SDA negira i ruši Bosnu i Hercegovinu negacijom niza poslijeratnih (!) terorističkih činova u BiH

0

BORBA PROTIV RADIKALIZMA

Činjenica da SDA igra na kartu zločina u Ahmićima (koji pritom nije teroristički čin, nego izoliran ratni incident za kojeg su odgovorni počinitelji osuđeni), upućuje na potpunu negaciju čitavog niza stravičnih terorističkih činova s kojima se BiH suočila posljednjih 25 godina, a čije su žrtve brojne (i uvijek hrvatske).

Hrvatski narodni sabor BiH koji okuplja gotovo sve stranke s hrvatskim predznakom u BiH, reagirao je odlučno jučer pruživši potporu Francuskoj u borbi protiv islamskog terorizma i radikalizma.

“Kao krovna politička institucija Hrvata u BiH, HNS BiH pruža punu potporu predsjedniku Francuske Emmanuelu Macronu u borbi protiv islamskog terorizma. Hrvati Bosne i Hercegovine osjetili su posljedice ekstremnog islamističkog djelovanja tijekom rata u BiH 1992.-1995, a osobito kroz teroristički napad autobombom u Mostaru 1997., ubojstva hrvatskih policajaca u Središnjoj Bosni te ubojstvo članova katoličke obitelji Anđelić na Badnjak 2002.”, poručili su iz HNS-a.

Nekoliko dana unatrag, i Hrvatski Dom herceg Stjepana Kosače u Mostaru, zasijao je bojama francuske zastave u znak podrške francuskoj borbi protiv terorizma.

Ubrzo zatim uslijedile su brojne reakcije probošnjačkih stranaka. Suprotno razumnom slijedu događaja – uslijedile su oštre osude na račun HNS-a.

„U vezi sa ciničnim pokušajem HNS-a da rat u BiH reinterpretira kao borbu protiv ‘islamskog terorizma i ekstremizma’, podsjećamo na činjenice utvrđene haškim presudama da su npr. neposredno uoči masakra u Ahmićima upravo iz lokalnog HDZ-a stigle poruke o potrebi borbe protiv ‘islamskih fundamentalista’ te da su i Džokeri, zločinačka jedinica koja je izvršila pokolj 116 civila u Ahmićima, bili zvanično definisani kao ‘antiteroristička jedinica'”, naveli su između ostalog iz SDA.

Osim SDA oglasile su se i brojne manje stranke, produžene ruke istomišljene hobotnice, naravno, sa sličnim (ili istim) argumentima. Odnosno – bez argumenata. Onih poslijeratnih, barem.

Činjenica da SDA igra na kartu zločina u Ahmićima (koji pritom nije teroristički čin, nego izoliran ratni incident za kojeg su odgovorni počinitelji osuđeni), upućuje na potpunu negaciju čitavog niza stravičnih terorističkih činova s  kojima se BiH suočila posljednjih 25 godina, a čije su žrtve brojne (i uvijek hrvatske).

Negacijom realnosti i činjenice se negira i sama država Bosna i Hercegovina sa svim njenim institucijama, kao takvima. Činjenica jeste da je svakoga tjedna barem jedan bivši ISIL-ov borac osuđen zbog ratovanja u Siriji, a u pravilu se radi o Bošnjacima/muslimanima.

Činjenica je da je sam Fahrudin Radončić, predsjednik dominantno bošnjačke stranka, svojevremeno Ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine, dao ostavku zbog neslaganja oko politike prema migrantima u BiH, te otvoreno optužio Šefika Džaferovića za ‘trgovinu’  teroristima.

Javnosti je dobro poznat i Husein Bilal Bosnić, bivši vehabijski lider iz Bužima, kojeg je Sud BiH pravosnažno osudio na sedam godina zatvora zbog poticanja na terorizam.

Presudom Suda BiH, Bosniću je izrečena kazna koja ističe 03. rujna 2021. godine.

Slučajevi  „Bosnić” i „Topalović“  tek su istaknuti u masi brojnih koji se odnose na terorizam u Bosni i Hercegovini.

Posljednji napad se dogodio prije četiri godine u Sarajevu, unatoč tomu, broj bh. državljana osuđenih za terorizam je u stalnom rastu, a SDA hobotnica ratnohuškačkom retorikom uporno negira, a pri tom i ruši, državu Bosnu i Hercegovinu.

Mostar, rujan 1997.

Smatra se da je napad u rujnu 1997. godine u Mostaru, gdje je aktivirana auto-bomba, bio prvi teroristički napad u poslijeratnoj BiH. Tada je u prolazu iz Splitske ulice prema zgradi policije ozlijeđeno 29 osoba. Radilo se o bombi s 30 kilograma TNT-a i MES-a, postavljena u vozilu golf.

Istragom je utvrđeno da su ovaj jezivi napad izveli Ali Hamad, Ahmed Zuhair, Saleh Nedal i Vlado Popovski, a dvojica napadača imala su direktne veze s Al Qaed-om.

Travnik, 1997.-1999.

31. srpnja 1998. godine u Travniku je od podmetnute eksplozivne naprave s daljinskim aktiviranjem, poginuo dvadesetpetogodišnji policajac povratnik, Anto Valjan. Eksplozija se dogodila oko 6 sati ujutro.

12. lipnja 1998., u travničkom prigradskom naselju Lovrići, ubijen je dvadesetsedmogodišnji policajac, također povratnik, Perica Bilić. I on je poginuo od eksplozivne naprave podmetnute pod njegov automobil u dvorištu obiteljske kuće.

8. svibnja iste godine je na policijsko vozilo u kojemu su bili policajci Josip Perkić i Vjekoslav Kolenda, otvorena rafalna paljba iz automatskog oružja. Napad iz zasjede se dogodio na putu Han Bila – Bila, u mjestu zvanom Zukića most, u općini Travnik. Samo spletom sretnih okolnosti ostali su neozlijeđeni iako je vozilo izrešetano.

9. veljače 1999. godine snažna eksplozija je uništila osobni automobil travničkog policajca, tridesetdvogodišnjeg, Vlade Stojaka. Eksplozija se dogodila tek dvadesetak metara od zgrade PU Travnik, a Stojak je zadobio teške i po život opasne ozljede.

Nijedan od svih terorističkih napada nikada nije razriješen, kao niti ubojstva Hrvata povratnika, Fabijana Babića (1925.), 16. veljače 1977., Luke Jezerčića (1938.) i sina mu Pere (1970.), 30. kolovoza 1977., Ivice Domića (1967.), 26. listopada 1977. godine.

Vitez, listopad 2008.

U tržnom centru “Fis” u Vitezu, na odjelu hipermarketa, u listopadu 2008. godine eksplodirala je bomba, od koje je poginuo radnik osiguranja Zvonko Barbić (28). Osmero ljudi je povrijeđeno.

FUP je, podsjetimo, eksploziju proglasio terorističkim činom. Istragom je krivnja utvrđena Suvadu Đidiću koji je 2011. osuđen na devet godina zatvora zbog terorizma.

Bugojno, lipanj 2010.

Jedan od najgorih terorističkih napada u BiH dogodio se u lipnju 2010. godine u Bugojnu, kada je grupa radikalnih islamista digla u zrak Policijsku stanicu. Eksplozivna naprava postavljena je na zid Policijske uprave u Bugojnu. Poginuo je policajac Tarik Ljubuškić, a šest osoba je ranjeno. Počinitelji  su osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne, a glavnim organizatorom se smatra Haris Čaušević zvani Oks.

Sarajevo, listopad 2011.

Sarajevo je u listopadu 2011. godine potresao teroristički napad Mevlida Јašarevića pucanjem na Ambasadu SAD-a, kada je ranio jednog policajca.

Jašarević, koji je osuđen na 15 godina zatvora, bio je pripadnik vehabijskog pokreta, a istraga je potvrdila da je više puta boravio u poznatom vehabijskom uporištu u Gornjoj Maoči, kod Brčkog.

Zvornik, travanj 2015.

U travnju 2015. godine Nerdin Ibrić upao je u Policijsku stanicu u Zvorniku i ubio pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srpske Dragana Đurića, i ranio njegove kolege Željka Gajića i Steva Milovanovića.

Napadač je ubijen u razmjeni vatre, a napad je proglašen terorističkim činom. Istraga je pokazala i da se Ibrić posljednjih mjeseci prije napada družio s pripadnicima vehabijskog pokreta.

Sarajevo, studeni 2015.

Posljednji u nizu terorističkih napada dogodio se u studenom 2015. godine u Rajlovcu, u Sarajevu, kada je Enes Omeragić, blizak vehabijskom pokretu, ubio pripadnike Oružanih snaga BiH Armina Salkića i Nedeljka Radića.

Napadač se potom raznio bombom, a potom su u javnost došle informacije i izjave susjeda o tome kako je Enes Omeragić izvjesno vrijeme bio na ratištu u Siriji.

U svijet je nakon terorističkog napada na WTC u New York-u, otišla i vijest da su djelo izvršili pripadnici odreda EL mudžahedin porijeklom iz  BiH.

No, stavimo fokus na HNS, umjesto činjenice, jer, kako sam Izetbegović kaže: “Da, i?”

 

Dnevnik.ba/ https://www.dnevnik.ba/Hrvatsko nebo

 

 

Facebook komentari

komentara