ZORICA VUKOVIĆ: ŠTO SE DOGODILO U GRUBORIMA?

0

 

Igrokaz koji su vladajući odigrali u Gruborima 25. kolovoza je epizoda serije koju su počeli Josipović i Tadić početkom studenog 2010. godine. Tada se Tadić ispričao za Ovčaru, a Josipović za Paulin Dvor. Međutim, iako su povukli znak jednakosti, ta dva slučaja nisu ista. Za Ovčaru znamo što je bilo i što je slijedilo: organizirani napad, progoni, silovanja, ubijanja, a za preživjele srpski koncentracijski logori bez kaznenih postupaka u Hrvatskoj. Tek farsa u Srbiji. A ni Haški sud nije tražio ‘topničke dnevnike’.

Međutim, u Paulin Dvoru se dogodio afektivni čin.

U to vrijeme u Paulin Dvoru bio je moj suprug pripadnik 101. brigade i priču sam saznala iz ‘prve ruke’.

Nakon vraćanja s položaja, jedan od zapovjednika 130. brigade, vojnike je prije raspuštanja, postrojavao u dvorištu jedne kuće. No jedno postrojavanje je bilo kobno. S neprijateljskih (srpskih) položaja doletjela je granata i pala ispred postrojenih branitelja. Što dalje pričati? Raznesena tijela strugali su sa zida. Sumnjivi su, za dojavu o postrojavanju suprotnoj strani, bili Srbi koji su do tada slobodno živjeli u selu. I bili su zatvoreni radi istrage, a branitelji su im do tada pomagali u hranjenju stoke i u drugim seoskim poslovima.

Kad su se dvojica pripadnika 130 – te brigade vratili od kuća s odmora, saznavši za strašnu smrt suboraca, ispalili su u osumnjičene rafale… Dogodilo se to 11. prosinca 1991. Počinitelji, koji su ubili srpske ‘civile’, procesuirani su 2003. godine, a suđenje je završilo 2012. Jedan od optuženih je nepravomoćno osuđen na 12 godina zatvora. Nakon žalbe, Vrhovni sud RH mu je povećao kaznu na 15 godina. Drugi je nepravomoćno oslobođen, ali je Vrhovni sud tražio ponavljanje postupka ‘zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja’, pa je drugi osuđen 17. svibnja 2012. na 11 godina zatvora.

Poznato djelovanje Vrhovnog suda? Sjetimo se samo Tomislava Merčepa.

Oni koji su ispalili granatu u postrojene branitelje u Paulin Dvoru, preko svojih apologeta i ‘slučajnih vrhovnika’, sad upravljaju procesima ‘pomirbe’.

Ipak. Vratimo se u Grubore.

Grubori su zaselak pored Plavnog, dvadesetak kilometara udaljen od Knina, u blizini BiH granice. Nakon operacije Oluja, krajem kolovoza 1995., točnije 25. i 26. kolovoza, ondje je, prema nekim izvorima, ubijeno je 5, a prema nekim 6 srpskih civila. Zločin se dogodio dva i pol tjedna nakon završetka operacije Oluja, koja je trajala od 4. – 7. kolovoza 1995..

 

 

Pod naslovom Što se dogodilo u Gruborima? Ekspertiza Haškoga suda, 25. kolovoza 2020. pisao je za Maxportal pravnik Pero Kovačević.

„Haaško tužiteljstvo je u svojoj optužnici protiv generala Gotovine , Čermaka i Markača, teretilo generale za taj počinjeni ratni zločin. Posebice su teretili Čermaka. Bio sam zamoljen od strane obrane i Raspravnog vijeća da u svojom stručnom izvještaju kao svjedok pravni ekspert za hrvatsko zakonodavstvo u predmetu Gotovina, Čermak i Markač, obradim između ostalog i neke konkretne slučajeve počinjenih ratnih zločina, incidenata i slično kao što je i slučaj ubojstava u Gruborima.

Ovu ekspertizu sam priredio i predao Haaškom sudu u srpnju 2009. godine. Evo što sam utvrdio i napisao u ekspertizi (kraća verzija koja se može dati javnosti) u vezi ubojstava u Gruborima:

‘– kvalifikacija događaja

3.4.18 Prema početnim spoznajnim informacijama i obavijestima, postojala je osnovana sumnja da se događaj (početno) pravno okvalificira kao počinjenje kaznenog djela ubojstva iz članka 34. Krivičnog zakona RH, te članaka 146. i 155. istog Zakona.

– postupak

3.4.19 Postupanje na temelju informacije da je počinjeno kazneno djelo regulirano je i propisano Zakonom o krivičnom postupku.

3.4.20 Slučaj ubojstava i paljenja u Gruborima dojavljen je civilnoj policiji i evidentiran u Dnevniku događanja PP Knin pod brojem 193 i 197, dana 26.8.1995. i u službenoj zabilješci zapovjednika PP Knin od 26. 8. 1995.

To je bilo poznato i Specijalnoj policiji koja je imala obavezu postupiti po članku 139.2. Zakona o krivičnom postupku.

3.4.21 Na temelju primljenih obavijesti civilna policija je bila obvezna aktivirati kazneni postupak i to prethodni postupak – prijavljivanje – kaznena prijava, postupak u kojem sudjeluju procesni subjekti: civilna policija, ovlaštene službene osobe civilne policije, županijsko državno odvjetništvo u Zadru, kao stvarno i mjesno nadležno odvjetništvo, te istražni sudac.

3.4.22 Vojna policija, vojni tužitelj i istražni sudac ne sudjeluju u prethodnom postupku, jer nema sumnje da su počinitelji kaznenog djela vojne osobe.

3.4.23 General Čermak, niti bilo koji drugi vojni zapovjednik, ne mogu sudjelovati u prethodnom kaznenom postupku, jer nisu procesni subjekti prema Zakonu o krivičnom postupku.

– rezultati postupka

3.4.24 Postupak nije proveden do dana današnjeg.’

 

Širu verziju, obrade u slučaju ubojstava u Gruborima, ne mogu vam predočiti jer je riječ o dokazima koji su izvedeni na zatvorenim i privatnim sjednicama koje ne smijem javno objavljivati.“

Tako piše ekspert Haškog suda, ali Pupovac ‘zna bolje’.

„Na području sela Plavno ubijeno je najmanje 24 ljudi, stanovnika ovog sela i njegovih zaseoka, mahom starije ili izrazito starije dobi. Ubijeni su dok su čuvali stoku, radili svoje poslove u polju ili ležali u bolesničkoj postelji. Ubijeni su i s rukama podignutim u zrak. Nisu bili vojnici ni naoružani, nisu se mogli ni obraniti. Nažalost, ubijali su ih pripadnici Hrvatske vojske i policije,“ ‘plakao’ je Pupovac.

Za ubojstva u Gruborima ne postoji sudska presuda temeljem koje bi Hrvatska bila kriva. Ali zato postoji priča srpske televizije o tome kako je stogodišnja baka Soka sama, sa šmajserom u ruci ‘naterala ustaše u beg’. Nisu razmišljali o tome da zbog te glupe priče neka baka Soka može izgubiti život. O svemu tome Plenković je trebao voditi računa prije nego je doveo ‘pupavce’ u Grubore. A i ministar Medved bi malo trebao proučiti povijest.

No, baka ‘soka’ bilo je doista u Oluji. Opet svjedočenje moga supruga. Nakon provedene akcije, njegova bojna stacionirana je bila u nekom banijskom selu. Branitelji su imali zadatak da idu od kuće do kuće i provjere situaciju. U jednoj kući našli su izgladnjelu i dehidriranu nepokretnu staricu o čemu su obavijestili sanitet. Morali su biti vrlo oprezni jer je u kućama bio postavljen i eksploziv. Tako su trojica branitelja pristupili jednoj kući. Na njih je s tavana bačena bomba. Jedan je teško ranjen. Ostao je bez noge, druga dvojica su lakše ranjena. U krov je ispaljena zolja. Koga su našli? Dvije ‘soke’ i jednog djeda. Civili. Ne znam koliko toga je ostalo zapisano u dosjeu 101. brigade, jer su neku dokumentaciju pobacali ispod padina Medvednice, iznad Gajnica. U divlje odlagalište smeća.

A 26. kolovoza 2020. Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.), u suradnji s drugim udrugama proisteklim iz Domovinskog rata, a prije svega s Hrvatskim društvom  logoraša srpskih koncentracijskih logora i Udrugom dragovoljaca i veterana Domovinskog rata RH – Podružnica Zagreb, poslala je dopis predsjedniku Republike Srbije Aleksandru Vučiću da dozvoli nesmetan dolazak predstavnika hrvatskih braniteljskih udruga u posjet bivšim srpskim koncentracijskim logorima u Republici Srbiji, a prije svega u logore Stajićevo,  Begejci, Beograd, Niš i Sremska Mitrovica, gdje su u vrijeme velikosrpske agresije stradali brojni nevini Hrvati, osobito nakon okupacije Grada Vukovara… Potpisan Mladen Pavković, predsjednik UHBDR91.

Ne znam jesu li za ‘uši povukli’ Plenkovića.

I dok oni ‘pravdu’ traže od četnika, ‘pupavci’ gebelovski orkestrirano napadaju i optužuju.

Dalibor Medvedović (FB): ODLIKOVAN SAM ZA GRUBORE! N1 laže. Ušli smo 2.PP Črnomerec, mislim 6. VIII. 1995. Nikog! Selo je bilo potpuno prazno. Prije nas su prošli Splićani i Istrani, a kao treći smo dobili 48 sati za preseljenje arsenala kapetana Dragana. Svugdje trake PAZI MINE…

Pitaju me kolege što mislim o uvjetima? Pitam Crta bojišnice, vele 5 – 7 km, udaljava se…
Pitam kakvo je stanje kotija, da nema neka žica, detonator… Vele: nema. Velim: bez pauze.

Za 6 sati smo bili gotovi. Došle Alfe; je l’ nam što treba? Zadnji na nogama izgovorio je: ‘Autobus za nazad.’

Jučer u N1, voditelj laže, ‘tu su mirno živjeli ljudi’. NIJE BILO NI KOKOŠI! Reporter nastavlja melodiju o tragovima rata… Snimke prikazuju palež…

Danas u hrvatskom medijskom prostoru uživo se odvija politička verzija, to smo zvali ‘Visoka montaža’, priča za javnost koja izvrće svaku činjenicu i proizvodi laž za novi mit. O podjeli krivice. Vlasnik koncesije N1… Evo da predložim sada poštovani naš zastupniče Sačiću: raspitajmo se što u Beogradu misle o Pinkiju? Jedan Goran Paskaljević je meni u mikrofon HR ispričao kako je iselio u Pariz da nema veze sa Slobinom politikom, a glavni reporter ‘Lepih sela, šta lepo gore’, umilnim glasom, u zalazak sunca… Pinki, danas u Hrvatskoj ima najveću političku medijsku koncesiju. I?

Cijela se Hrvatska optužuje kroz Grubore! Nemojmo im to dozvolit! Kaznimo ih za prijevare i laži, i napokon, ako su se neki seljaci vratili, pa stradali, zašto se skrivaju počinitelji?
E pa mislim da sam ispričao i kako i zašto, ali i posvjedočio da N1 laže i krivotvori.“

Posebno su prozivali generala Željka Sačića. On se obratio Slučajnom, koji vječno ima problema s putnim nalozima, da nije učinio ništa u svom vladajućem mandatu za Grubore i Plavno. On je na FB 25. 8. 2020., vrlo emotivno, napiasao:

„Neshvatljivo je da u toj najmoćnijoj državnoj ulozi, niste učinili ništa, baš ništa, da olakšate svakodnevni život tamošnjim, preostalim žiteljima, da im uredite komunalnu infrastrukturu, da ih zaposlite, da na neki primjeren način pomognete obitelji žrtava tog zločina, da dostojno obilježite mjesto njihovog poratnog stradanja. Do prekjučer nije bio ni uređen makadamski put do Grubora, već je to bila samo jedna velika vododerina, obrasla gustim šipražjem.”

Na državnoj razini, u vrijeme Vašeg mandata, niste učinili ništa da podržite i primjereno zatražite od DORH-a procesuiranje svih ratnih zločinaca, četnika, odgovornih za Vukovarsku, Podunavsku, Škabrnjsku, Voćinsku, Banijsku, Kordunsku, Ličku, Ravno Kotarsku, Kninsku, Sinjsku, Cetinsku, Dubrovačku dramu, tragediju i masakre, da procesuirate odgovorne za 153 masovne grobnice hrvatskih ljudi, za progon 500 000 Hrvata sa svojih ognjišta ..masovna ranjavanja, silovanja, sijanja minskih polja po Hrvatskoj, preoravanja 100 katoličkih groblja u okupiranom dijelu Hrvatske, rušenja 600 Katoličkih Crkava i bogomolja, naknade najmanje 43 milijarde dolara ratne štete od velikosrpskog agresora… Nezainteresirani ste za istraživanje ubojstva 402 djece tijekom Domovinskog obrambenog rata…i za štošta drugog…

Isto nebrigu, neodgovornost, kukavičluk, neaktivnost , ‘moralnu i emotivnu tupost’, s Vama zajedno, dijele i aktualni predsjednik Vlade RH, Plenković, te i njegov (danas tamo nazočni, ‘ucviljeni’ i ‘visokocivilizirani’ ) potpredsjednik Vlade, Medved.

Svi vi ste, DANAS odgovorni (MORALNO, POLITIČKI I PRAVNO), zajedno s vašim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem, vašim policijskim i političkim prijateljima, stranačkim drugovima i ideološkim istomišljenicima, da dan danas, 25 godina iza tih ubojstava, ne znamo tko je odgovoran!“

Na skup u Gruborim reagirao je Domovinski pokret: „Izjavom Tomislava Medveda u Gruborima o, citiramo, ‘povjerenju između većinskog hrvatskog i manjinskih naroda’, Vlada nas vraća na podijeljenost Hrvata i Srba kakvu smo gledali prije 1991. i promjene Ustava. Podsjećamo kako su Hrvati danas suveren narod, dok Srbi u Hrvatskoj danas nisu narod, nego nacionalna manjina.

Nadalje, teško je govoriti o povjerenju, nakon što je za vrijeme Domovinskog rata gotovo 300 tisuća ljudi protjerano sa svojih ognjišta, tisuće mučeno, silovano, zarobljeno, a više od 15 300 branitelja poginulo. Još je teže kada se zna da je tek malo odgovornih procesuirano. Pozivamo stoga Vladu i SDSS da svoje izaslanike pošalju i na mjesto patnje i stradanja hrvatskih logoraša u Stajićevu, Nišu i Mitrovici te da pozovu i premijerku Srbije Brnabić i predsjednika Srbije Vučića da im se pridruže. O zločinima politike koja je u planu imala odcjepljenje i etničko čišćenje svjedočiti im može saborski zastupnik Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić koji se spasio iz logora smrti.“

Dirigent ovih događanja je svakako Plenković kojemu bi Niccolo Machiavelli (1469. – 1527.) pozavidio na ‘uspješnosti’. No ima jedna Machiavelliova rečenica koja jako dobro definira Plenkijevu vladavinu: „Najlakši način da se procijeni inteligencija vladara je da se pogleda u ljude koji ga okružuju.“

 

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara