunikaciju DP-a s PHB-om, iako su pehabeovci pokušali nekoliko puta, na razne načine i u različitim prigodama, tu komunikaciju ostvariti, i to s ciljem da pomognu M.Š.-u pobijediti na predsjedničkim izborima! Poslije se nisu više htjeli „ponižavati“. A i uvjerili su se, u međuvremenu, da se DP nije pokazao kao snaga koja  je sustavno i dosljedno posvećena ostvarenju nacionalnog pokreta koji bi ikada mogao, sam po sebi, dovesti do temeljnoga nacionalno-političkog preokreta.

I tako je, u stavu ignoriranja PHB-a, stanje ostalo do danas. Zašto, to zna M.Š. osobno. Ako i on to zna.

Ešaloni u HDZ-ovoj pričuvi

Skroman broj mandata koji je osvojio DP MŠ, skupa s manjim koalicijskim partnerima, i zajedno sa zastupnicima Mosta, onemogućuje domoljubnoj, šarenoj i bljedunjavoj nacionalističkoj oporbi/protimbi ugroziti izvršnu vlast ili u bilo čemu utjecati na njezine poteze. A kada bi kojim čudom u nekom trenutku i uspjeli  uzdrmati HDZ-ovu većinu, ovaj ima u pričuvi drugi i treći ešalon, bio to IDS, bio to SDP, bio to Možemo, bio to Pametno, bili to svi skupa, zajedno i otvoreno – okupljeni protiv zajedničkog „neprijatelja“, a to je, zna se, ona uistinu hrvatski svjesna i odgovorna, snažno narodnjačka i domoljubna, a pogotovu nacionalistička politička opcija.

Što dakle saborskoj protimbi predstoji i preostaje? Preostaje joj u ovom stanju razjedinjenosti, nemoći i isključenosti iz svega realnoga (osim stanovitih opipljivih beneficija), u koje se dovela združenošću vlastite isključivosti s Plenkovićevom „uključivošću (inkluzivnošću)“, promatrati kako „karavana prolazi“ i pritom manje ili više glasno, ili s prigušnicom na  ustima, na korumpiranu karavanu „lajati“. Bidenovom pobjedom pozicija hadezeovskih „skuhanih žaba“, prorežimaca, soroševaca i zlorabitelja manjinske pripadnosti još će više ojačati. Protuokužbenim mjerama sprječava se upravo svako veće druženje, pa i to da se održi obični okrugli stol pojedinih političara iz domoljubno-opozicijskih stranaka, kakav se planiralo sljedeći tjedan održati. Mediji i mnogo toga drugoga ionako je već gotovo posve „pod kontrolom“. Na područnim i mjesnim izborima u svibnju očekivati je novi neuspjeh domoljubnih opcija u pogledu preuzimanja vlasti na tim razinama. Što nam dakle preostaje drugo doli, u budnom stanju, samo snivati svoje hrvatske i ljudske snove?

Šiljo/PHB/Hrvatsko nebo