Šiljo: Imamo novu vladu, a i nove zvjezdice!

Nije još moguće predviđati hoće li sjaj pojedinih oporbenih zvjezdica jačati i ojačati toliko da neke od njih postanu točkama šire koncentracije, ili će taj sjaj postupno gasnuti kako one nastave solirati. Ne treba isključiti ni mogućnost da oni koji imaju veliku moć neke od današnjih zvjezdica pokušaju i planski potamniti. To se ponajprije odnosi na spomenutu, za vladu i ljevičarsku oporbu vrlo „neugodnu“, u nastupima spretnu, po stilu i sadržaju borbenu i samosvojnu zastupnicu Karolinu Vidović Krišto.

Zagreb – Hrvatski sabor, 23. srpnja 2020.

Hrvatska je danas dobila novu vladu, sa starim predsjednikom i s podosta starih članova odnosno ministara. Velika je novost Pupovčev odnosno SDSS-ov Boris Milošević kao novi potpredsjednik (jedan od četiri) za društvena pitanja i ljudska prava.

To da se Andrej Plenković, ovaj put dragovoljno, opet odlučio imati osam manjinskih zastupnika kao glavni oslonac saborske većine, uz dvoje zastupnika dviju frakcija bivšeg HNS-a (Savkina, Mesićeva, Čačićeva, Pusićkina i Vrdoljakova), neke je šokiralo, a neki su to i očekivali. Ne  željeli, nego očekivali.

Među hadezeovcima odnosno njihovim glasačima došlo je do raskola u zoni privatnih mišljenja i osjećaja. Jedni to ponovno davanje tolike važnosti zastupnicima izabranima s manjinskih lista za koje je glasovao vrlo mali broj pripadnika dotičnih manjina ne mogu nikako prihvatiti. To se ovaj put nije moralo, nego se to ovaj put – htjelo. Iako je svakomu razboritu očito da se time Hrvatsku opet pretvara u taoca manjinskih zastupnika, čija je svrha i smisao imala po Ustavnom zakonu biti nešto sasvim, sasvim drugo.

Nezadovoljni dakle grizu li se grizu. Ovaj put zato što su – u paničnom strahu od povratka Bernardićevih prijetećih crvenih – dali glas HDZ-u, a ne Domovinskom pokretu Miroslava Škore ili Mostu. No sada im je kasno kajati se. Neka samo ispaštaju četiri godine, zaslužili su to i ovaj put! A onda će ionako – i ne će im to biti prvi, a ni posljednji put – opet zaokružiti HDZ u strahu ne samo od SDP-a, nego i od  mnogo žešćih izazivača neskriveno crvene boje i njezinih nijansa okupljenih u „Možemo!“, „Pametno“, „Fronti“, „Štabu“ i „Kominterni“, a ujedno i od duginih boja, od dženderista, globalista i sličnih duhova i zloduha.

Mnogim, dakle, predizbornim anketama ustrašenim, konzervativno-tromim, sentimentalno povodljivim, medijima prepariranim Hrvatićima HDZ služi kao brana od onih čije politike tako uspješno provodi svaki put kad se dokopa vlasti! Od Ive Sanadera g. 2003. pa nadalje. Svaki put progutaju taj „antikomunistički“ i „antiliberalistički“ i „antijugoslavenski“ mamac na udici, poduprti medijskim „antifašističkim“ zastrašivanjem, koje je ovaj put dolazilo od Bernardića, Beljaka, Mrak-Taritaš, Miletića (IDS), Peovićke i takvih, a zatim se četiri godina pokušavaju otrgnuti od onoga što su izabrali čim shvate da su opet „upecani“ i prevedeni žedni preko vode.

Tako funkcioniraju i brojni hrvatićki portali i istaknuti hrvatićki kolumnisti. Kada se približe izbori, počnu sve više „drukati“ za HDZ, kakav god taj bio, a čim izbori prođu, počnu se naglo odmicati i distancirati, nastave opet kritizirati stanje kakvo smo s HDZ-om na vlasti eto opet dobili, kao nekim nesretnim slučajem ili gromom iz vedra neba. A niti je riječ o nesretnom slučaju niti o gromu iz vedra neba. Riječ je o projektu u koji je sva ta dvoličnost unaprijed ukalkulirana.

Pritom se oštrica nezadovoljstva tih i takvih Hrvatića opet okreće prema – SSDSS-u, Pupovcu, srpskim provokacijama, Srbiji, Vučiću, Vulinu, Joviću, Pusiću, otimačima dubrovačke književnosti i ostalima iz arsenala svih naših neskrivenih neprijatelja i osvajača. A naruče se i drugi ako je dosad poznatih premalo.

Takvi nikako da shvate da Pupovac – osim što djeluje u skladu s poratnim velikosrbijanskim Memorandumom II SANU-a (što je samo po sebi razumljivo svakomu, pa valjda i prvomu i najpametnijemu od svih, tj. Andreju inkluzivnom Plenkoviću) – i postoji zato da bi oštricu skretao s Plenkovića na samoga sebe.

To je Pupovčeva cijena. I on ju svjesno plaća. I svoju ulogu igra vrlo uvjerljivo.

Ono što je apsurdno jest postupanje svih onih Hrvatića koji se, umjesto da za to ispostavljaju račune Plenkoviću i HDZ-u, prave da ovi za to nisu ipak najviše krivi, pa ih štede ili po stoti put opravdavaju.

Da bi se to shvatilo, čovjek mora doduše poznavati tehniku odnosno tehnologiju vlasti i vladanja. Za što mnogi nisu ni sposobni, a onima koji su sposobni to često nije u njihovu sasvim osobnom interesu.

Ako tko još uvijek ima nekih sumnji u ponavljanje istoga, neka pročita što su na tu temu upravo jučer i danas napisala dvojica ’kvalificiranih’ tumača: Kazimir Kazo Mikašek i Anto Đapić. Prvi  je objavio tjeskobnu kolumnu s povijesnim osvrtom na to što se 27. srpnja 1941. doista dogodilo u Srbu i širem području, u rubrici POLITIČKI RENTGEN, pod naslovom „Hoće li se i ove godine u Srbu slaviti četnički zločin nad Hrvatima u antifašističkom ruhu?“ Drugi pak objavio je na istom portalu „komentar“ pod naslovom „Anto Đapić – Evo zašto se Pupovac i tzv. antifašisti ne mogu odreći ‘Ustanka u Srbu’“

Evo i poveznica:

Hoće li se i ove godine u Srbu slaviti četnički zločin nad Hrvatim u antifašističkom ruhu?

Anto Đapić – Evo zašto se Pupovac i tzv. antifašisti ne mogu odreći ‘Ustanka u Srbu’

Obojici treba unaprijed reći: Slavit će se zločin u Srbu, Pupovac će opet prkositi povijesnoj istini, pravdi i žrtvama partizansko-četničkog terora, a ’vaša’ vlada ne će ni okom trepnuti. Ne će se čak ni ’ograditi’ od svega toga. A ako se i ’ogradi’, to će biti neuvjerljivo i ’pro forma’. A nešto slično dogodit će se i na Dan pobjede, 5. kolovoza, kada nas čeka hrvatsko-srpska komemoracija.

Zbog svega toga čestitim Hrvatima koji ne žele biti ovce ne preostaje ništa drugo doli podviknuti: Prestanite se služiti četničko-antifašističkom ugrozom, koju HDZ-ove vlasti, vidljive i nevidljive, u kontinuitetu brane, štite i promiču, da biste odgovornost za takve svinjarije kao što je proslava neslužbenog „Dana ustanka“ u Srbu skidali s glavnog adresata i prebacivali ga na leđa sporednomu! Čovjeku, od muke, dođe da počne braniti Pupovca i „antifašiste“. Zato što oni ni u hrvatskom narodu ni ovaj put, u biračkom tijelu nemaju snagu sami po sebi, nego isključivo po gospodarima situacije i nositeljima vlasti u Zagrebu koji im to njihovo šepirenje, bahaćenje i opetovano optuživanje Hrvata omogućuju. Koji im omogućuju imati neusporedivo veću snagu nego što bi ju inače imali.

Onaj tko im to omogućuje jest u ovom razdoblju (dok ono ne istekne, a to bi se moglo dogoditi mnogo prije nego što to on i sanja) Andrej Plenković osobno, uz potporu čitavoga lojalnog mu i pokornog HDZ-a „osobno“. On će za sve to kad-tad i podnijeti zaslužene konzekvence. A valjda i HDZ, njegov ili koga drugoga, „osobno“. No hoće li tada za hrvatski narod biti prekasno?

Oporba i zvjezdice

U situaciji u kojoj se rutinirani zastupnici i članovi prošle i buduće Vlade HDZ-a pokazuju kao jamci „stabilnosti“ i „sigurnosti“ Hrvatske (stabilnosti u smislu kontinuiteta vlasti i moći, a sigurnosti u smislu nedodirljivosti nositelja vlasti i moći) oči se nezadovoljnih nužno okreću oporbi.

Danas je u Sabornici oporba imala i podbačaja i prebačaja. Gospodin Škoro postavio se čvrsto i protivan pretvaranju oporbenih ili kvazi-oporbenih zastupnika u „žetončiće“ koji će HDZ-u osiguravati stabilnu većinu. Pritom je bio po stilu i manirama umjeren i razborit. I dr. Petrov bio je kritičan prema novoj vladi i saborskoj većini, ali ipak ne odviše, iako je očito da ga Plenković „ne može vidjeti“. Nositelji najjače kritike zapravo su bile žene, i s desnoga i s lijevoga spektra. Žene će u ovom Saboru biti glavne bojovnice!

Tako smo tijekom današnjeg dana dobili i nekoliko novih zvjezdica ženskoga roda. Imenovati ih nije potrebno, to su svi vidjeli ili će uskoro vidjeti. No jednu od njih mora se  izdvojiti, Karolinu Vidović Krišto, o kojoj se osnovne obavijesti mogu pronaći na ovoj poveznici:

Karolina Vidović Krišto

Što će se dalje sa svim tim zvjezdicama događati, ovisi o njima i o tomu ne treba unaprijed nagađati. Ne samo one, nego sva oporba mora prethodno samoj sebi i pred javnošću odgovoriti na neka bitna pitanja. Šiljo je jučer istaknuo u svojoj kolumni: „A što, zapravo, hoće (hrvatska) oporba?“

Šiljo: A što, zapravo, hoće (hrvatska) oporba?

A ni danas nije postalo razvidno što hoće. Ideje koje su se čule zavrjeđuju pozornost, svaka za sebe, isto tako i stajališta i pogledi i ocjene, ali neka cjelovitija, ekipna strategija, politika i usmjerenost nisu se mogle prepoznati nakon mnoštva individualnih izlaganja, replika i replika na replike.

Čitava sjednica, što je zanimljivo, završila je nešto poslije 22 sata u polu-humorističkom i zabavnom tonu, makar i s nekim bodljikama i ponekom opomenom od vrlo spretnog i strogog Jandrokovića, spremnog prekršiteljima poslovnika i progledati kroz prste. Mnogi od njih, doista, pravi su početnici u zastupničkom mandatu.

Isto tako, nije još moguće predviđati hoće li sjaj pojedinih oporbenih zvjezdica jačati i ojačati toliko da neke od njih postanu točkama šire koncentracije, ili će taj sjaj postupno gasnuti kako one nastave solirati. Ne treba isključiti ni mogućnost da oni koji imaju veliku moć neke od današnjih zvjezdica pokušaju i planski potamniti. To se ponajprije odnosi na spomenutu, za vladu i ljevičarsku oporbu vrlo „neugodnu“, u nastupima spretnu, po stilu i sadržaju borbenu i samosvojnu zastupnicu Karolinu Vidović Krišto.. Ona je danas dobila velik publicitet, izazvala oduševljenost kod mnogih beskompromisnim tezama o „protuustavnosti“ ovoga saziva Sabora, a time i same Vlade, i podastiranjem dokaza o političkoj korumpiranosti članova bivše i sadašnje Vlade te o strukturnoj korumpiranosti (iskvarenosti) čitavoga političkog, upravnog i pravosudnog sustava. Hoće li na tomu stati, zastati i zaostati, ili će krenuti dalje u realne političke i zakonodavne – ne samo verbalne – bitke, to ćemo tek vidjeti.

To pak da je za Vladu glasovalo svega 76 zastupnika potvrdilo je da će oporba vrebati kako bi vladu srušila. Da samo jedan tih 76 nije došao zbog neke izvanredne osobne okolnosti, Vlada ne bi večeras bila dobila potrebnu većinu. To za nju nije nimalo komforna ni komotna situacija. Dapače, vrlo je labilna.

Zašto se Andrej Plenković sa svojim HDZ-om odlučio zaigrati na tako rizičnu kartu, a mogao je svojoj vladi osigurati mnogo sigurniju potporu, to će se tek vidjeti. Možda i uskoro.

Šiljo/Hrvatsko nebo