Šiljo: Svesrpstvo i dalje ne odustaje od vlastitih mitova i laži!

0

 

 

Ne, Srbi ni svesrpske politike nikada ni za što nisu bili krivi! I patrijarh Porfirije poput političara Pupovca i Miloševića znade samo za „stradanja srpskog naroda“. Ako poneki od njih prizna i poneku nesrpsku žrtvu, ili izrazi žaljenje, svi se zapravo prave neznalice o uzrocima „zla“ i „stradanja“, o brutalnoj agresiji i barbarskoj pobuni kojom se upravljalo iz Beograda, i o svemu ostalomu. Kako god stvar okreneš, što god da se dogodilo, Srbi su bili i ostali nedužne žrtve i jedini stradaoci. Krivci su za sve – drugi. Poglavito, po tko zna koji put, Hrvati/“ustaše“. I Europa. I Amerika. Zatim po potrebi i Bošnjaci. I Kosovci. I Crnogorci. Svi, samo ne – oni! Ni za što krivi. Ni za što odgovorni.

 

Zemun – Veliko ratno ostrvo, 9. kolovoza 2020.

To što čine hrvatsko-srpski koalicionaši i pomirbenici tamo u Zagrebu uglavnom je svima dovoljno poznato i dosad je proizvelo nebrojene izljeve ogorčenosti. Proizvelo je i niz ’prevejanih’ izjava Pupovca i drugih poznatijih Srba i u Hrvatskoj. A proizvelo je i milijun propagandnih komentara u kojima se veliča postignuće ’privođenja’ jednog hrvatskog Srbina u Knin kao epohalan uspjeh u miješenju „pogače pomirenja“ – razumije se, po Pupovčevu receptu. No znatno manje govori se o reakcijama, atmosferi i stajalištima u samoj ’majčici Srbiji’.

Od 1844. naovamo

I dok među političkim i medijskim Srbima u Hrvatskoj izostaje svako spominjanje, a kamoli osuda, velikosrbijanskog projekta i isto takve ratoborne, zločinačke i genocidne prakse širenja Srbije na tuđa ozemlja još od g. 1844. (Načertanije – „program spoljašne i nacionalne politike Srbije“) naovamo, – u Beogradu se otvoreno govori ono što i mnogi prečanski Srbi zacijelo još uvijek misle, ali to ne žele izreći. Točnije rečeno: Ne kažu da na to i dalje ne misle. Unatoč i Oluji i svemu ostalomu.

Zbog toga je i bio potreban ovaj iznenadan put iz Đurđevačkih Pesaka u Zemun. Taj je grad do g. 1918. bio u sastavu trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, u širem okviru Austro-Ugarske, dakle u istoj austrijskoj carevini i u istoj hrvatskoj kraljevini u kojoj su bili i Đurđevački Pesci (Pijesci). A te je prijelomne i za Hrvate izrazito nesretne godine 1918. počelo vojno-političko širenje svesrpstva i svesrpske vlasti i hegemonije na područja zapadno od Zemuna i od Drine, na kojima Srbi i Srbija nikada dotad nisu ostvarivali nikakvu političku vlast, a još manje političku, vojnu, žandarsku, financijsku, informativnu i ostalu prevlast.

Toj okupaciji i nedemokratskom, nelegitimnom predajom hrvatskih zemalja u ruke Beograda prethodila je još u 19. stoljeću ideja jugoslavenstva, njegovana među Hrvatima, dok je Srbijancima bila pred očima uglavnom (veća, velika, najveća) Srbija. Toj srpskoj okupaciji i predaji hrvatske vlasti u ruke Beogradu prethodila je peta kolona zagrebačkih Srba, koja je usred Zagreba tiskala i raspačavala list Srbobran, u kojem je širila srpsku mitomaniju, mržnju prema Hrvatima i nebrojene laži, sve do one ’univerzalne’ da je i Isus Krist osobno bio Srbin. A samo ujedinjenje u konačnici su omogućile spletke koje je prečanski Srbin i zastupnik hrvatskih Srba Svetozar Pribićević učinio kako bi se izaslanstvo iz Zagreba otišlo 1. prosinca 1918. pokloniti regentu Aleksandru Karađorđeviću i izručiti mu na pladnju, bezuvjetno, dotadašnje hrvatske i ostale zemlje zapadno od Zemuna i Drine.

„’Mi ne želimo da se Srbi više dele gde god da žive, da li u BiH, Hrvatskoj…“

Taj mali povijesni osvrt bio je potreban da bi se lakše razumjelo ono što se danas događa. A to je još lakše zaviri li se u dotični ’komšiluk’, u „Srbiju na istoku“ (Svetozar Marković, 1872.). Zato je bio potreban i ovaj skok iz Podravine u Zemun, koji je danas dio ’mlogo proširenog’ grada Beograda. Tu se bolje nego drugdje osjeti što misli, ćuti i zastupa „centrala“ službenog i neslužbenog (Sve)srpstva.

Predsjednik Vučić prilično je rezolutno ’antiprotivan’, a dosadašnja predsjednica vlade Brnabić ponešto zbunjena. Oboje se vrpolje zbog onoga što se upravo dogodilo u Kninu. No kvalifikacije Oluje ostaju iste. Današnji „Nedeljnik“ donosi reakciju gospođe/gospodina Brnabić pod naslovom: „Odlazak Borisa Miloševića u Knin je ponižavajuć”. A dometnu on(a) i ovo: „Odnosi Beograda i Zagreba su kompleksni i dalje teški, ali mi uvek šaljemo poruku mira i pomirenja. Ne tražimo da priznate zločin, samo da pustite nas da tugujemo te dane, želimo pomirenje, ne poniženje i na poniženje nećemo pristati”. („Ne tražimo da priznate zločin“ – to se odnosi na Oluju.) Brnabić ne zna što bi pa kaže ovo: „Upitana da prokomentariše to što je zvaničnik organizacija Srba u Hrvatskoj Boris Milošević prisustvovao proslavi akcije ’Oluja’ u Kninu, ona je kazala da je za nju teško da govori o tome i dodala da se ona drži i slaže sa državnom politikom koju je po tom pitanju zacrtao predsednik Vučić. ’Mi ne želimo da se Srbi više dele gde god da žive, da li u BiH, Hrvatskoj… već da im pružimo podršku i budemo jedinstveni i zato je meni teško da javno osudim to što je Milošević uradio’, navela je premijerka.

„Odlazak Borisa Miloševića u Knin je ponižavajuć”

To da se Srbi više ne „dele“, da budu „jedinstveni“, pokazatelj je svesrpskog pristupa. Svesrpska ’uravnilovka’ pod Vučićevom palicom – to ima pred očima službeni Beograd. I SANU. I Matica srpska.

No dobro, pomislilo bi se, možda više osjećaja za „pluralizam interesa“, kako različitost u jedinstvu svojedobno sroči Edvard Kardelj, ima spram pluralizma srpstava u Srpskoj pravoslavnoj Crkvi. Ona se diči kršćanskom širinom i načelnom moralnošću. No, ne lezi vraže, evo današnja „Politika“ na naslovnici donosi početak „ekskluzivnog intervjua“ s partijarhom Irinejem. U njemu nalazimo u mirotvornu ambalažu zamotane misli, istaknute u podnaslovu: „Molim i apelujem na hrvatsko državno i crkveno vođstvo, kao i političke i duhovne vođe našeg naroda, da čine sve što mogu da se iskoreni mržnja i zavlada mir između dva naroda.“ Naslov pak koji se iznad takve naoko „konstruktivne“ (po Plenkovićevu ukusu) poruke diči dovoljno govori sam po sebi: „Ne može se dobiti rat proterivanjem i uništavanjem sopstvenog naroda“. On time zapravo kaže: Hrvati, nemate što slaviti, Olujom ste – i ’etničkim čišćenjem’ – opustošili dio svog teritorija, a iseljavanja iz hrvatskih krajeva i mnogih Hrvata (u zapadnu Europu) poslije su se nastavila. Tako nastaje demografska pustoš, koja vodi Hrvatsku u propast. Zato…

Ne može se dobiti rat proterivanjem i uništavanjem sopstvenog naroda

Patrijarh propušta zucnuti išta o tomu kakva su sve srpska zlosilja – i s kojim, tj. velikosrbijanskim ciljem – prethodila Bljesku i Oluji. On uspostavu ustavnopravnog poretka nad međunarodno priznatim suverenim teritorijem Republike Hrvatske diskreditira i perfidno poistovjećuje s „proterivanjem i uništavanjem sopstvenog naroda“, pri čemu misli na Srbe. Ne pada mu napamet reći da je dotad – na tom istom području nad kojim se liju nepresušne srboljubne suze – planski i brutalno ostvarivano „proterivanje i uništavanje“ ne-Srba. Ne pada mu napamet ni natuknuti da je kod egzodusa potaknutoga Olujom bila riječ o samoizgonu srpskog stanovništva iz dotadašnje nezakonite, uzurpatorske i zločinačke „republike srpske krajine“.

Ne, Srbi ni svesrpske politike nikada ni za što nisu bili krivi! I patrijarh Porfirije poput političara Pupovca i Miloševića znade

samo za „stradanja srpskog naroda“. Ako poneki odnjih prizna i poneku nesrpsku žrtvu, ili izrazi žaljenje, svi se zapravo prave neznalice o uzrocima „zla“ i „stradanja“, o brutalnoj agresiji i barbarskoj pobuni kojom se upravljalo iz Beograda, i o svemu ostalomu. Kako god stvar okreneš, što god da se dogodilo, Srbi su bili i ostali nedužne žrtve i jedini stradaoci. Krivci su za sve – drugi. Poglavito, po tko zna koji put, Hrvati/“ustaše“. I Europa. I Amerika. Zatim po potrebi i Bošnjaci. I Kosovci. I Crnogorci. Svi, samo ne – oni! Ni za što krivi. Ni za što odgovorni.

Lokacije velikosrpskih zločina u Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata

Kakva stajališta zastupaju „nezavisne“ prorežimske dnevne novineInformer

Mnogo otvorenije i izričitije piše se u nekim drugim, manje „prevejanim“ medijima i u komentarima čitatelja. Radi najsigurnije orijentacije, pogledajmo što upravo objavljuju novine informer.rs. One same za sebe pišu ovo: „Nezavisne dnevne novine Informer su provladine tabloidne dnevne novine koje izlaze u Srbiji od 2012. godine. Pokrenute su nedugo nakon parlamentarnih izbora na kojima je pobjedu odnijela Srpska napredna stranka. U roku od nekoliko mjeseci dostigle su rekordnu nakladu.

NASTAVLJA SE PRLJAVA KAMPANJA IZ ZAGREBA! Hrvati bi da kreiraju politiku Srbije i da odlučuju ko će da bude vlast u Beogradu!

Evo, baš danas te su se „nezavisne dnevne novine“ pozabavile bilateralnim odnosima Hrvatske i Srbije. Na koji način? Na ovaj:

„NASTAVLJA SE PRLJAVA KAMPANJA IZ ZAGREBA! Hrvati bi da kreiraju politiku Srbije i da odlučuju ko će da bude vlast u Beogradu!“

Reakcija je to na izjavu potpredsjednika Plenkovićeve vlade Tome Medveda, koju je zagrebački Jutarnji list naslovio ovako: „Srpskoj politici potreban je preokret. Poruke  koje čujemo nisu poruke civilizirane Srbije.

Puninu okusa, pravi ’buké’ huškačkoga srpstva koje živi od laži, podmetanja i obračunavanja s tobožnjim krivcima i notornim činjenicama možemo iskusiti samo tako da pročitamo na izvorniku (bez prevođenja na standardni hrvatski jezik) što je u tom tekstiću napisano i kako je sročeno i stilizirano:

Prljava kampanja zvaničnog Zagreba protiv aktuelne vlasti u Srbiji se nastavlja nesmanjenom žestinom. Ovog puta, preko portala Jutarnji.hr, oglasio se potpredsednik hrvatske vlade i ministar branitelja Tomo Medved, inače ’heroj domovinskog rata’ tokom kojeg je iz lijepe njihove proterano više od 250.000 Srba, porukom da je ’srpskoj politici potreban preokret’?!?

Ministru Medvedu strašno smeta što je Srbija predvođena predsednikom Aleksandrom Vučićem još jednom obeležila masovno stradanje Srba u zločinačkoj akciji ’Oluja’, pa smatra da je srpskoj politici potreban preokret.

Branitelj Medved bi očigledno da kroji srpsku politiku i umesto građana Srbije bira ko će i kako vladati u Beogradu.

On kao i njegovi nadređeni u Zagrebu ne može da se pomiri sa činjenicom da vlast u Srbiji brine o interesima svojih građana i da nema nameru da zaboravi etničko čišćenje Srba 1995. godine koje su po nalogu Franja Tuđmana sproveli njegovi ’branitelji’.

Na sreću, u Srbiji se već godinama za to kakvu će politiku voditi vlast pitaju samo građani Srbije, a ne Medvedi.

A da bi se vidjelo kako sirovu propagandu i nimalo dijaloška stajališta te novine (za razliku od one sofisticirane, kakvu šire prorežimska glasila u Hrvatskoj) svakodnevno proizvode, dovoljno je pregledati i citirati neke naslove unatrag svega pet dana. Pođimo redom. Dan uoči Dana pobjede pozornica za razumijevanje onoga što se događa u Hrvatskoj upravo je postavljena:

MIR UVEK, POMIRENJE DA, PONIŽENJE NIKADA! Vučić na sećanju stradalih i prognanih u “Oluji”: SRBIJA VIŠE NIKADA NEĆE DOZVOLITI DA NEKO NEKAŽNJENO UBIJA NJENE LJUDE! (VIDEO)

To su to „njeni“ (Srbijini) ljudi? Tko ih je to nekažnjeno ubijao? I kojim to sredstvima takvo što Srbija „više nikada neće dozvoliti“?

Već naslovi u Informeru kazuju

Na sam Dan pobjede „Srbi svi i svuda“ mogli su u Informeru pročitati ove naslove:

INCIDENT NA OBELEŽAVANJU “OLUJE”! Pripadnici HOS-a zaustavljeni, sa ustaškim pokličem hteli da uđu, uzvikivali: U BOJ, U BOJ!

CINIČNI PLENKOVIĆ PONIZIO SRBE: Ne razmišljajte o progonu, gledajte na to kao na – kraj rata!

(VIDEO) KAKVA VOJNA SILA! Zbog proslave “Oluje” u Kninu Hrvati podigli oba svoja raspala “miga-21” – S TAKVIM IGRAČKAMA SE KOD NAS NI DECA NE IGRAJU!

MOGU DA KUPE BILO KOG SRBINA I DA GA STAVE PORED GOTOVINE I DRUGIH USTAŠA, ALI “OLUJA” ĆE I DALJE OSTATI ZLOČIN!

SRAMNO JE DA IZJEDNAČAVATE PROSLAVU ETNIČKOG ČIŠĆENJA SA OBELEŽAVANJEM SEĆANJA NA ŽRTVE PROGONA! Đurić odbrusio Florijanu Biberu!

„Krajišnici“ oplakuju „krajinu“ u negda hrvatskom Zemunu

Hrvatski Zemun

A sada dolazi na red nešto osobito zanimljivo, zato što je riječ upravo o – Zemunu. U ovaj tu, negda hrvatski pogranični grad s velikim brojem prebivalaca Hrvata (danas se ne smiju ni deklarirati ni pokazati oni koji su još uopće preostali) doselili su se brojni „Krajišnici“, tj. predratni, ratni i poratni izbjeglice iz Hrvatske i BiH. Ovdje su po čitave četvrti naseljene ljudima s Korduna i Banovine, iz Like, Dalmacije… Kuće su najviše gradili u zemunskom naselju Batajnica, ali i u Busijama, Altini, Plavim Horizontima, Grmovcu, Vojnom putu…

Eto, upravo u Batajnici pojavio se je velik transparent u spomen na egzodus – na masovni odlazak Srba uoči ulaska vojske i policije hrvatske države u tu njihovu tzv. krajinu. Vijest o tom plakatu, koji se tu još drži, s fotografijom:

Plakat u Batajnici povodom “Oluje”

Informer.rs je naslovio:

SRCE DA PREPUKNE ZA KRAJINOM! U natpis koji je osvanuo u zemunskom naselju SVI GLEDAJU I SUZDRŽAVAJU SUZE! I to baš na današnji dan… (FOTO)

Slijede toga dana – 5. kolovoza – novi naslovi:

PLENKOVIĆEV GOVOR JE DOKAZ DA SE HRVATSKA NIJE SUOČILA SA SVOJOM ZLOČINAČKOM PROŠLOŠĆU! Linta: Ništa se neće promeniti u odnosu prema Srbima u toj zemlji!

ZOVU ME PARTNERI IZ DRUGIH ZEMALJA, PITAJU ZAŠTO ONI NE IDU NA PROSLAVU “OLUJE”… Dačić: Odlazak Miloševića u Knin je pogrešan, u interesu Hrvata!

Sljedeći dan, 6. kolovoza, propagandna se ofenziva pojačala:

DOK PROUSTAŠKI MEDIJI PROMOVIŠU ĐILASA KOJI PLJUJE VUČIĆA, HRVATI ŠALJU JASNU PORUKU SRBIMA: PALITE TRAKTOR I MARŠ ODAVDE, “UBIJ SRBINA” I “ZA DOM SPREMNI”!

SUDIJA POKAR OTKRIO ŠOKANTNE DETALJE IZ HAGA: Kako je najveće ETNIČKO ČIŠĆENJE U EVROPI POSLE HITLERA, ostalo nekažnjeno!

Nataša Kandić

NATAŠA KANDIĆ STALA UZ BORISA MILOŠEVIĆA I PLENKOVIĆA, A PROTIV VUČIĆA

NE PRESTAJU USTAŠKI NAPADI NA PREDSEDNIKA SRBIJE! Jedina prepreka hrvatskoj idili – Aleksandar Vučić!

U istom stilu pisalo se i 7. kolovoza:

ZAPAD JE DAO “ZELENO SVETLO” ZA ETNIČKO ČIŠĆENJE SRBA! Jelena Guskova raskrinkala moćnike, pa objasnila kako su ustaše SRAVNILE srpska sela!, a isto tako i danas.

Što kažu čitatelji-komentatori u prekosavskim srbijanskim medijima?

A sada zavirimo u šumu raznih komentara čitatelja, uglavnom nepotpisanih imenom i prezimenom. Po broju sviđalica naslućuju se i razmjeri potpore. Vrijedi stoga citirati ponešto od toga „blaga“:

blic.rs (umjerenjačko glasilo prozapadne i proeuropske orijentacije)

Prvoborac

11:14 08.08.2020

Hrvatska i zvanični Zagreb mogu da odbacuju sve što nije po njihovoj volji, ali jednoj istini ne mogu da pobegnu, a to je da su jedini nazovi narod koji su imali etničko čišćenje Srpskog življa i masakre nedužnog stanovništva, pa se stoga mogu smatrati genocidnim po svim parametrima.

(111 sviđalica, nijedna nesviđalica)

Darko

12:01 08.08.2020

Ja sam Srbin i živim u HRVATSKOJ! Meni je ovde lepo!

(tri sviđalice, 90 nesviđalica)

Rajko

11:09 08.08.2020

Ala se ovaj Radman [ministar  vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske] nalupetao gluposti, stalno traži opravdanje kojeg nema, to što je njegova država uradila srpskom narodu je nečuveno, najveći zločin koji je učinjen jednom narodu, sram da ga bude.

(171 sviđalica, nula nesviđalica)

Ana

10:18 08.08.2020

Srbija i njeno rukovodstvo su iznad politike mržnje Hrvatske i njenih političara.

(117 sviđalica, nula nesviđalica)

Branko

08:45 08.08.2020

Hrvatska to nikada neće priznati, ali istina je da je Oluja najveće etničko čišćenje u Evropi nakon Drugog svetskog rata.

(120 sviđalica, nula  nesviđalica)

politika.rs (najozbiljniji politički dnevnik u Srbiji, symbol ’prevejanog’ Srpstva)

Slavko Mirkovic пре 3 дана (52 preporuke)

Prošli su nekažnjeno za Jasenovac, proći će nekažnjeno i za oluju. Pitanje nije da li će to ponoviti. Pitanje je samo – kada će se to desiti.

Zoran пре 3 дана (56 preporuka)

Gotovo je. Ovo je kraj priče, tj. potpuna kapitulacija. O čemu vi ima da razgovarate sa nekim ko već preko 100 godina želi da vas zatre da ne postojite?

Nikola Nesic пре 3 дана (45 preporuka)

Ovaj Milošević je za razliku od onog priznao da smo poraženi, i da je ishod poraza, politike koja je vođena ovo stanje. To je realnost i nulta tačka od koje se mora krenuti. Lako nije, ali je teže od svih drugih političkih pokušaja od 89. do danas. Mudri Pupovac je sve to između redova i rekao. Mi smo suludom politikom Slobodana Miloševića pretrpeli, i to kroz različite faze, ratove štetu koju je teško sagledati, i danas svaki pokušaj da se ona ublaži ili sanira već deluje zastrašujuće.

Brko пре 3 дана (38 preporuka)

Glupo je iz Srbije popovati. Ti ljudi (Srbi) tamo žive svaki dan. Bolje oni znaju šta je njihov interes nego mi iz Srbije. Srbija je imala šansu da ih zaštiti, i to nije učinila 95. godine.

Draskone пре 4 дана (44 preporuke)

Lako je osuditi Pupovca. Večeras sam gledao na RTSu grub napad ministra Dačića na vođu Srba u Hrvatskoj. Nastup nije bio fer. Ako je gospodin Dačić toliko iznerviran odlaskom Srbina u Knin neka se preseli u Hrvatsku sa porodicom i neka nam pokaže kako je hrabar. Lako je srbovati iz Beograda. Taj čovek čija cela porodica živi u Hrvatskoj nešto mora da pokrene inače će svi Srbi nestati iz te zemlje. Svidelo se to nama ili ne, bez saradnje sa većinskim narodom nema opstanka.

Lenjin пре 4 дана (12 preporuka)

Nisam siguran da je Pupovac, Milošević ili bilo koji drugi Srbin u Hrvatskoj ili izvan nje, promjenio svoj stav o Oluji danas u odnosu na isti stav od juče ili da on neće ostati isti i sutra kao i danima i godinama koji su pred nama. Stav Srba je jasan po tom pitanju – Oluja je zločin i etničko čišćenje iako je situacija povodom odlaska predstavnika Srba u Knin danas poprilično uzavrela. Možda griješim, ali šta ako se u budućnosti pokaže da je ova današnja odluka Srba u Hrvatskoj bila dobra?

LaCosta пре 4 дана (165 preporuka)

Bojim se da Pupovac ne razume celu igru. Prvo vi Srbi priznajte da ste nas na silu isterali iz Juge, doveli ustašku emigraciju, izbacili sebe iz ustava, započeli rat, napadali vojsku u kasarnama i etnički očistili sami sebe, pa ćemo onda mi da gledamo kako da vas malo manje mrzimo. Nema ništa od toga, gospodo iz SDSS. Pomirenje Srba i Hrvata je nemoguća misija ako se obe strane tretiraju ravnopravno. Valjda znate sa kime živite i kakvi su im pogledi na svet.

SrdjanLonchar пре 4 дана (170 preporuka)

Poznati Stokholmski Sindrom. Ne može mi niko reći, da su Hrvati izabrali ovog da kleči (da “uradi prvi korak”) sa tim prezimenom – sasvim slučajno. Slažem se sa Pupovcem (sva prezimena, kao da su naručena), ne treba stati na ovom prvom koraku. Treba se raspitati, kad će biti proslava u Jasenovcu.

I tako unedogled

Nizati takvo srpsko „biserje“ na konac hrvatsko-srpske niske (ogrlice) moglo bi se u nedogled. No negdje se mora stati. Iz satelita je svakomu vidljivo da nitko, ali baš nitko, ne spominje ništa što srpskoj nedužnosti ne ide na ruku. Ako tko kritički i progovori o (sve)srpskoj politici kakva je vođena u mandatima Slobodana Miloševića, tada toj politici nitko ne prigovara na metodama i sredstvima, na neljudskosti, ne spominje tuđe žrtve i štete tih politika, nego samo zaključuje da ta politika nije u Hrvatskoj Srbima donijela dobro – zato što ih je iz Hrvatske toliko otišlo, i što su neki poginuli. Istodobno, najgnusnije laži i optužbe iznose se o Hrvatskoj, Hrvatima i njihovim politikama i vladama, uključujući ovu Plenkovićevu, koja ni po čemu nije protusrpska.

Vrzino kolo nastavlja se. Vlada u Zagrebu pravi se da da ga je prekinula time što je od Svesrpstva prestala išta zahtijevati (procesuiranje agresorskih zločina, ratnu odštetu, otkrivanje sudbine nestalih, povrat arhivskoga gradiva, priznavanje povijesnih činjenica, prestanak bezočnog ocrnjivanja hrvatskog naroda…). Istodobno, Svesrpstvo ostaje i dalje zatočeno u svojim lažima na račun drugih, nespremno odbaciti mitove o sebi. Gotovo svi istaknuti Srbi kada govore o hrvatskoj manjini etničkih Srba, govore o „narodu“. Oni od ideje suverenosti srpskog naroda na svim područjima odnosno u svim državama „gde ima Srba“ ni danas nisu odustali. Takav pristup vidljiv je kod svih službenih čimbenika, čija je centrala u Beogradu.

A Pupovac je jučer izjavio da „pomirenje Hrvata i Srba unutar Hrvatske“ nikada neće biti cjelovito bez (pomirenja) Hrvatske i Srbije. Održao je s visoka lekciju i ministru vanjskih poslova vlastite (?) države, Grliću Radmanu, zato što se blago kritički očitovao o nepomirljivu stajalištu Vučića i velikosrbijanskom kursu negdašnjega i sadašnjega Beograda. Što sam Pupovac nije učinio niti mu to pada napamet. A ni potpredsjednik Vlade, Milošević.

O kakvu to onda „pomirenju“ svekoliki „pomiritelji“ trube i pripovijedaju? Tko je tu lud, a komu noge smrde?

 

Šiljo/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara