Ante Glibota piše ministrici kulture Nini K. Obuljen: Pokazujete, nažalost, nedoraslost toj funkciji

Nedavno je preminuo Ante Glibota (Slivno, 1945. – Pariz, 2020.). Poznati intelektualac, povjesničar umjetnosti, teoretičar arhitekture, nakladnik, autor i ugledni galerist bio Dopredsjednik Europske akademije znanosti, umjetnosti i književnosti i Američkoga instituta za arhitekturu. Živeći i radeći u inozemstvu nikad nije zaboravio Hrvatsku. Među njegove posljednje reakcije na zbivanja u Domovini spada i pismo minstrici kulture Nini Obuljen Koržinek, kojega s uredničkom opremom prenosimo u cijelosti.

Štovana gospođo ministrice kulture RH, 

Pišem vam poradi jednog predmeta, koji se vama osobno i vašoj administraciji može činiti bezazlenim, banalnim, da se njemu uistinu ne bi trebalo davati na važnosti. Međutim, meni osobno, pa kazao bih i svakom senzibilnom čovjeku kulture, on je izuzetno važan, mišljenja sam čak i da je kapitalan, a to je pitanje važnosti vrednovanja knjige, napisanog slova i mukotrpnog rada jednog autora, da objavi napore svoga dugogodišnjeg rada u jednoj zaokruženoj knjizi, kao prosvjetiteljsko-kreativnoj gesti, koja proizlazi iz tih čina, za kulturu i kulturnu tradicija našeg hrvatskog, pa i univerzalnog duha.

Naime, dobio sam informaciju, da je ministarstvo kulture, na čijem ste vi čelu, odbilo kupiti i jedan jedini primjerak knjige pjesnika Mile Pešorde naslovljenog SLOBODA, MIR MEJU NAMI, knjige, koju sam i osobno potpomogao, da dođe na vidjelo dana, upravo poradi ovih načela i sadržaja, poetsko-književne historiografske vrijednosti i snage kako za hrvatsku, a isto tako i univerzalnu kulturu. Za ljude duha, već njegov naslov donosi i kaže puno toga, a pogotovo u ovom preciznom momentu, za one vičnih razmišljanjima.

Od Fernanda Arrabala jučer do Mile Pešorde danas

Mišljenja sam da bi ovu knjigu trebala imati neizostavno svaka školska knjižnica u Hrvatskoj, a ne da osobe poput vas i vaših birokrata stavljate zabrane za njenu nazočnost u rukama hrvatske mladeži. To zaista smatram kao sramotan čin, nedostojan jedne ozbiljne i odgovorne kulturne politike i državne politike, ovo tim više, što su neki od vaših sjajnih prethodnika na istoj funkciji, koji su ostavili i ozbiljnog traga u kulturi hrvatskog naroda, Vlatko Pavletić i Zlatko Vitez i te kako vodili računa i priskrbljivali si savjetništvo i suradništvo jednog tako važnog i vrsnog hrvatskog književnika. Da i ne spominjem da je i sam prvi državni poglavar obnovljene hrvatske države, Franjo Tuđman, dajući mu diplomatski legitimitet predstavljati hrvatsku državu i kulturu, tim činom nešto kazao i što bi trebalo respektirati.

Vjerujem da su i vama dobro poznato svi medijske marifetluci i konačno proces koji je Mile Pešorda morao kao častan čovjek, književnik i intelektualac europskog ranga, voditi i dobiti na sudu, ali medijska mafija ga je zlostavljala i postavljala na njihov stup srama i na gotovo njegov, poput Krista križni put, jer se drznuo kazati samo golu istinu, toj bijednoj šačici uzurpatora, jugo-nostalgičara i mrzitelja svega što nosi hrvatski pridijevak, hrvatsku identitetsku boju i miris. Čovjek si je gotovo desetljetnim procesom narušio i zdravlje i tijelo iscrpio, imao sve vrste neugodnosti izopćenosti iz javnog života, postavši persona non grata u svojoj domovini! 

Podsjetiti ću vas na jedan fakat, koji je veliki književnik i dramatičar Samuel Beckett napisao u pismu, koje je uputio španjolskom diktatoru Franku i njegovom tribunalu, koji je sudio književnika, poetu i dramaturga Fernanda Arrabala, čiju sam veliku monografiju objavio1993. godine, gdje sam prvi reproducirao rukopis pisma i objavio, u kojem Beckett kaže „da je jednom poeti, čin pisanja, sam po sebi, kao čin velika tegoba, pa je nepotrebno tom činu dodavati još jednu tegobu koja je već ogromna“. U analogiji, danas osobno i ja vama poručujem i pišem, nemojte na još jedan tegoban čin pridodavati još jednu tegobu na račun Mile Pešorde, ali i ne samo njega, negirajući na taj način kreativni čin i njegovu signifikaciju, važnost knjige za samoodržanje države Hrvatske i njene temeljne važnosti za nacionalnu kulturu.

Ministrice, na koje ste grane spustili hrvatsku kulturu…

Knjiga je doživjela i brojne pozitivne i zapažene kritike, neke vam u prilogu šaljem da se malko informirate. Šaljem vam također i tekst prigodom prijama vašeg sugrađanina Luke Paljetka i Mile Pešorde kao članova Evropske Akademije znanosti, umjetnosti i književnosti, u klubu hrvatskih književnika u Zagrebu, na koji smo vas pozvali svojevremeno, ali se niste odazvali, pa čak ni ispričali ili poslali nekog od vaših podanika… što samo po sebi pokazuje vrednovanje i respekt kulturnog čina i osobnosti.

Mene osobno, dosta puta su pitali da se kao osoba iz kulture izjasnim o vama kao ministrici kulture, što sam zna često otkloniti. Poznajući vašeg oca, kojeg sam uvijek cijenio, a navodno i on mene, jer je znao što radim, predstavljajući moj kreativni rad u Dubrovniku, na javnoj tribini, pa i upoznao vašu majku, kućni mi je odgoj zabranjivao da kažem, sve ono što zaista mislim o kulturnoj politici koju vodite. Vjerojatno vam je poznato da ja baš nemam dlake na jeziku, a nisam također ni hipokrit.

Naravno, sva ta silna sredstva koja dajete za akcije koje negiraju i dobar glas i hrvatski identitet, nažalost vam ne služe na čast, pa kad odbijate čak i simbolične znakove kreativnog opusa jedne primjerne poetske i europske vrijednosti poput Mile Pešorde, to samo pokazuje, na koje ste grane spustili hrvatsku kulturu, hoću reći ne na hrvatsku, već na neku imaginarnu nekulturu. Jer ja, gospođo ministrice, ipak mislim, da to nije hrvatska kultura, već najjednostavnije uzurpacija jedne funkcije, koja više nema definitivno nikakve stvarne podloge u percepciji hrvatske kulture, hrvatske kulturne politike!

Stupanj dezintegracije i kulturocida

Osobno, dakako, o Vladi u kojoj sjedite, imam vrlo nisko mišljenje, nazivam je Vladom veleizdajnika, jer je dovela Hrvatsku državu na najniži mogući stupanj, gotovo na stupanj dezintegracije, što je vjerujem i njena stvarna uloga, na osnovu zlodjela koje je učinila protiv vlastite države i naroda, pa i protiv vlastite kulture. Da, gospođo ministrice kulture, riječ je o kulturocidu, a primjer iz ovog pisma je samo jedan sićušni, mali znak. Aktualna VRH je pokazala stupanj i neznanja, ignorancije, diletantizma, arogancije, samodopadnosti, što do sada ni jedna vlada RH nije pokazala, niti je to bilo viđeno. Sve ovo po mjerilima EUROSTAT-a, ne po nekim imaginarnim mjerilima, doveli ste Hrvatsku na najniže stupnjeve svih zemalja EU. Niste na sreću za dugo, i hvala Bogu, uz čvrsto ufanje i nadanjem u božju Providnost, da se takova vlast nikada više ne ponovi!

Ja nisam ni desničar, ni ljevičar, niti čak centrist, odbijao sam biti članom bilo koje stranke, niti sam si ikada u mom životu prišivao bilo kakvu političku etiketu, osim da sam domoljub, ali isto tako građanin svijeta, uvjereni Europljanin, radeći za temeljni hrvatski i kulturni interes, što je moj identifikacijski genetski kod. Rezoniram, radim i pišem ono što je po mom dubokom uvjerenju točno, precizno, istinito, što me i kreativno interesira. To činim sustavno čitav moj životni vijek već 75 godina, u lipnju!

Pročitajte: SLOBODA, MIR MEJU NAMI

Upravo poradi istine u koju vjerujem, našao sam za važno sve ovo vam reći, ne negdje u eter, već u pisani dokument kao trag vremena i razmišljanja i određenog digniteta, spočitnuti vam ono, što trebate znati i učiniti, a to niste htjeli, a imali ste prigodu! Pa neka bar ovo pismo, ostane kao neki povijesni trag, svjedočanstvo i konkretnog i svega onog imaginarnog razmišljanja o manjkavosti sa kojom pati hrvatska kultura, koju vi „vodite“ u ovom vremenu ili bolje reći nevremenu. Jednostavno, što nismo u stanju za ovu prigodu izreći, napisati i potkrijepiti, s obzirom na okvirni sadržaj jednog pisma, što sadržaj pisma može podnijeti, da znate kako jedan hrvatski intelektualac razmišlja o vama i radu vašeg, ministarstva „kulture“, čija ste vi perjanica.

Za izreći vam sve te detalje, bilo bi potrebito ne samo ovo pismo, već knjiški volumen, poput onoga citiranog mog prijatelja Mile Pešorde. Odbijajući da otkupite ovo vrijedno djelo za hrvatsku mladež i knjižnice, samo pokazujete, nažalost, nedoraslost toj funkciji, kako vas, a isto tako vaših administratora s kojim ste se okružili, ali istovremeno i okužili! Za kraj vam osobno savjetujem da pročitate, gospođo ministrice, taj volumen Mile Pešorde, jer poslije tog pročitanog djela i pouka koje dolaze iz njega, osobno mislim, kao pozitivan i uvijek optimističan duh, praktičan vjernik, da možete konačno i postati jedna djelotvorna ministrica hrvatske kulture.

Uz dužne srdačne pozdrave,

Ante Glibota,

Vice-President of the European Academy of Sciences, Arts and Humanities

U Parizu na Jobov dan, 10. svibnja 2020.

P. S.

Budite ljubazni i izručite pozdrave i znakove mog osobitog štovanja vašim roditeljima, jer ja ipak striktno dijelim službeno od privatnog!

Hrvatsko nebo