Doba trpova J. Novak: Plenkovićev povratak na staro

0

 

 

Plenkovićev povratak na staro

Jučer, 28. svibnja, predsjednik Vlade RH Andrej Plenković još se jednom obratio hrvatskoj javnosti. Njegovih je obraćanja u zadnje vrijeme kao korova poslije kiše, idu izbori i kao da se presijecaju nekadašnje socijalističke vrpce, otvaraju se ulaganja s kojima se čekalo još od 2016. Gotovo u mjesec, punih četiri godine. Promašajima unatoč, Plenković ne propušta ni jednu priliku da se pojavi u tv kadru i da prolijeva iritantni optimizam. Zašto iritira? To je situacija kao kad stanete pred potresom urušenu kuću obitelji koja je očajna, koja je izgubila sve, koja u najboljem s djecom živi u kontejneru ili u tuđem domu a vi, puni sreće, svirate o tome kako će hrvatska država sve to obnoviti. Sad će zakon, samo što nije. Ljudima na taj način ne poručujete: ni kako, ni kada, niti koliko, Plenkovićveć ih otvoreno podcjenjujte. Jasno da je to ne iritantni nego licemjerno iritantni optimizam. Bešćutnost, osim nesposobnosti naravno.

Što je to i odmah poduzeo Plenković kao Vlada, kao država za ljude koji su stradali od potresa 22-03? Odakle mu pravo da cijele obitelji ostavlja na cjedilu dok nijedna njegova privilegija nije umanjena?

Plenkovića čak nismo čuli ni što će poduzeti, on u dva mjeseca nije bio u stanju ni donijeti zakon i ne samo da nesposobno nije, nego je donošenje zakona „bez kojeg ništa ne možemo poduzeti“ (kunu se trojajčano Bandić i Štromar i on) prebacio na tuđa leđa, odbacio za još dva mjeseca, pa će onda godišnji, Sabor ne će raditi pa dakle može i u listopadu? Ove godine ne će biti ni kiše ni zime, samo što ne kaže. To je slika pune Plenkovićeve neodgovornosti, nesposobnosti i bezosjećanja prema građanima u neviđenoj nevolji. Ima li razlike spram Milanovićeve tupe primjedbe stradalima i poplavljenima kako on dobro zna što je to jer njemu je, eto isto, nedavno pukla cijev u stanu?? Puklo je da, svima njima, samo ne u zidu.

I da se vratim na njegovo jučerašnje obraćanje jer je sadržaj te poruke još i jeftiniji. Tzv. premijer, koji je četiri godine čekao da bi najavio neke od investicija s kojima sada leprša, u toj se izjavi maestralno porazbacao bombastičnim milijardama… dobit ćemo: „nešto više od 10 milijardi“, „20 % našeg BDP-a“, „dobit ćemo još najmanje toliko“, „a sigurno i više jer ćemo pregovarati“, bit će to „svježih 10 milijardi“… pa na kraju: imat ćemo od Europske unije „više od 20 milijardi eura“. Kao da su sve zbog njega i njegove. Nigdje kada, nigdje ni za što će te pustopašne milijarde hrvatskoga blagostanja biti uporabljene. Nigdje riječi konkretnog. Tipična opsesija nebeskog političara koji svoj narod Euriali ni birače ne vidi, on vidi samo koliko eura. Svrha je u cifri a ne u projektima pomoći. Vrti mu se pred očima tek onaj pvc brojač novčanica s bankovnih šaltera i ništa korisnije, ništa ljudskije.

I dok se zagrebačka Mesnička i Jurjevska, kao sletne piste, svakodnevno i svakosatno tresu od saborskih i vladinih audija koji samo što ne polete, građanima tanjuri plešu po stolu i trese im se i ono malo krova što im je na Gornjemu gradu još (pre)ostalo iznad glave. Jure bolidi, žure se po svoje prevažne feudalce što stoluju nad bijelim Zagrebom gradom do kojega im uopće stalo nije. Važnije je sada Plenkoviću poslati stand up poruku Bauku: ne se sekiraš: ne ću na Far već u Zagreb u prvu jedinicu. Tamo će naime, odakle i vuče svoju jedinicu. Iz popravnog nad državom.

No zaslužuje li Plenković popravni? Ispraznog i lažnog optimizma prepun, on nam kano smo slijepi i gluhi, kaže: „imamo više od 10.000 novih osiguranika, novih novozaposlenih“?! Jer imamo valjda i stare novozaposlene, ili ih nestalo? „Hrvatsko je gospodarstvo kompletno reaktivirano“. Prvo, hrvatsko je gospodarstvo i otprije bilo jad, a nemam epiteta kojim bih nacrtao što će ono biti i postati ako je Plenkovićev kapacitet i domet tek 10.000 novih osiguranika? Što je to? To je jedna veća tvrtka a bitno manja od Zagrebačkog Holdinga. Hrvatsko je gospodarstvo cijelo reaktivirano, lakira on, i želi poručiti i stvoriti dojam kako ono nosi profit i puni proračun kao s jeseni 2019. Što je aktivirano u mnoštvu propalih tvrtki? Koliko je ukupno propalih osiguranika? Jesu li prihodi „kompletno“ obnovljeni ili su tek otpočeli sporadično kapati? U svoj toj obmani, umjesto realne nade i istinitog stanja Plenković nam nudi tek šipak vulgaris. Evo ti ga na, obični.

Evo njegovih vizionarskih riječi s kojima nas je vabio 2016. u svojem predizbornom spotu „Vjerodostojno“: „Pred nama su izbori koji će promijeniti Hrvatsku“ … nije kazao na gore ili bolje, no jeste li promjenu ugledali? „Danas su hrvatski ljudi suočeni s brojnim gospodarskim i socijalnim problemima, promijenimo to“… Tko? Vi i ja? Jer on nije. „Moj cilj je da se Hrvatska koncentrira na gospodarski rast i stvaranje novih radnih mjesta, demografsku obnovu…“ Obratite pozornost na osovinu ovog političara, čim bi trebao preuzeti odgovornost i kazati ja ću… on vrda pa ističe „promijenimo to“ ili: „da se Hrvatska koncentrira“. I na kraju, kad lansira luft, njega spremno potpisuje jer ga luft HDZnaravno ne obvezuje: „Vratit ću vjerodostojnost u hrvatsku politiku.“ Mislio je reći hrvatskoj politici…

A kakva je čak i ta njegova vjerodostojnost? Više od polovine izabranih ministara, ministara koje je on probrao, kojima je on poklonio povjerenje, za koje je on bio spreman dati ruku u vatru, u čije je sposobnosti Plenković bio uvjeren, moralo je pasti. Javnost se, posebno ljevičarka, proljevičarska, zabavljala ministrima ali krucijalno je pitanje: tko ih je odabrao i imenovao, postavio, ustoličio? Znači taj i takav vjerodostojni Plenković, sada traži popravni i vrte mu se novčanice, tuđe milijarde pred očima. Jasno, kad nije podigao ostatke ostataka hrvatskoga gospodarstva onda je ushićen i prosjačenjem. Uopće ne sumnjam da će Optimistični Plenković Prvi, i za ove izbore usnimiti novu rolu bedastoća jer u Hrvatskoj uvijek ima onih koji popiju barem neki postotak njegove panaceje kojom ljude, obvezno alkemijski, vara.

Njegovo sadašnje manekensko svađanje s opozicijom imalo bi nas uvjeriti kako protekle četiri godine baš ništa nije propustio učiniti za hrvatsku stvar. Tako je spremno preuzeo, od onih koji su protiv Miroslava Škore, tvrdnju kako je upravo Škoro katalizirao položaj SDP-a i doveo Milanovića na Pantovčak. Drugim riječima, nije to bio Plenkovićev promašaj, nije njegova kandidatkinja omanula, nego je Škoro učinio štetu. Taj luping, poput lupinga njegovih ministara (vidi Kujudžić: izgradit ćemo bolnicu u Blatu, ili Ćorić: nismo donijeli odluku protiv hrvatskih branitelja) bolje rečeno logička aberacija, odaje Plenkovića kao čovjeka koji ne zna čitati elemente vlastita poraza i kao takav – srlja u nove.

Hrvatski su ljudi već najmanje dvadeset godina iznimno nezadovoljni politikom koja jedva da je hrvatska. Tko razmišlja kaže: a pogledaj ove druge, s jugo strane, koji kao vučji čopor jedva čekaju da rastrgaju Hrvatsku na komadiće. Treba pri tome poznavati činjenicu da su upravo taj i takav čopor stvorile podjednako obje, politički glavne stranke, u Hrvatskoj. Nisu se hrvatski branitelji raspali na najsitnije područne jedinice tek tako, nije se nekada slavni Radićev HSS pretvorio u ruglo sam od sebe, nisu se suverenističke hrvatske stranke tek tako razmrvile na neprolazne saborske postotke, nisu tek tako nestale hrvatske demokršćanske stranke… to je djelo duopolnih ruku. Nisu sve to slučajnosti. Dovoljno je pogledati kome takvo stanje pogoduje. Dvama polovima, ne ću reći iste, ali, na ovome poslu identične, protuhrvatske rabote. Rabote cikličkog ostajanja na vlasti i sabotiranja ikojih novih struja.

Plenković, jasno je, nije nikakva brana od ljevičarske horde i harange, one koja upravo sada najljepše pokazuje kako nemaju baš ništa ni sličnog s hagiografskom socijal-demokracijom. Ovakav Plenkovićev HDZ hranitelj je iste te laži, osim što je uz to i Pupovčev talac. Nakon Plenkovićevih kristalnih obećanja i jetke diskrepance u koalicijama SDSSpostizborne prijevare, uslijedio je povijesno najveći val iseljavanja i hrvatske demografske depopulacije. Možemo li mu sve to zaboraviti?

Izdati hrvatske birače i koalirati s HNS-om i SDS-om a pritom nam prodavati nekakav optimizam, Tuđmanov put i europejstvo, mogao je samo Plenković. Samo se Plenković mogao ispričavati Vučiću zbog ploče poginulih hrvatskih branitelja u Jasenovcu. I žurno je skidati po preporuci beogradske Hrvatske. Rodoljubno je biračko tijelo bilo konsternirano svime time i tu izdaju ne smijemo ni oprostiti ni odbaciti. Nije se ni HNS ni SDS rehabilitirao sam od sebe, ne urušava iz dana u dan ministrica Divjak hrvatsko školstvo tek tako jer joj se to tek hoće, nego im je to svima srdačno omogućio, da povazdan govore i upravljaju velikim novcem, upravo Andrej Plenković… On prezire sve stranke suverenista, one nikako nisu dobre, ni jedna mu ne odgovara, ne ispunjavaju Pupovčeve ucjene. Dva brata jedina, jedini znaju najbolje što je to „prava“ demokracija (kao njihovo vlasništvo).

Hrvatska politička scena u čvrstim je raljama dva pola koji kontroliraju (gotovo) sve. Plenković pogotovo. Ta se paradigma ne će promijeniti na jednim izborima. Još je uvijek previše onih koji ne glasuju i onih koji se boje svake promjene. Hrvatska se politička scena može promijeniti samo postupno sa što više osvojenih saborskih mandata izvan ta dva pola. Drugačija Hrvatska mora izboriti svoje i naše pravo glasnijeg glasa pa onda ni vučjim čoporima ne će više biti tako lako skakati na sve što je imalo hrvatsko.

Konačno, ako nam sudbina namjeni još jednu degradaciju te se Bernardićevi huligančići zapetljaju u vlast, njih treba netko moći i smijeniti u prvoj godini mandata a to sigurno ne će učiniti hadezeovci koji su do sada uvijek pokorno čičili u opoziciji i samo i jedino čekali kad će im vlast opetice pasti u krilo. Takvi nam ne trebaju… „nisu ni prije“. Još od jučer.

Plenković nije ni nada, ni perspektiva, s pravom očekivanoj, hrvatskoj političkoj budućnosti. Nije ni tek status quo, a pogotovu nije brana onoj vučjoj. Bude li izabran u popravni mandat Hrvati će se nagledati još mnogo gnjilih kompromisa i nagutati još mnogo knedli srama. Gorih nego smo do sada vidjeli. Ne će više imati što izgubiti. Bit će to krvaviji nego što mislimo: Plenkovićev povratak na staro.

 

Javor Novak/HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara