Šiljo: Predsjednik Vlade danas je prekršio Ustav!

0

 

 

Andrej Plenković nipošto ne smije obavljati konzultacije s predstavnicima drugih stranaka i s drugim zastupnicima s naslova „predsjednika Vlade“, nego samo s naslova jednog od izabranih zastupnika odnosno predsjednika jedne od parlamentarnih stranka. A Milić tvrdi da Plenković takve pregovore vodi kao „predsjednik Vlade“, što je smiješne i apsurdno. Ne kaže je li uza nj i ministar unutrašnjih poslova, ili ravnatelj policije, kako bi pripomogli u ’uvjeravanju’. U slučaju da, recimo, svojeglavi zastupnik Pupovac uskrati očekivanu potporu Plenkoviću kao mogućem mandataru. Ili ne pristane li biti ministar u toj vladi.

 

Zagreb – Novinarski dom, 6. srpnja 2020.

Predsjednik Vlade obavio je inicijalni krug konzultacija sa svim izabranim predstavnicima nacionalnih manjina, HNS-om te Reformistima. Oni daju jasnu potporu novoj parlamentarnoj većini i Vladi HDZ-a, koju će predvoditi Andrej Plenković.“ To je u današnjem tweetu objavio glasnogovornik Vlade Marko Milić, a prenijela Hina.

Tu imamo problem – imamo neustavno i nezakonito ponašanje predsjednika Vlade. Andrej Plenković inače mr. sc. pravnih znanosti, to ne kuži ili se pravi ne kuži.

I glasnogovornik Vlade, Marko Milić (26) implicite krši ustav. Ponaša se tako kao da Ustav ne poznaje, ili kao da Ustav ne poštuje. On se danas našao onkraj granica onoga što Ustav dopušta, dakle ex lex, time što je objavio da „predsjednik Vlade“ obavlja konzultacije o sastavljanju nove saborske većine, a pritom se od tog djelovanja nije ogradio niti je na upozorio dotičnoga da djeluje protuustavno.

Milića već neko vrijeme ubrajaju u skupinu „mladih lavova“ HDZ-a, pripadnika ’zlatne mladeži’ pred kojima  je i hrvatska i europska i svjetska karijera, pred  kojima se  sami odmotavaju i prostiru beskrajno dugi crveni tepisi. No takvi bi makar čime trebali dokazati da su dorasli takvoj perspektivi. Da su učeni. Da poznaju pravni red i poredak. I da ih poštuju. No ovdje vidimo da ih ili ne poznaju ili ne poštuju. Ne zna se što je gore: prvo ili drugo.

Djed mu je, kako je prije dvije godine, prostrvši su dugi promotivni medijski tepih pred domaćom publikom, pisala ženska revija Glorija, „bio jugoslavenski diplomat, njegov otac je nestor televizijskog novinarstva na Balkanu, majka urednica na Hrvatskoj televiziji, a on je postao najmlađi glasnogovornik vlade u Europskoj uniji.“

SIN GORANA MILIĆA – NAJMLAĐI GLASNOGOVORNIK VLADE U EU NEMA CURU I ŽELI BITI ODVJETNIK

 

U toj (nedvojbeno preranoj, s obzirom na njegove godine i zasluge) hagiografijici, u tom hvalospjevu što ga potpisuje Nevio Pintar ima i sljedeća reklamna rečenica: „Svjestan je odgovornosti koju je preuzeo, ali i prilike da posao koji obavlja podigne na puno višu i ozbiljniju razinu.

Ako je implicitno kršenje Ustava potvrda toga da je Milić „svjestan odgovornosti“, ako je implicitno kršenje Ustava potvrda i potkrjepa da je „posao koji obavlja“ podignuo „na puno višu i ozbiljniju razinu“, tada on zaista zaslužuje priznanje. No takvo što nigdje u civiliziranom svijetu, u kojem se poštuje vladavina prava, ne može biti osnova za priznanje. Naprotiv, može i morala bi biti osnova za pokretanje odgovarajućih koraka ili odgovarajućeg pravnog postupka.

U čemu je dakle Plenković-Milićevo kršenje Ustava? Za one koji to odmah nisu primijetili, ono je  u činjenici da se navodi kako je „predsjednik Vlade“ obavio inicijalne „konzultacije sa svim izabranim predstavnicima nacionalnih manjina, HNS-om te Reformistima“ s ciljem dobivanja „potpore novoj parlamentarnoj većini“. Predsjednik (dosadašnje) Vlade ne smije se, naime, niti se u tom svojstvu može baviti takvim aktivnostima. On je plaćen i odgovara za poslove predsjedanja Vladom. A potporu sebi kao budućem mandataru može prikupljati samo kao predsjednik HDZ-a odnosno kao zastupnik netom izabran u Hrvatski sabor. Samo u svojstvu izabranog zastupnika i predsjednika parlamentarne stranke. Ako dokaže da ima većinsku potporu za budućeg mandatara buduće vlade, predsjednik Republike dat  će mu, tek, mandat za sastavljanje i predlaganje te nove, buduće vlade pred saborskim zborom.

Tužna je praksa, već dosta dugo, da se većinska potpora dokazuje tako da se pred predsjednika Republike stavi na stol najmanje 76 zastupničkih potpisa. Takvom praksom narodni su zastupnici srozani na razinu potpisnika nekih neustavnih papira. Zašto bi se oni uopće potpisivali? I ovjeravaju li svoje potpise kod javnog bilježnika da bi bili punovaljani? – Normalnije bi bilo da predsjednik Republike predaje mandat kandidatu stranke koja je osvojila najviše mandata te da on nakon obavljenih pregovora predloži vladu Saboru, ili da, ako vidi da nema dovoljnu potporu, vrati povjereni mandat predsjedniku Republike.

No u neosocijalističkoj Hrvatskoj sve mora biti drukčije nego u normalnom zapadnom i europskom svijetu – pa tako i to s izmišljenim „institutom“ prikupljanja potpisa. A i najbolji ustavni stručnjaci pozivaju se na takvo što kao na „uvriježenu praksu“, a ne kao na ustavnu, zakonsku ili proceduralnu odredbu – zato što takve odredbe nema. Ili je nije bilo. Možda su se u međuvremenu sjetili ugraditi ju u neki akt, no to nije vjerojatno znade li se na kako su niskoj razini naši zakonodavci i zakonodavstvo, posebice u tako važnim pitanjima kao što je biranje i opozivanje najviših dužnosnika. (Svojedobno Plenkovićevo naprasno „razrješenje“ Mostovih ministara, primjerice, nije imalo nikakvu ustavnu ni zakonsku podlogu.)

Andrej Plenković, dakle, nipošto ne smije obavljati konzultacije s predstavnicima drugih stranaka i s drugim zastupnicima s naslova „predsjednika Vlade“, nego samo s naslova jednog od izabranih zastupnika odnosno predsjednika jedne od parlamentarnih stranka. A Milić tvrdi da Plenković takve pregovore vodi kao „predsjednik Vlade“, što je smiješne i apsurdno. Ne kaže je li uza nj i ministar unutrašnjih poslova, ili ravnatelj policije, kako bi pripomogli u ’uvjeravanju’. U slučaju da, recimo, svojeglavi zastupnik Pupovac uskrati očekivanu potporu Plenkoviću kao mogućem mandataru. Ili ne pristane li biti ministar u toj vladi.

Ono što je strašnije jest to da Plenković skupa sa svom svitom pravnih i ostalih stručnjaka i nestručnjaka ne vidi kako je morao reagirati i smjesta opovrgnuti glasnogovornika Vlade. Morali su već reagirati i drugi nadležni za zaštitu ustavnog poretka. Morali su, dakako, reagirati i slobodoumni mediji. Morao je i sam glavni urednik Hine, da skratimo priču, problematizirati tu informaciju već prije njezine objave. Morao je nazvati glasnogovornika i zatražiti objašnjenje o tom eklatantnom kršenju Ustava. Pa bi, ako je mladi pravnik načinio takav pučkoškolski lapsus da je Plenkovića predstavio u krivom statusu, taj lapsus bio ispravljen te dezinformacija ne bi ni bila objavljena. A ako bi rekao da to nije lapsus, Hina bi tada nakon što ga citira morala (u backgroundu) navesti ustavnu odredbu o tomu tko, u kojem statusu i u kojoj proceduri uopće ima pravo pristupiti sastavljanju saborske većine. Aktualni predsjednik Vlade sigurno ne!

Ovako, imamo i dalje u banskim i ostalim dvorima nemar, nered, „javašluk“, imamo „Balkan“, a to područje poznato je u povijesti i sadašnjosti i po nepoštivanju vladavine prava, pa i po pučevima i zlokobnim atentatima. „Balkan“, takvu reputaciju uživa u svijetu, istoznačnica je za narodnu izreku: „Tko jači, taj kvači!“

A g. Plenković skupa sa svojim adlatusom Milićem očito je u poziciji jačega. Dapače, u poziciji najjačega, ako ne i jednoga jakoga čimbenika u državi. Tako te može mirne duše biti istodobno sve što poželi: „premijer“, „kancelar“, „predsjednik Vlade“, „izabrani zastupnik“, „mandatar“… Novi Tuđman ili stari Tito. Što god, kada god i kako god poželi.

 

Šiljo/PHB/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara