Malkica Dugeč: MOJOJ DOMOVINI

0

 

Malkica Dugeč je hrvatska književnica i kulturna djelatnica iz BiH. Rođena je u Zavidovićima 3. lipnja 1936. godine. Djelovala u Hrvatskoj i nakon odlaska u emigraciju djeluje u Njemačkoj, gdje i danas živi. Piše uglavnom pjesme, često domoljubnog karaktera, a objavila je i knjigu proze.

Djela su joj prevedena i na strane jezike. Svojim djelima stekla je mjesto u antologiji 45 hrvatskih emigrantskih pisaca Šimuna Šite Ćorića, Cvrčak u boriku Ante Selaka, Dunav u hrvatskom pjesništvu od srednjovjekovlja do danas Dubravka Horvatića i Stjepana Sučića, antologiji duhovnog pjesništva ‘Krist u hrvatskom pjesništvu od Jurja Šižgorića do naših dana u izboru Vladimira Lončarevića. Dobitnica je i nekoliko književnih nagrada u Domovini.

Uz čestitku za Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja donosimo i dvije prigodne pjesme, koje pokazuju Malkičino veliko srce hrvatsko, hvala joj na tome!

 

TRAGANJE ZA PRAVIM PUTEM

O, teško je hrvatskome rodu
Od rođenja pa do smrti,
Zna se
Pa nevolje sve tovari na se
I u kolu istome se vrti.
Plati vino, a dobije vodu
Pa mu misli sve u prošlost odu.
Krene lijevo, a rado bi desno.
Al ni tamo ne ide se svjesno.
Traži izlaz, ali nigdje puta,
Krivudavom stazom tad zaluta.
Kročio bi pravo, al mu ne da đavo,
Jer i tamo svi mi zalutamo.
Od muke bi još malo oklijevo
Misleć da je skrenuo na lijevo,
Pa se vrati i, da vrijeme skrati,
Istim putem kući se povrati.
Ide, gazi, nikad kraja stazi..
Ni izvora vode nigdje nema.
Možda opet Korona se sprema?
Zaludu su koraci i želje,
Svuda tuga, a nigdje veselje.
Al gle sada neviđena Čuda:
Lijevo-desno putokazi svuda!
Čak i jedan prema Nebu pravo
Za put uvis pravo mu je davo!
Kud će, što će, moj hrvatski rode,
Nema puta bez Puta slobode.
Kreni sada prema svojoj kući
Pa ćeš u nju kao u raj ući!
Krene Hrvat, ali put krivuda
Pa on ne zna kako će i kuda ?
Daleko je do pravoga puta,
Jao njemu ako zaluta!
Opet misli: desno ili lijevo?
Možda pravo? Bože, reci:Kamo?
Zar je nama, Hrvatima svima
Suđeno da opet zalutamo ?
Il i spasa za nas sve još ima?

Malkica Dugeč

22.7.2020.

 

PREKO HRVATSKOG RUBIKONA

Preko uza, preko suza,
Preko gora, preko mora,
Preko žeđi, preko međi,
Čak i preko
Nade nam daleko
Do izvora Hrvat stići mora.

Gdje je Cezar? Gdje pravice pismo?
Gdje su snovi? Zar slobodni nismo?
Zar nam volja za vremena bolja
Ugasla je? Zar prekratko traje
Vjera u se, u zoru Domaje?

Rubikon smo preskočili davno.
Pobijedili. Stekli ime slavno
Zar da sada mrijemo kukavno?
Da istinu ne zborimo javno?

Hvala Bogu, još Hrvati znaju
Rane prošle da sretno vidaju,
Da svu ljubav i sav život daju
Za slobodu. Za svoju Domaju.

Da Rubikon novi se ispriječi,
Pred silinom žudnje za slobodu
Nada, vjera i hrvatske riječi
Preplivat će i najdublju vodu.

I od plača,
I od drača,
I od sile
I vlasti nemile
Čežnja za slobodom
Od svih bješe jača!

Preko gora, preko mora
I preko dolina
Na izvore Hrvat stići mora,
Jer ga zove majka-Domovina.

Malkica Dugeč

24.7.2020.

 

Malkica Dugeč/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara