NENAD PISKAČ: Kuhari živih žaba

0

 

 

Ovaj tjedan bijah na dva sprovoda. Oboje pokojnika preminulo je zbog starosti s pripadajućim dugogodišnjim dijagnozama. Nisu preminuli od „koronavirusa“. Svi smo na licu nosili prigušnice, kako na sprovodu tako i na misama zadušnicama. Sućut obitelji nije se izražavala na uobičajeni stoljećima ustaljen način. Istodobno upućen sam u muke mladenaca oko organizacije svadbene svečanost. Nije ju moguće organizirati zbog „mjera“, pa su odustali od već ranije dogovorene svadbene svečanosti. Srećom, u ime „mjera“ nisu odustali od vjenčanja.

Šire gledajući, i „jedinstveno europsko tržište“ raspalo se na državne sastavnice. Hrvat zaposlen u Sloveniji, primjerice, odlukom slovenske vlade ostaje, kao i tamošnji Slovenac, do daljnjega bez posla, a ni s ove strane državne granice nema baš previše „novih radnih mjesta“. Hoću reći, život i na štake sveden – ide dalje. I borba s „nevidljivim neprijateljem“, također. A i borba režima protiv oporbe poprima sve dramatičnije verbalne ispade. Plenković spominje „sanitarni kordon“. Kuhanje žive žabe nastavljeno je, dakle, postupnim zagrijavanjem i u doba neobjavljena biološkog rata.

Kuhanje „na crno“

Kuhari žive žabe nisu primarno kuhari – stručnjaci za pripremu hrane. Dolaze iz različitih struka: liječnici, imunolozi, profesori općenarodne obrane i društvene samozaštite, različiti društveno-politički radnici opće prakse, trudbenici medijske nadgradnje avangarde radničke klase, grobari nacionalnih interesa, mrtvozornici koji se predstavljaju kao babice, financijaši zaduženi za balanse i rebalanse, pravnici bez dana radnoga staža u realnom sektoru, profesionalni omladinci u petom i šestom desetljeću života, mlatimudani (vidi Prosjaci i sinovi), profesionalni stranci i pridošlice, majstori za pretakanje velesrpske politike u hrvatsko društvo, instalateri za PR, violinisti povisilica i snizilica cenzure, diplomirani obnovitelji potresom ili poplavom stradalih područja, karijerni diplomati hrvatske šutnje, donositelji različitih „paketa mjera“, pisci „strategija“ i „reformi“… Sa svim tim kuharima žaba ima posla, pa je i prije negoli je smještena u lonac hladne vode, tretirana do te mjere da je zaboravila iskočiti iz lonca, tamo negdje prije dva desetljeća, kad je još imala prigodu izbjeći zagrijavanje vode i vlastito kuhanje.

Kuhari žive žabe nisu otvorili, zna se pouzdano, obiteljsko poljoprivredno dobro (OPG) za uzgoj i kuhanje žaba, ili barem samo žabljih kraka. Ništa od toga! Rade „na crno“. Kuhari žive žabe kuhaju odozgo prema dolje. Zaštitna maska kroz koju svaki, pa i najveći virus prolazi kao voda kroz gazu, dodatno zagrijava žabu. Zbog socijalne distance žaba se ne može požaliti drugoj žabi, niti ju upozoriti na pogubno zagrijavanje vode. Profesionalni volonteri zaštite životinja žive žabe ne tretiraju ni kao ljude, ni kao životinje u ugrozi.

Kuhari živih žaba imaju i pomoćne kuhare, kao i u kuhinji kakva boljega restorana. Oni pak dežuraju s kuhačom iznad glave i čekaju da koja nemirna žabica poskoči. Kad poskoči dobije kuhačom po glavi, a u drastičnim slučajevima koristi se poklopac, budući da svaki pravi lonac za kuhanje živih žaba ima i svoj poklopac s ugrađenim ispušnim ventilom. A priča o ispušnim ventilima mogla bi se pričati u nastavcima, toliko ih naime ima i na toliko mjesta.

Isti kuhari još od 1918.

Nijedna živuća žaba ne želi biti živa kuhana i skuhana. Svaka žaba to razumije bez obzira što na domaće i inozemne kuhare, gleda iz žablje perspektive. S druge strane, svaki kuhar živih žaba, živu žabu gleda iz ptičje perspektive. Sukob žablje i ptičje perspektive, međutim, kuhari i njihovo pomoćno osoblje sprječavaju dodatcima za kuhanje živih žaba, od kojih je najpoznatiji (nije Vegeta!) dodatak – konstruktivni režimizam.

Juha od kuhanih žaba na živo ušla je u nacionalnu kuhinju. Kreket suprotiv kuhanju živih žaba nije dopušten živim žabama, a već skuhane žabe ionako više ne krekeću. Kreketanje je okvalificirano od glavnih kuhara kao opasna radikalizacija. Zato žabe šute, a kuhari kuhaju. Sve je to spravljanje „večere za 5“, idiotske emisije s kojom nam već nekoliko godina uporno zagorčavaju večer i večeru, baš kao što i Nedjeljom u 2 uporno obljutavi i najbolji obiteljski objed. Kuhari živih žaba rade i nedjeljom! I blagdanom. Non-stop. Rade i prekovremeno. Sve žive žabe, naime kaj, treba skuhati. Nije to mali kotlić za društvance pod maskom i na socijalnoj distanci, u pitanju su kazani! Žabe kuhaju i bez prethodnoga „testiranja na koronavirus“. Kuhaju se i zaražene i nezaražene žabe. I one u izolaciji, i one u samoizolaciji. I one pod cenzurom, kao i one s instaliranom autocenzurom.

Kako sam nedavno iz prekrasne Baranje donio doma pozamašan broj ljutih paprika, odlučih i ja nešto skuhati, onako malo šarf, kad se već kuha na sve strane. Stradao je turopoljski picek! Koji paprikaš, za prste polizati. Stradat će uskoro i šaran, divljak. Poštovani čitatelji, već ste i sami primijetili, ne kuham žive žabe, već se držim tradicionalnih jestvina i recepata. Radikalno kuhanje živih žaba, međutim, ne posustaje. Kuhaju ih isti kuhari još od 1918. I kad kuhanje na trenutak zamre, žive žabe se same potrude da se proces kuhanja nastavi i uskaču u lonac. Kad te netko kuha cijelo jedno stoljeće, ako i iskočiš iz lonca, ubrzo se vlastitom odlukom vratiš u lonac. I mazohistički usklikneš – kuhari živih žaba kuhajte me još jedno stoljeće, ne znam što bih sa sobom izvan vašega lonca.

Prema kuhanju kuhara na biralištima

Kuhari živih žaba ne znaju ništa drugo raditi negoli baš to – kuhati žive žabe. Jedna od posljedica jest da su iz močvare žive žabe u velikom broju bez puno kreketa otišle u neke druge, manje vruće močvare, u kojima komarci ne glume kuhare. Ali, domaći kuhari živih žaba i te otišle žabe kuhaju na različite načine i uz pomoć različitih recepata, kuhinja i suvremenih kuharica, kao što je, primjera radi, kuhinja izbornoga zakonodavstva, ili kuharica demografske politike.

Sad jedan od poznatijih kuhara koji se šlepa po političkom prostoru „sjevera“ zaziva policijski sat, zatvaranje svega gdje se mogu susresti čovjek s čovjekom. Jedan drugi kuhar zaziva smanjenje društvenih aktivnosti, osobito tijekom vikenda. Razmišljam iz lonca ovako: Kako bi bilo dobro skuhati sve kuhare živih žaba, a žive žabe pozitivnom diskriminacijom zaštititi kao što je zaštićena, recimo, pupovčad ili vukovi. No, žabi u vrućem loncu svašta se može motati glavom dok je u smrtnoj opasnosti s dežurnom kuhačom ponad glave. Ali, morate priznati da ideja o kuhanju kuhara živih žaba ima nekog smisla. Osobito, ako bi se to neophodno kuhanje kuhara živih žaba dogodilo na biralištima.

 

Nenad Piskač/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara