Zašto je Sveti Otac zalupio vrata Pompeu?

0

Vatikan-Washington via Peking

Uoči posjeta Vatikanu američki se državni tajnik zabrinuo za moralni autoritet svojih domaćina glede „slučaja Kina“. Nije mu to, dakako, Sveta Stolica mogla progledati kroz prste.

Ma koliko Pompeov kolega, kardinal Parolin, obrazlažući zašto je Amerikanac ostao pred Papinim vratima, tvrdio da Rimski biskup (nikad) ne prima političke ličnosti uoči izbora.

Početkom listopada američki se državni tajnik Michael Richard Pompeo susreo s Papinimdržavnim tajnikom kardinalom Pietrom Parolinom i tajnikom Svete Stolice za odnose s državama nadbiskupom Paulom Richardom Gallagherom. Tema je bila delikatna – Kina. No, iako je riječ o susretu na najvišoj (diplomatskoj) razini, veće zanimanje – od realiziranog sastanka – izazvala je činjenica da Sveti Otac nije primio šefa američke diplomacije. Slijedom čega se talijanska katolička revija Avvenire vratila u prošlu godinu kada je (baš) u isto vrijeme Trumpov ministar vanjskih poslova pohodio Rim i sudjelovao na Konferenciji o ljudskom dostojanstvu koju je organiziralo Veleposlanstvo SAD-a i koja je održana u Apostolskoj palači. Vidio je tada Pompeo Rim, ali i – Papu koji ga je, zajedno s najvišim predstavnicima Državnog tajništva, primio u Vatikanu.

Vidio Rim, ne i Papu

Međutim, ove godine već je i sam protokol sugerirao kako će visoki gost iz Washingtona vidjeti Rim, ali Franju – ne. Naime, simpozij, ovoga puta o vjerskim slobodama, organizirala je američka veleposlanica Callista Gingrich,ali ne u Apostolskoj palači, nego u jednom rimskom hotelu.

Rečena katolička tiskovina, ali i ini mediji koje je zaintrigiralo to što je Papa zalupio vrata svome prošlogodišnjem gostu, razlog su našli u Pompeovu autorskom uratku objavljenom u časopisu First Things u kojem se od Svete Stolice traži da ne obnavlja djelomični sporazum o biskupskim imenovanjima potpisan prije dvije godine s Kinom, a koji istječe ovoga listopada. Autor drži kako bi Vatikan obnovom sporazuma ugrozio svoj moralni autoritet. Što je, dakako, izazvalo nemalo iznenađenje, diplomatski kazano, kod prozvanih. A formulirao ga je u dvije rečenice Pompeov vatikanski domaćin, kardinal Parolin: „Sporazum Vatikana i Kine pitanje je koje nema nikakve veze s američkom politikom. To je pitanje između Crkava i ne bi se trebalo koristiti u druge svrhe.“

A druge su svrhe, jasno, predsjednički izbori – američka predizborna kampanja koja je u punom jeku. Uostalom, na novinarski upit je li američki gost tražio audijenciju kod Rimskog biskupa, Papin je državni tajnik odgovorio potvrdno i dodatno rastumačio: „Sveti Otac je već ranije jasno stavio do znanja da se neće susretati s političkim ličnostima uoči izbora“ te kako to nema nikakve veze s ranije iznesenim stajalištima.

Amerikanac – traži?!

Usprkos, ili možda baš zato, ovoj – ipak! – neprijatnosti, Franjin je nesuđeni gost nastavio po starom. U svome izlaganju na simpoziju Unaprjeđivanje i obrana međunarodnih vjerskih sloboda kroz diplomaciju, kazao je: „Nigdje u svijetu sloboda vjere nije toliko ugrožena kao u Kini“, dometnuvši: „Tražim od svih vjerskih vođa da smognu hrabrosti ustati protiv vjerskih progona protiv vlastitih zajednica i zajednica drugih vjera.“

Ovaj Pompeov – sad već! – pritisak izazvao je (i) uredničkog direktora Dikasterija za komunikacije Andrea Torniellija da se u svojem tekstu za Vatican News osvrne na pitanje privremenog sporazuma između Vatikana i Kine. A tu doista ima dosta zanimljivih detalja. Prethodno se, naime, spekuliralo kako dvogodišnji ugovor istječe ovoga rujna budući da je potpisan 22. rujna 2018. Tornielli je pojasnio kako, ipak, vrijedi do 22. listopada ove godine jer je stupio na snagu mjesec dana nakon potpisivanja. Čini se kako je Pompeo to znao te je, evo, svoju rimsku vizitu pokušao iskoristiti kao (dodatni) pritisak na Vatikan. Pri čemu osobito zvuči ono iz njegova izlaganja: „Tražim…“

Uz to, Tornielli piše kako sporazum ne pokriva diplomatske odnose između Svete Stolice i Kine, pravni status Katoličke Kineske Crkve, ili odnos između klera i državnih vlasti zemlje, nego isključivo postupak imenovanja biskupa. „Njegov cilj je omogućiti katoličkim vjernicima da imaju biskupe koji su u potpunom zajedništvu s nasljednikom Sv. Petra te koji su istodobno priznati od državnih vlasti Narodne Republike Kine“, piše urednički direktor Dikasterija za komunikacije.

Komunistički pritisak

U ovome su Tornellijevu obrazloženju nerijetki pročitali njegovu potrebu odgovoriti na kritike upućene s više strana kako se u Kini, i nakon potpisivanja sporazuma, nastavilo s represijom prema vjernicima i rušenjem crkava. Praktički, uoči Pompeova pohoda Rimu, organizacija International Christian Concern (ICC) sredinom rujna objavila je izvješće o provinciji Wenzhou, poznatoj, zbog velike nazočnosti kršćana i pripadnika ostalih religija, i kao „kineski Jeruzalem“.

Prema istraživanju te organizacije, Komunistička partija Kine pronalazi sve načine spriječiti širenje „kršćanskih aktivnosti“. Jedna od novih metoda su i ciljani financijski napadi na kršćanske poduzetnike koji su onda prisiljeni povući se iz aktivnosti župnih zajednica koje su pomagali. „Nažalost, KKP i dalje iz ideoloških razloga vidi kršćanstvo kao strano tijelo koje predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti“, kaže se u izvješću ICC-a te navodi kako komunisti vrše pritisak na župe, svećenike i vjernike da uklanjaju kršćanske simbole, ponajprije križeve.

Također, ICC je objavio kako je 27. rujna prodavač kršćanskih knjiga optužen za „ilegalno poslovanje“ te osuđen na sedam godina zatvora i novčanu kaznu od 30 000 dolara. Slijedom toga, policija je pokrenula nacionalnu istragu kako bi pronašla kupce putem računovodstvene evidencije te većini zaplijenila knjige i maltretirala ih na druge načine

Usprkos svemu, u Vatikanu se ističe kako je Sveti Otac odlučio obnoviti puno zajedništvo s kineskim biskupima koji su bili zaređeni bez prethodnog papinskog odobrenja tek nakon što je izvršio „razmatranje, molitvu i istraživanje nad svakom pojedinom situacijom svjestan rana nanesenih crkvenom zajedništvu“, izazvanih slabošću pojedinaca, ali i ogromnim pritiskom koji se nad njima vršio.

I Kina za produljenje sporazuma

Poentirajući u rečenome tekstu, Tornelli, pak, tvrdi kako su prve dvije godine sporazuma dovele do novih biskupijskih imenovanja s odobrenjem Rima, „od kojih je neke službeno odobrila vlada u Pekingu“, te da to ohrabruje na produljenje sporazuma na „određeno vrijeme“. S druge, međutim, strane, glavni urednik AsiaNewsa vlč. Bernardo Cervellera drži kako su nova biskupska ređenja i biskupska odobrenja od strane kineskih vlasti dogovorena prije potpisivanja sporazuma.

Kako bilo, nema gotovo nikakve dvojbe da će sporazum biti obnovljen. Poglavito zna li se i kako je kinesko Ministarstvo vanjskih poslova nedavno obznanilo da je „sporazum uspješno proveden“.

Vratimo se, nakon svega, još malo na američkog državnog tajnika koji je svojom (navodnom) zabrinutošću za moralni autoritet Vatikana kanio katoličke glasače približiti Trumpu. Osim Pompeove osebujnosti (…) iskazane i u aktualnom „slučaju Rim“, vrlo je zanimljiv i njegov odnos prema trenutačnom američkom predsjedniku koji je, inače, jednom prigodom kazao: „Svađam se sa svima, osim s Pompeom“, sugerirajući, valjda, o koliko je opasnom – i važnom – tipu riječ.

Otvorena Biblija…

A još donedavno nitko nije mogao pretpostaviti kako će zavladati idila u odnosu ovih dvaju stožernih Amerikanaca. U vrijeme kada je aktualni šef američke diplomacije bio još nepoznati kongresmen iz Wichite i gorljivi apologet Trumpova protukandidata u Republikanskoj stranci Marca Rubija,za njega je sadašnji šef države bio prevarant kojemu nedostaje znanje, razum i iskustvo.

Nedugo zatim taj je, kako tvrde američki mediji, gorljivi vjernik koji na stolu drži otvorenu Bibliju (pa se predmnijeva i da je čita), doživio „kopernikanski obrat“. Sada, naime, drži kako je moguće da je Bog oblikovao Trumpa kao modernu Esteru, biblijsku kraljicu koja je nagovorila perzijskog kralja da poštedi Židove.

Teško je vjerovati da Sveti Otac zna za ovu zaluđenost njegova prošlogodišnjeg gosta, korona-rekonvalescenta što stoluje u Bijeloj kući. Jer kad bi znao, sigurno bi mu preporučio – ispovijed. A vjerojatno i da (malo) pozornije čita Bibliju… kad mu je već otvorena na stolu.

 

nedjelja.ba/ https://www.nedjelja.ba/Hrvatsko neb

Facebook komentari

komentara