Srpska građanska oporba – nepostojeća kategorija

0

Nevjerojatno s kojom upornošću ljevičarski koridor u hrvatskim medijima neprestano nalazi izgovore i razumijevanje za kaos u Srbiji i uporno dijeli Srbiju na onu zastarjelu ili Miloševićevsku (jer Sloba je kriv za sve, a inače…) te dobru i naprednu Srbiju. Koja pobogu?

Ta novinarska mreža upitno pismenih jugofila u komunizmu se zvala „poštena inteligencija“. Za njih, konkretno, postoje dvije Srbije: ona Vučićeva koja tlači narod, i ona protestirajuća: napredna i građanska. Aleksandru Vučiću „main stream“ mediji ni najmanje ne zamjeraju „lične“ četničke pohode u Hrvatsku i BiH za vrijeme Domovinskog rata i rata u Bosni i Hercegovini. Svi oni zatvaraju oči pred činjenicom da prosvjednici u Beogradu nose razne oznake koje ne povezuje ništa drugo nego srbijansko „besnilo“ i primitivizam. Ovi što prosvjeduju nisu borci za slobodu ili pravednije društvo, oni su gori od Vučića, oni se ne bore ni za kakvu slobodu već žele voždovsku vlast u neizmjernim količinama. A tek smo na prvom činu predstave koja se zove „Sažimanja velikosrpske ideje na gedžovanlukstan“, na nešto suženi Beogradski pašaluk kao suvremeni rezervat za balkanske Indijance.

Tako na beogradskim ulicama i trgovima prosvjeduju osobe koje nose kokarde – recimo to su četnici. Drugi neki nose lik svetoga Save – recimo svetosavci – dakle heretici koji lokalnog sveca pretpostavljaju Gospodinu. Opet neki treći nose lik Che Guevare, masovnog ubojice iz Kubanske revolucije – to su pristaše masovnih likvidacija. Barem Hrvatska i BiH imaju, nažalost, s takvim iskustva. Ima među prosvjednicima i onih koji u svemu vide urotu 5G mreže. To su uobičajne budale. Urlaju i oni što se bave svjetskim urotama protiv Srbijanaca, nebeskog naroda od kojeg su potekle amebe i zeleni bičaši. Kao da je Srbija ikome zanimljiva i potrebna? Nakon osamostaljenja Crne Gore, san o ruskom toplom moru se rasplinuo i Srbija bez mora je postala balkansko ništa.

I tako dalje ulicama i trgovima baulja šaroliko društvo gnjevnih uličara u nezamislivim kombinacijama parola, tlapnji, umočenih u potpuno beznađe. Zajednički nazivnik njihovog bespomoćne srdžbe i očaja je vožd Aleksandar Vučić, za sve njih „Vučić ustaša“. U Beogradu i Srbiji nema pogrdnijeg naziva od „ustaše“. I to je Srbija danas – ustaše su im krive za sve. I nisu u krivu: da im „dupe nije zevnulo“ na tuđe, da su bili više bizantinci a manje zarakijani gedžovani, vjerojatno bi uspjeli još jednom obmanuti ovaj naivni hrvatski narod.

Istodobno, i Vučiću su za sve krivi Hrvati. Eto, barem se oko toga slažu. Istina je, Hrvati su ih vojno potukli do nogu, a gubitak Hrvatske je početak kraja: otišla je Sjeverna Makedonija, Kosovo, Crna Gora, Orban će autonomaštvom pozobati Vojvodinu… a Republika Srpska je duda varalica. Srbiji trebaju Jugoslavije, odnosno Region, da bi preživjela, to je razlog zbog čega žele članstvo u EU i onda unutar Europske Unije odvojiti tzv. zapadni Balkan.

Valjaju se i urliču ulicama i trgovima ubojice Đinđića, Stambolića, Obrenovića, Radića… koljači s Ovčare, Srebrenice, zatiratelji Židova u Nedićevoj Srbiji, a podupiru ih tzv. srbijanski intelektualci, elita okupljena oko Memoranduma SANU, uistinu najveći ološ i zatiratelj svakog nesrpstva i svi oni glume građansku oporbu. Nema u Srbiji oporbe, sve je to isti koloplet gedžovanskih primitivaca. Srbija pogotovo nema građansku oporbu, jer nema niti je ikad imala građanstvo, građansku kulturu. I mogu se srbijanski pisci, novinari i kolumnisti prenemagati, krasti duborovačku književnost, ali nema im pomoći. Ukradno nije nikad vlastito. Opanak je kod nekih sklonjen ispod postelje, ali je ostao u glavi.

Strane službe nimalo ne ruše Aleksandra Vučića, upravo obrnuto, one su mu omogućile dvotrećinsku pobjedu na izborima, ali ne zato da bi se šepurio Beogradskim pašalukom, nego da obavi posao, tj. da dvotrećinskom većinom u Skupštini promijeni Ustav Republike Srbije.

U tom Ustavu više neće biti Kosova i Metohije kao državnog teritorija Republike Srbije. To je „the name of the game“ i sad je na Voždu da odradi izbornu pobjedu – sve vrijeme samo je o tome riječ. Vožd Aleksandar Vučić je ustvari sedlan za veleizdaju, svi to znaju kakve god natpise i znakovlje nosili i što god urlali po beogradskim ulicama. Svi su srbijanski veleizdajnici, i oni koji su mislili da je predaja Kosova još daleko ili tuđi posao. Bit će to sad i odmah, a plaćeno će im biti samo još ljepšim obećanjima, Srbija neće u Europsku Uniju, jer su civilizacijske razlike nepremostive.

Kosovo ide na ovaj ili onaj način, s Vučićem ili bez njega, to samo znači da će srbijansko „besnilo“ postati još žešće i srbijanska će kloaka još više zakuhati.

 

L.C./HRsvijet.net/ http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara