Damir Pešorda: Petokraka

0

 

 

Hrvatsku i nas njene zatočnike, čini se, prati zla kob da se stalno vraćamo na isto, kao u onoj Tinovoj pjesmi: Mi smo išli putem. Put je bio dug./ Kasno opazismo da je taj put krug. Ili, zapravo, kao loši đaci stalno ponavljamo razred. Pripadnici vojske koja nas je prije tridesetak godina nesmiljeno napala jer smo iskazali želju za slobodom i nezavisnošću kada nam se za to pružila prilika, imali su crvenu zvijezdu petokraku na kapama. Danas je pak , 20. rujna 2020.,  u Rijeci na vrh nebodera postavljena umjetnička instalacija Nemanje Cvijanovića u obliku crvene petokrake, nazvana „Spomenik crvenoj Rijeci – samoobrambeni spomenik“. Samoobrambeni? Tko se tu brani i tko napada? 

   Možemo se mi zavaravati koliko hoćemo, ali logika je neumoljiva: u Hrvatskoj je barem na razini znakovlja devedesetih ratovala šahovnica protiv petokrake i šajkače, ratovala i pobijedila, a danas, evo, u Rijeci ističu petokraku na vrh nebodera i nazivaju je ”samoobrambenim spomenikom”. A hrvatska se zastava još prije deset godina u sklopu performansa sjeckala na komadiće, prije četiri godine u sklopu navodno kazališne predstave vađena je iz vagine. Nakon što je je u nju očito bila ugurana, ali to je ugurano valjda prije predstave. Ne znam, nisam gledao predstavu, a kazališni kritičari nisu podrobnije pisali o tim detaljima. Ne vrijedi više vrdati, istini treba pogledati u oči: petokraka poražena u ratu, lijepo se opravila u miru i bome, sudeći po Rijeci, visoko se uzdigla.

   Da je samo Rijeka, ni pola jada! Na Koranskom mostu gdje je poginulo trinaest rezervista JNA, za čiju je smrt optužen i više puta suđen te na kraju i presuđen Mihajlo Hrastov, SNV hoće održati komemoraciju. Rezervisti su također život izgubili pod petokrakom napadajući Hrvatsku i one koji su je branili s hrvatskim grbom na kapi. Oko njihove pogibije, unatoč sudskoj presudi, ostalo je dosta toga nejasno, u prvom redu je li na njih pucano bez razloga, iz panike ili su pak pokušali napasti Hrastova, razbježati se ili što već. Bilo kako bilo, ako krene komemoriranje svakom agresorskom vojniku koji je poginuo napadajući Hrvatsku ili braneći SAO Krajinu, tomu nema kraja. I to neće na dobro izaći. Srećom u SNV su, vjerojatno zbog oštre najave branitelja da će i oni doći na Koranski most, zaključili da još nije sazrelo vrijeme za planiranu komemoraciju. Što ne znači da neće raditi na tomu da do sljedeće godine sazrije. 

   Koalicijski partneri HDZ-a  u vlasti polažu vijence na Groblju šajkača, faktički neprijateljskim vojnicima koji su poginuli u borbi protiv Hrvatske! Njihov vođa Milorad Pupovac, novi stari predsjednik SNV-a, najavljuje stvaranje nacionalne institucije srpskih općina u Hrvatskoj, nekakvu manjinsku samoupravu. Za to se vrijeme naš Generalski zbor junački bori protiv prava Hrvatskog tjednika na satiru jer joj je oštrica usmjerena prema jednom od njihovih kolega, dok se hadezeovi internetski jurišnici nastavljaju boriti protiv Škore i njegove žene. Najbogatiji čovjek u zemlji financira ekstremno lijevu skupinu političkih organizacija i udruga, sirotinja, misleći da tako zemlju spašava od crvene pošasti, glasa za HDZ-e. Neki od izrazito  projugoslavenskih, a time onda i protuhrvatskih, profesora već godinama predaju na  Hrvatskom vojnom učilištu dr. Franjo Tuđman. I tako dalje, i tako dalje…

   Sve u svemu, visoko uzdignuta crvena zvijezda u Rijeci, što god mi staronormalni Hrvati o njoj mislili, jest pogođen spomenik suvremenom hrvatskom trenutku. Zvijezda i njezine pristaše u suvremenoj Hrvatskoj kolo vode. To je turobna istina. Da nije tako, zar bi minica Kate Partizanke u mainstream medijima posljednjih dana bila prisutnija od, recimo, položaja Hrvata u BiH iako su se ovih dana s Miloradom Dodikom susrela oba predsjednika. Ipak, treba primijetiti da je i od Katine minice bilo neke koristi. Naime, srušena je hipoteza da partizanke ne briju noge. Briju. Barem suvremene partizanke.

 

Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo

   

Facebook komentari

komentara