Mile Prpa: Zagrebe, nesretni grade!

0

 

To više nema ni najmanje dvojbe, među Hrvatima postoje tri kategorije stanovništva:

1. Jedna trećina onih koji grad Zagreb i sve druge gradove jednako vole, za domovinu su spremni u svakoj situaciji i život dati, ali takvi nisu na vlasti, ni na lokalnoj, ni na županijskoj, a kamoli na državnoj razini. Njih nazivaju nacionalistima (a time misle na ustaše i sinove “Jasenovačkih koljača” (iako u samom Jasenovcu nije pronađeno tek oko stotinjak ljudskih kostiju”) To svi arhivski povijesni dokumenti nedvojbeno potvrđuju.

2. Druga trećina naroda ponaša se kao stado ovaca, kojima je dovoljna njihova ispaša na livadi na kojoj se nalaze. Nisu zainteresirani ni zašto, ne zanimaju ih ni izbori, ni tko će biti na vlasti. Oni su totalno politički nepismeni. I nikada ne izlaze na izbore.

3. Treća i najopasnija kategorija jedinstvena je u sveopćoj mržnji prema Hrvatskoj, a tako i prema gradu Zagrebu. Uglavnom se sastoji i potječu iz komunističkih obitelji, još uvijek djelomično živih, i potomaka udbaša , anacionalno raspoloženih i koji žale zbog propasti Jugoslavije i to obje zaredom. Ali ta kategorija drži u rukama uzdu vladanja cijelom Hrvatskom, pa i njegovom metropolom i svim lokalnim vlastima, a posebno su utkani u najvažnije javne institucije. Dokle je još tako Hrvatska neće imati ni slobode ni suverenosti. A posebno ne priznaju hrvatsku dijasporu, a da ne kažem njihov povratak u svoju vjekovnu Domovinu.

Kad je 1963.g. godine Skoplje doživjelo katastrofalni potres. Ljubav i opća solidarnost, prema tome gradu je u cijeloj Jugoslaviji bila na svakom koraku.
Spjevali su i pjesmu: Skoplje grade ti ne gubi nade, tebe grade savezne brigade.”
Nitko, ama baš nitko nije ni najmanje ponudio nekakvu pomoć Gradu Zagrebu. Još isti dan, ili najkasnije sutradan od potresa, trebala je biti hitno sazvana sjednica Gradske skupštine grada Zagreba. Naravno da nije jer gradom već 25 godina, vlada suludi čovjek, koji grad Zagreb smatra svojom privatnom prćijom. Njegovo ponašanje neodoljivo sliči na vladavinu Cara Nerona

Jedino što je Beograd poslao dragocijeni dar Gradu Zagrebu u nevolji, a to je jednu večer u 20 sati cijeli grad pljeskao gradu Zagrebu, to su mnogi prihvatili kao čin ljubavi, a oni koji misle svojom glavom u tom činu su vidjeli pljesak potresu što je grad Zagreb razorio. Kao što su mnogi pljeskali i Neronu jer je zapalio Rim, a to je krvavo platila glavama potpuno nevina – kršćanska raja.

Našem Gradonačelniku, od strane novinara i sl. postavljeno je više od tisuću pitanja u vrlo dugačkom mandatu, a on salomonskom mudrošću – beziznimno uvijek na postavljena pitanja odgovorio je nešto što nema nikakve veze s postavljenim pitanjima i sa stvarnošću..
Nikome od nadležnih iz Grada Zagreba i države nije palo na pamet da pokrenu neku europsku Donatorsku konferenciju na nivou Europe ili čak i Svijeta, da se tako barem djelomično skupe sredstva za obnovu Grada. Gradonačelnik je komunistički ispljuvak, njegova ljubav prema gradu je lažna, to najbolje zna DORH, ali ne postupa sa svojom dužnošću – postupa po narodnoj izreci da -vrana vrani oči ne vadi.
Hrvatska ljubav prema obje Jugoslavije, a posebno o drugu Titu nema granica. Da se to ponovno vrati, sve antihrvatske snage upregnute su u tu realizaciju, tako i srušeni Zagreb, jednako im odgovara.

Tu sintagmu “ Zagrebe, nesretni grade”, izrekao ju je jedan strani diplomat koji se 1945.g našao u Zagrebu i koji je osobno vidio kakva se tragedija tada događala u Zagrebu.

“Unesimo dostojanstvo u svoju tugu, unesimo ponos
u svoj vlastiti narod i onda kad nam je najteže.”
(Codex moralis croaticum)

“Politika se igra s narodom kao mačka s mišem.
Kad politika izgubi dozu ozbiljnosti postaje opasna po narod.
Ništa nije tako ozbiljno kao politika, ali je često vode šarlatani”.
(Codex moralis croaticum)

 

 

Mile Prpa/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara