Šiljo: Čega se boji George Soros?

0

 

 

Soros se boji onoga o čemu europski, a napose glavnostrujaški hrvatski mediji uglavnom šute, a to je moguća propast eurozone i EU-a. On ne govori napamet, bez obzira na moguće skrivene motive koje pritom ima. Svaka ozbiljna nacionalna politika mora računati na to da i Europska unija i neki drugi aranžmani mogu iznenada prsnuti kao mjehuri od sapunice. I imati spremnu opciju kako se u tom slučaju postaviti i u što se pouzdati.

Zagreb – Trg burze, 12. kolovoza 2020.

Na njegov 90. rođendan, ugledni talijanski dnevni list tradicionalno lijevo-socijalističke orijentacije „La Repubblica“ objavio je ekskluzivni intervju s Georgeom Sorosom: Soros: “L’Europa più fragile degli Usa. I vostri nemici sono i populisti all’interno e la Cina all’esterno”. 

https://rep.repubblica.it/pwa/intervista/2020/08/11/news/soros_l_europa_piu_fragile_degli_usa_i_vostri_nemici_sono_i_populisti_all_interno_e_la_cina_all_esterno_-264430601/

Naslov bi u prijevodu glasio: Soros: „Europa [je] krhkija od SAD-a. Vaši su neprijatelji populisti iznutra, a Kina izvana.“ 

Sa Sorosem je u cvijetnjaku njegove kuće na atlantskoj obali, na newyorškom Long Islandu, razgovarao Mario Platero, koji ga je u uvodnom prikazu predstavio kao „jednog od najlegendarnijih financijera stoljeća“, kao „čovjeka koji je 1992. ’provalio’ i Englesku banku“, kao „filantropa koji je dao 32 milijarde dolara za promociju otvorenih društava“, kao „političkog boksača koji je sparirao s osobama poput Donalda Trumpa i Viktora Orbana“. Platero na početku izdvaja i ovo: „Soros ima jednu trajnu neizvjesnost: ’ljudi me ne poznaju’, povjerava mi se.“ Otkriva i podatke o njegovim novcima: „Nakon što je darovao 32 milijarde dolara kao filantrop, Soros i dalje ima osobno bogatstvo od oko osam milijarda dolara.“ Intervju ili njegove dijelove munjevito su preveli i prenijeli brojni drugi mediji, među njima i brojni hrvatski medijski portali. 

Pauk usred mreže „Otvorenog društva“

O Sorosu i njegovu poslovnom carstvu, o njemu kao pauku usred mreže „Otvorenog društva“ odnosno brojnih njegovih organizacija po svijetu ni o njegovoj ulozi u svjetskim odnosima u ovom se tekstu ne će govoriti. Koga više zanima „fenomen Soros“, dobro polazište za istraživanje i razmišljanje može dobiti u nedavno objavljenom vrlo kritičkom tekstu u jednom američkom glasilu  pod naslovom Mapping the Open Society Network on Soros’s 90th Birthday [Tlocrtni prikaz mreže Otvorenoga društva prigodom Soroseva 90-og rođendana].

https://capitalresearch.org/article/mapping-the-open-society-network-on-soross-90th-birthday/

Iz neprebrojiva mnoštva što pohvalnih i ulizničkih, što kritičkih i otvoreno neprijateljskih tekstova o tom Amerikancu i globalistu koji potječe iz mađarske židovske obitelji i koji pamti i nacizam i staljinizam uputimo na hrvatskomu na kritički i neprijateljski prikaz „Životno djelo i ciljevi genija zla Georga Sorosa“, objavljen prije dvije godine na hrvatskom portalu „Logično“.

https://www.logicno.com/politika/zivotno-djelo-i-ciljevi-genija-zla-georga-sorosa.html)

 

Soros se sada protivi robovanju „političkoj korektnosti“!

U ovom članku zanima nas samo jedno: čega se g. Soros, u političkom smislu, trenutno najviše boji? Odmah i odgovorimo: Najviše se boji novih valova i širih posljedica Covida-19, s time možda povezane dublje krize pa i propasti Europske unije te opasnosti od nedemokratskog nadzora nad ljudima koji omogućuju informatičke tehnike odnosno ’umjetna inteligencija’. Najviše nas zanima tema Europske unije, zato što se s njome Hrvatska kao članica sve čvršće povezuje i što svoju budućnost veže uz njezinu. 

S time što Soros misli možemo se slagati ili ne slagati. No on je iznimno dobro informiran čovjek, vrlo inteligentan i bez dlake na jeziku kada treba izreći i ono o čemu se vojske o njemu ovisnih javnih djelatnika, udruga i drugih subjektića često ne usude ni pisnuti. Tako je ovaj put čak napao robovanje „političkoj korektnosti“, postavši najednom svjestan da ona preko svake mjere sužava ili sprječava slobodu govora i iznošenja vlastitih mišljenja, koja odudaraju od „odobrenih“. Već su posvuda po društvenim mrežama i medijima – i njegovom zaslugom i po njegovim donacijama – postavljeni cenzori, koji ocjenjuju koja su informacije „netočne“, a koja mišljenja i stajališta „neprihvatljiva“.

„U najgoroj krizi u mojem životu nakon II. svjetskog rata“

Soros ocjenjuje da smo se zbog koronavirusa našli „u krizi, u najgoroj krizi u mojem životu nakon II. svjetskog rata“. On tu krizu opisuje „kao revolucionaran trenutak kad je raspon mogućnosti mnogo veći nego u redovnim vremenima“, a zabrinjava ga što su ljudi „dezorijentirani i ustrašeni. Rade stvari koje su loše za njih i loše za svijet.“ Ne pojašnjava koje su to stvari „loše za svijet“, no očito je kako misli na jačanje (državnih) „nacionalizama“ odnosno na „zatvaranje društava“ prema globalnom svijetu i prema drugim društvima odnosno država prema drugim državama.

Iako o ranjivosti Europske unije počinje govoriti u svjetlu koronakrize, on neprimjetno prelazi na njezinu ranjivost iz političkih i ekonomskih razloga, pa upitan o neprijateljima EU-a kaže: 

„Postoji mnogo vođa i pokreta koji se suprotstavljaju vrjednotama na kojima je ustanovljena Europska unija. U dvije zemlje zapravo su zarobili vlade, Viktor Orbán u Mađarskoj i Jaroslaw Kaczyński u Poljskoj. Istodobno, Poljska i Mađarska primaju najveći dio novca iz strukturnih fondova koje raspodjeljuje EU. No moja najveća briga zapravo je Italija. Vrlo popularan protueuropski vođa, Matteo Salvini, puštao je korijene dok nije precijenio vlastiti uspjeh te raspustio vladu. Bila je to fatalna grješka. Njegova popularnost sada pada. Zapravo ga je zamijenila Giorgia Meloni iz stranke Fratelli d’Italia, koja je još veći ekstremist. Trenutna je vlada jako slaba. Drže se na okupu samo kako bi izbjegli izbore, na kojima će pobijediti protueuropske snage. A to je zemlja koja je najstrastvenije podržavala Europu. Ljudi su naime vjerovali EU-u više nego vlastitim vladama. Sada je istraživanje javnog mnijenja pokazalo da se broj ljudi koji podupiru Europu [misli na EU] smanjuje i da nestaje potpora ostanku u Eurozoni. A Italija je jedna od najvećih članica, odveć važna za Europu. Ne mogu zamisliti EU bez Italije. Veliko je pitanje hoće li EU moći osigurati dostatnu pomoć za Italiju.“

Na ovaj način, Italija teško da će prebroditi krizu

U nastavku Soros tumači svoju ideju o „trajnim obveznicama“ za Uniju i države članice, za koje kaže da nisu prihvaćene zbog protivljenja „štedljive petorke“ (Nizozemska, Danska, Austrija, Švedska i Finska). No zanemarimo pitanje što se skriva iza te njegove ideje o solidarnim obveznicama za potrebe država članica EU-a čija se glavnica nikada ne bi vraćala, nego samo kamate, od koje nije odustao ni nakon ljetošnjeg neuspjeha… Bitno je primijetiti kako se Soros boji da će količina novca za Italiju iz fonda za oporavak EU-a usuglašenoga u srpnju biti premalena da bi Italija prebrodila svoju financijsku krizu odnosno da na vlast ne bi došle političke stranke koje se manje ili više protive ostanku Italije u eurozoni, dakle i u samoj Europskoj uniji. 

Koronavirusom najteže su pogođene južne zemlje, a one i otprije imaju i najvećih financijskih teškoća, no Soros je s pravom usredotočen na Italiju. Ta je zemlja doduše „prevelika a da bi smjela propasti“, s gledišta Europske unije, ali je ujedno i prevelika da bi ju se postojećim instrumentima moglo financijski spasiti ako virusna kriza potraje odnosno opet se najesen ’raspojasa’. Spremnost imućnijih država na veću solidarnost s Italijom manja je od stvarnih talijanskih potreba i očekivanja.

Europska unija, kao „utjelovljenje otvorenog društva“, i Kina

Soros odaje priznaje kancelarici Merkel, koja „daje sve od sebe“ kako bi se ovlastilo institucije EU-a da se na zajednički račun više zadužuju za potrebe kriznih zemalja kao što je Italija, ali primjećuje krupne „kulturološke razlike“, u kojima su razlozi otpora. U tom smislu spominje i nedavnu odluku njemačkoga Vrhovnog suda kojom se pobija odluka Europskog suda u pogledu zakonitosti takve vrste solidarnog zaduživanja.

Soros otkriva da je postao „oduševljeni zagovornik EU-a“ zato što Uniju smatra „utjelovljenjem otvorenog društva na europskoj razini. Rusija je bila najveći neprijatelj, ali ju je Kina nedavno pretekla“. Ona je „predvodnik u umjetnoj inteligenciji. Umjetna inteligencija stvara instrumente nadzora koji pomažu zatvorenim društvima, a predstavlja smrtnu opasnost za otvorena društva. Ona pomiče jezičac na stranu zatvorenih društava. Danas je Kina daleko veća opasnost za otvorena društva od Rusije. A u SAD-u postoji dvostranački konsenzus koji je Kinu proglasio strategijskim suparnikom.“

Što se koronakrize tiče, ona „definitivno šteti, zato što su instrumenti nadzora koje je proizvela umjetna inteligencija vrlo korisni u dovođenju virusa pod nadzor, a što te instrumente čini prihvatljivijima čak i u otvorenim društvima“.

„Europska unija možda ne će opstati“

Novinaru svi ti odgovori nisu bili dovoljni, pa je Sorosa na kraju otvorenije upitao: „Ako biste mogli poslati poruku žiteljima Europe, koja bi to poruka bila?“ A on je odgovorio: 

„SOS. Dok Europa uživa u uobičajenom kolovoškom odmoru, s tim povezana putovanja mogu dovesti do novog vala zaraze.“ No još ga više muči nešto drugo, a to je ovo: „Europa se suočava s drugim egzistencijalnim problemom: nema dovoljno novca za suočavanje s dvostrukom prijetnjom virusa i klimatskih promjena.“ 

Soros je srpanjski sastanak Europskog vijeća na kojem se odlučilo o 750 milijarda eura za oporavak članica Europske unije ocijeno kao „žalostan neuspjeh. Smjer kojim se kreće Europska unija donijet će premalo novca prekasno.“ Trajne obveznice koje bi izdavao EU jedino su spasonosno rješenje, prihvatljivo za investitore, a bez njih „Europska unija možda ne će opstati. To bi bio žalostan kraj, ne samo za Europu, nego i za cijeli svijet. To ne da je moguće, nego se doista može dogoditi. Vjerujem da bi, pod pritiskom javnosti, vlasti mogle spriječiti da do toga dođe.“

 

Ozbiljna nacionalna politika mora predviđati i situacije kao što je raspad Europske unije

Summa summarum, Soros se boji onoga o čemu europski, a napose glavnostrujaški hrvatski mediji uglavnom šute, a to je moguća propast eurozone i EU-a. On ne govori napamet, bez obzira na moguće skrivene motive koje pritom ima. On zna da je pred „europskim projektom“, a i pred nekim dosadašnjim globalnim projektima kao što je Svjetska zdravstvena organizacija, velika, a možda i opasna provjera izdržljivosti i vjerodostojnosti. U takvim  situacijama svaka ozbiljna nacionalna politika mora računati na to da i Europska unija i neki drugi aranžmani mogu iznenada prsnuti kao mjehuri od sapunice. I imati spremnu opciju kako se u tom slučaju postaviti i u što se pouzdati. Nije preporučljivo pouzdavati se samo u one oslonce koji će u nekom trenutku prestati biti stvarnim osloncima.

 

Šiljo/PHB/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara