OGLEDI IZ PROŠLOSTI Ivan Oršanić: Iz tragedije u tragediju

0

 

 

U nizu „Ogledi iz prošlosti“ donosim još jedan ogled Ivana Oršanića, hrvatskog političkog emigranta i osnivača Hrvatske republikanske stranke, objavljen davne godine 1957. Ideje koje u njemu iznosi aktualne su za razmišljanje o istinskoj, unutarnjoj i vanjskoj, slobodi i danas. U njemu se razlučuje ideja buduće oslobođene Hrvatske od one Hrvatske koja bi u sebi bila doista slobodna. „Vrijedi pročitati povijest i utvrditi da sustav slobode ne pada iz oblaka i da se ne ostvaruje činom oslobođenja, bilo od tuđina bilo od vlastitih diktatura.“

Darko Daran Bašić, glavi urednik portala Hrvatsko nebo

 

Iz tragedije u tragediju

(„Republika Hrvatska“, god. 1957., br. 27/28, str. 2 – 4)

Mi smijemo pretpostaviti da će se hrvatski narod osloboditi, to jest od komunizma, i da će se raspasti Jugoslavija već i zato što se to jednom dogodilo i što to hoće hrvatski narod.

A što onda?

Tko bi mogao dokazati da bi oslobođena Hrvatska postala i slobodna Hrvatska?

Iz činjenice da svi ljudi i svi narodi prirodno teže slobodi, ne slijedi da bi hrvatski narod morao biti slobodan u svojoj državi, kad vidimo da ima dosta naroda koji imaju svoje države, ali ne uživaju slobodu i kad znamo, kako su mnogi narodi prolazili teškim revolucijama nakon postignutih oslobođenja. Težiti slobodi prirodno je, ali biti slobodan i znati živjeti slobodno mora se iskušavati, učiti i odgajati. Mnoga razočaranja nakon oslobođenja dolaze otuda, što nitko ne zna, kako se to bude slobodan, i što se to treba zapravo raditi da sloboda predstavlja red i rad, a ne anarhiju i nerad. Dešava se i to da u takvom razočaranju narod počinje žaliti za starim stanjem reda ili da počinje težiti za kakvom bilo čvrstom diktatorskom rukom.

Poslije propasti Austro-Ugarske Poljska prolazi diktaturama, u kojima je poznato ime osloboditelja Pilsudskog, Mađarska prolazi krvavim diktaturama, u kojima je poznato ime Bele Kuna, Češka vrši diktaturu nad Slovačkom pod imenima Masaryka i Beneša, u Austriji je diktatura također, itd. 

U narodima, koji imaju stoljetne države, nakon jedne sušene diktature potrebno je mnogo vremena i napora da se uhoda sloboda, u Francuskoj revolucija ruši feudalnu diktaturu da dođe pod nož Marata, Robespierrea i konačno Napoleona. Revolucija u Rusiji ruši careve da dođe pod nož Lenjina i Staljina.

Vrijedi pročitati povijest i utvrditi da sustav slobode ne pada iz oblaka i da se ne ostvaruje činom oslobođenja, bilo od tuđina bilo od vlastitih diktatura.

Nužno je uočiti da su oslobođenje naroda i uvođenje slobode dva procesa koji ne moraju predstavljati nikakvo povezano jedinstvo. Narod se oslobodi diktature tuđina i upadne u vlastitu diktaturu ili se oslobodi jedne diktature, pa upadne u drugu. Zbog toga je vrijedno i potrebno razmotriti uvjete i mogućnosti u kojima će sloboda postati prirodnim saveznikom oslobođenja.

Ako u oslobođenju sudjeluju samo sile, pogledi, sklonosti i iskustva diktatorskog i totalitarističkog smjera, onda će oslobođenje sigurno donijeti diktaturu i totalitarizam, a ne sustav slobode. Takvim se oslobođenjem ostvaruje država vlastite diktature, a ne država vlastite slobode.

Pred ovom pojavom i ovakvom mogućnošću dužan je razmišljati i odlučiti se svaki Hrvat. Nitko neće otvoreno izraziti shvaćanje da bi mu oslobođena domovina trebala biti diktatorski upravljana, ali takvo priznanje nije mnogo važno. Samo oslobođenje izvršeno u silama, pogledima, sklonostima i iskustvima slobode može narodu osiguravati razvitak i učvršćenje sustava slobode.

Ali, gdje su nam takve sile?

Sile slobode ne rađaju se iz diktatura i totalitarizma. Iz njih se, naprotiv, rađaju diktatorske i totalitarističke sile. U duši svakog buntovnika zrcali se jedino slika vlasti i vladavine koju nosi i ostvaruje diktatura. Oslobođenje ruši diktaturu, ali slika ostaje i ona oblikuje oslobođenja u novim diktatorskim formama. Ono, što je trebala biti sloboda, sve se više izražava kao nova diktatura, vlastita diktatura.

U oslobodilačkoj slici hrvatskog naroda lebdi vladavina, načini, oblici i formule današnje diktature i nasilja. Diktatori mogu nestati, oslobođenje se može ostvariti, ali što je sa slikama koje stvarno prijete slobodi, a koje ostaju kao jedini izvor za oblikovanje vlasti i odgovornosti, jer nema drugih razvijenih sila, koje bi nametale bolje izvore za oblikovanje sustava slobode.

Zbog tog tragičnog povijesnog stanja moramo izvršiti najveće revolucionarne napore u moralnom, intelektualnom i organizacijskom smislu, da bismo u pothvate oslobođenja unosili slike i vizije o sustavu slobode i onemogućili svaki postojeći oblik diktatorskih i totalitarnih shvaćanja među nama.

Eto, u tom je smisao postojanja Hrvatske republikanske stranke, koja u oslobođenje nosi viziju slobode kao jedinstvenu koncepciju Integralne Slobode hrvatskog naroda.

Vizija slobode i slika slobode, koja bi imala revolucionarnu snagu da izbriše i uništi povijesne i naslijeđene slike, koje su nam namrle diktature i totalitarizmi i koja bi u nama živjela kao naša vlastitost, mora biti jasna, određena i nesumnjiva. I to jasnija i određenija, što je samo vizija koja se ima izvanrednim naporom boriti protiv svih stabiliziranih realnosti. 

Vizija slobode koju nosi Hrvatska republikanska stranka revolucionarna je vizija i u apsolutnom sukobu s onom realnosti koju gleda hrvatski narod danas, kao i s onom realnosti što je nose izvjesni nostalgični zaostaci.

Hrvatskoj republikanskoj stranci bitna je stvar dati tu izvanredno jasnu sliku o slobodi, koja se ne može zamagliti ni frazama ni hipokrizijom ni demagogijom ni patriotizmom.

U toj revolucionarnoj viziji svaki se Hrvat u domovini i izvan nje može realno i moćno suprotstaviti izvrnutim diktatorskim i totalitarističkim shvaćanjima i pothvatima, bilo da ih nosi tuđin bilo vlastito oslobođenje.

Nama mora biti cilj da cijeli hrvatski narod, i onaj u zemlji i onaj u izbjeglištvu, živi u idejama slobode, – jer nam je to najveća odgovornost. Jugoslavija će propasti, to joj je sudbina, ali s propašću Jugoslavije propast će diktature samo ako ih ne bude u nama, i nastat će sloboda, ako je budemo nosili kao vrlo živu i živahnu viziju i odgovornost.

U svjetlu ove odgovornosti svi oni, koji nose i podupiru doživljavanja i oduševljavanja s idejama i ustanovama diktatura i totalitarizama, djeluju, htjeli to ili ne htjeli, svjesno ili nesvjesno, na liniji naših povijesnih neprijatelja. Svi pak oni, koji nose, podupiru i oduševljavaju se s idejama i ustanovama slobode, rade na liniji povijesnog interesa hrvatskog naroda. 

Narod koji se bori za slobodu mora se hraniti idejama slobode.

 

Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara