ZORICA VUKOVIĆ: MOŽE LI SE GLASANJEM IZABRATI ISTINA?

0
54

 

 

U inauguracijskom govoru 18. 2. 2020. Slučajni je rekao: „Jedan od vodećih mislilaca današnjice, po mom mišljenju, ovih dana je rekao da se budućnost prave zapadne liberalne demokracije može osigurati samo ako se istinu očuva neovisnom od želja većine birača, kao i želju većine birača neovisnu od istine. To na prvi pogled zvuči zbunjujuće, ali izbori nisu metoda za pronalaženje apsolutne istine. Izbori su metoda za pronalazak mirnog kompromisa između brojnih želja različitih ljudi.  Većina, primjerice, može izglasati da ne postoji problem klimatskih promjena, ali to ne znači da taj problem ne postoji, da nije istina. Kako održati razdvojenima istinu i želju?“ 

Mislilac kojem se Slučajni divi, a kojega imenom nije spomenuo je Yuval Noah Harari,  sekularni Židov, rođen 1976. u izraelskom gradu Kiryat Ata-i u okrugu Haifa. Diplomirao je na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, gdje drži katedru povijesti. Doktorirao je na Oxfordu. Godine 2002. upoznao je svog supruga (suprugu) Itzika Yahavu koji (koja) mu je menadžer. Vjenčali su se u Torontu u Kanadi. Par živi u kibucu Mesilat Sion blizu Jeruzalema.

Harari je postao poznat po bestseleru Kratka povijest čovječanstva, iz 2014. godine, u kojem se ne bavi prošlošću nego piše o ‘kognitivnoj revoluciji’ koja se zbila prije 70 000 godina. 

On smatra da je  Homo sapiens nadjačao suparničke neandertalce, razvio jezične vještine i osmislio društvo, uzdigao se kao vrhovni grabežljivac, pokrenuo poljoprivrednu revoluciju znanstvenom metodom, koja mu je omogućila gospodarenje nad okolinom. Hararija ne zanima čitava ta beskonačna sapunica ljudske povijesti – on Sapiensa promatra kao biološku vrstu. Kad je i kako nastala? Po čemu je i zašto tako jedinstvena? Što je stvorilo Sapiensovu kulturu i civilizaciju? I kakav će biti njegov kraj?“, piše u predgovoru.

Na str. 28 i 29 i 30  hrvatskog izdanja piše: „Ali ako se neandertalci, denisovci i druge ljudske vrste nisu stopile sa sapiensom, zašto su onda nestale? Jedna je mogućnost da ih je Homo sapiens natjerao na izumiranje. Zamislimo da je nekakva družina sapiensa stigla u nekakvu dolinu na Balkanu gdje su neandertalci živjeli već stotinama tisuća godina. Sad pridošlice počnu loviti srne i skupljati kestenje i bobice, glavnu hranu neandertalaca. Sapiensi su bili sposobniji i lovci i skupljači. …Pa su se stoga počeli ploditi i razmnožavati da napuče zemlju. Manje sposobni neandertalci sve su teže nalazili hranu…

Druga je mogućnost da se borba za prirodne izvore rasplamsala u nasilje i genocid. …Sasvim je moguće da je u trenutku kad su sapiensi susreli neandertalce, započelo prvo i najvažnije etničko čišćenje u povijesti svijeta.

…Bi li Knjiga postanka objavila da su neandertalci potekli od Adama i Eve, bi li Isus umro za grijehe denisovaca i bi li Kuran mjesto na rajskim divanima rezervirao za sve vjernike, bez obzira na njihovu biološku vrstu? Bi li neandertalci služili u rimskim legijama ili u razgranatoj birokraciji Carske Kine? Bi li američka Deklaracija neovisnosti smatrala samorazumljivom istinom da su pripadnici roda Homo sapiens stvoreni jednaki? Bi li Karl Marx pozvao proletere svih bioloških vrsta da se ujedine?

Kad je Charles Darwin iznio misao da je Homo sapiens samo još jedna vrsta životinje, ljudi su zagrmili. U to čak ni danas mnogi ne žele povjerovati.“

Tako otprilike piše povjesničar i veliki mislilac 21. stoljeća. Što bi bilo kad bi bilo. Objasnio je kako je istraživao ljudsku prošlost, proučavajući na koji način beznačajan majmun može postati vladar planete Zemlje. 

Mark Zuckerberg i Yuval Noah Harari

Mora li se reći da su ga podržale ‘slavne osobe’, uključujući Baraka Obamu, Billa Gatesa i Marka Zuckerberga. Obama je knjigu nazvao ‘provokativnom i zanimljivom’, Gates na CNN-u ju je preporučio svima koji su zainteresirani za  ‘zabavniju i angažiraniju ljudsku povijest’, a Mark Zuckerberg izabrao ju je za svoj klub knjiga. 

Nastavak uspješnica, nosi naslov Homo deus: Kratka povijest sutrašnjice. Interesantno da ono Homo deus nije prevedeno Čovjek bog. Zašto?

Knjiga proučava projekte, snove i noćne more koji će oblikovati dvadeset prvo stoljeće, od prevladavanja smrti do kreiranja umjetnog života, i nastoji odgovoriti na  pitanja: „Što je naš slijedeći korak? Kako ćemo ovaj krhki svijet zaštititi od razornoga ljudskog djelovanja? To je iduća faza evolucije. To je Homo deus.“

Homo deus ispituje dugoročnu budućnost života i razmatra kako bi ljudi tijekom vremena mogli postati bogovi i koja je moguća sudbina inteligencije i svijesti. Harari ovo djelo posvećuje „mom učitelju S. N. Goenki koji me je s ljubavlju podučavao važnim stvarima…  i …ne bih mogao napisati ovu knjigu bez usredotočenosti, mira i uvida stečenog prakticiranjem Vipassane petnaest godina.“  Vipassana meditaciju, koju smatra i načinom istraživanja i života (npr. vegan je), započeo je u Oxfordu 2000. godine i ona je „preobrazila moj život“. Trenira dva sata dnevno, a jednom godišnje povlači se u meditaciju 30 ili više dana u tišini, bez knjiga i društvenih medija, s učiteljem meditacije. Knjiga je u Americi objavljena 2017., a Gates ju je odmah stavio na popis knjiga koje treba pročitati.

Knjige Makronu Homo deus, a Merkelici 21. …21. st

No Harari je trebao nekako i u Europu. U tome mu je pomogao menadžer, naravno. On nije pristao da Harari nastupi u Davosu na Svjetskom forumu 2017., navodno, jer paneli ‘nisu bili dovoljno dobri’. Tek kad je Harariju bila ponuđena glavna pozornica, kao Merkelici i Makronu, nastupio je.

Ubrzo, 2018. slijedi knjiga 21 lekcija za 21. stoljeće. 

„Moja prva knjiga ‘Sapiens‘ istraživala je ljudsku prošlost, proučavajući na koji način beznačajan majmun može postati vladar planeta Zemlje. ‘Homo deus’, moja druga knjiga, ispitivala je dugoročnu budućnost života, razmatrajući kako bi ljudi s vremenom mogli postati bogovi te moguću konačnu sudbinu inteligencije i svijesti. U ovoj knjizi želim pod povećalo staviti stanje ovdje i sada. Fokusiram se na aktualna pitanja i na neposrednu budućnost ljudskih društava,“ kaže Harari, a u predgovoru  21 lekcije…piše: Sada se jedan od najinovativnijih mislilaca okreće sadašnjosti i definira goruća pitanja današnjice. Kako računala i roboti mijenjaju bit ljudskog bića? Kako se nosimo s epidemijom lažnih vijesti? Jesu li nacije i religije i dalje bitne? Čemu bismo trebali podučiti djecu?“

 Zbog tema koje Harari nudi u svojim knjigama i koje utječu na današnje društvo, mnogi ga citiraju i pozivaju se na njegov rad. Tako i Slučajni koji je ustvari uzeo njegovu misao iz kolumne koju je Harari objavio u New York Timesu 3. 2. 2020., pod naslovom You Can Vote. But You Can’t Choose What Is True. (Možete glasati. Ali ne možete odabrati ono što je istina.) 

Davor Dijanović je u Vijencu 17. siječnja 2019. napisao da opus Yuvala Noaha Hararija „svjedoči kako je riječ o obrazovanom i inteligentnom autoru, eruditu koji se koristi znanjima iz različitih znanosti i interdisciplinarno pristupa važnim temama. Njegov je stil pitak i lak za čitanje, a odlikuje se i iznimnom sposobnošću sinteze i povezivanja naizgled nepovezanih pojava. S druge strane …. s mnogim tezama u Hararijevu opusu može se polemizirati. Dojam je … da je Harari na određenim mjestima upao u zamku znanstvenoga redukcionizma, zamku apsolutiziranja znanosti, što vodi u scijentizam popraćen ateizmom. …No u svojoj ukupnosti misterij ljudskoga života daleko nadilazi spoznaje i najsuvremenijih znanstveno-tehnoloških dostignuća. Razmišljanje kako je samo znanstvena spoznaja pravo znanje i kako ne postoji racionalni oblik istraživanja koji nije grana znanosti – pogrešno je razmišljanje. Znanost nam malo toga može reći o, primjerice, etičkim vjerovanjima, o estetskim sudovima … ili pak metafizičkim istinama.“

Yuval Noah Harari je u ožujku optužio Benjamina Netanyahua za nametanje ‘koronavirusne diktature’ zbog  mnoštva ograničenja. Netanyahuov sin, Yair, je na twitteru napisao da ‘pametni profesori mogu biti glupi političari’ i da je sve što je Harari napisao od 2011. godine ‘bilo vrlo razočaravajuće, s globalističkim paradigmama, kao da ih je napisao George Soros’. Osim kritike predsjedniku Izraela, Harari je imao nekoliko javnih istupa o korona virusu. Organizacija Sapienship, koju je 2019. godine osnovao sa suprugom Itzikom Yahavom, 14. 4. je Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) donirala milijun dolara, nakon što im je američki predsjednik Donald Trump obustavio financiranje.

Bitka za istinu se nastavlja. 

To je pokazala i težnja da se misnim slavljima sačuvaju uspomene na žrtve zločina koje su počinili partizani od Bleiburškog polja do križnih putova i Hudih jama. Digla se cijela bulumenta nasljednika i zaštitnika zločinaca. Nerazumijevanje stiže i od Izraelskog veleposlanstva u BiH 10. svibanj 2020.: „Pokušaji da se sve žrtve Drugog svjetskog rata predstave na isti način ne samo da su nekorektni nego su i iznimno opasni i destruktivni za proces pomirenja kojemu bi sve nacije trebale težiti. Mora se napraviti jasna razlika između žrtava koje su bez ikakve krivnje silom otjerane u logore poput Jasenovca i Stare Gradiške i tamo umorene i onih koji su odgovorni za te zločine nad nedužnim ljudima, čak i ako takve osobe nisu imale priliku suočiti se s pravednim suđenjem za počinjena zlodjela.“ 

Kako mudro! Jesu li to naučili od Pusića i Mesića? A ne žele istinu… 

Unatoč sveopćoj laži, svečana misa je održana u Katedrali Presvetog Srca Isusova u Sarajevu s predvoditeljem kardinalom Vinkom Puljićem u subotu 16. svibnja ’20. Kao i uvijek kardinalova propovijed bila je nadahnuta:

„Draga braćo u biskupstvu! Draga braćo misnici! Draga braćo i sestre!

Biti prisutan i sudjelovati na ovoj Svetoj Misi za žrtve Bleiburškog polja, i za sve žrtve mržnje, ne može se bez posebnih drhtaja srca i osjećaja duše. Spontano se u srcu budi poštovanje i osjećaj pouzdanja u Boga. To je temeljni razlog zašto sam prihvatio u ime svih biskupa u hrvatskom narodu predslaviti Svetu Misu molitvenog i vjerničkog spomena na 75 godina stradanja ovih žrtava našeg naroda i drugih žrtava.

U prvom redu želimo moliti, da nas molitva pročisti od svih gorkih osjećaja i negativnih naboja, koji se po ljudsku olako javljaju pri sjećanju na ova stradanja. Danas smo sabrani u molitvi prikazujući najsvetiji čin da pokažemo dužno poštovanje prema svim žrtvama. Tim poštovanjem želimo čuvati dužno sjećanje na njih, ali i na cijenu slobode, koju mi danas živimo ili još bolje: izgrađujemo. Time ćemo obnoviti vrednovanje življene sadašnjosti, koja sve čini da gurne u stranu vrednote žrtava…

…Humana kultura, bila kršćanska ili poganska, oduvijek je gajila posebno poštovanje prema pokojnicima i njihovim grobovima. Nažalost, tamo gdje je zavladala mržnja, izgubio se taj osjećaj poštovanja. Mi ne možemo zaboraviti svoje pokojne, bilo da su prirodnom smrću umrli, a pogotovo ako ih je mržnja ubila. Posebno ne možemo zaboraviti one koji su završili svoj zemaljski život u tako teškim prilikama, bili mučeni, i kojima je na nečovječan način oduzet život. Tko izgubi poštivanje prema takvim žrtvama, pitamo se koje i kakve vrijednosti u sebi nosi? Bojim se živjeti s ljudima kojima ništa nije sveto ili koji su sposobni gaziti po tuđim svetinjama!

…Ne može se graditi proces pomirenja i povjerenja, bez nutarnje katarze, koja se oslanja na riječi iz Evanđelja: ‘Istina će vas osloboditi’ (Iv 8,32).

Sveta misa u sarajevskoj Katedrali

…Sigurno,  ‘praštanje je daleko od toga da isključuje istinu; ono je traži’, jer ‘bitna pretpostavka praštanja i pomirenja jest pravda’. Trajna je pak istina da ‘tražiti oproštenje i oprostiti jest put posve dostojan čovjeka’ (Propovijed pape Ivana Pavla II. na stadionu Koševo, 13. travnja 1997.).

…Želim, međutim, jasno reći da pravi dijalog koji vodi pomirenju počiva na prihvaćanju istine. O tome papa Benedikt XVI. ovako naučava: ‘Obrana istine, njezino ponizno i uvjereno iznošenje te svjedočenje za nju vlastitim životom zahtjevni su i nezamjenjivi oblici ljubavi koja se doista raduje istini (usp. 1 Kor 13,6)’ (Benedikt XVI., Caritas in veritate-br. 1).

…Zaključujem s riječima pape Franje: ‘Crkva ima zadatak naviještati Božje milosrđe, to živo srce evanđelja, koje na svoj način mora doprijeti do srca i uma svake osobe’ (papa Franjo, Misericordiae vultus – Lice milosrđa, br. 12).

Što žele resetirati? WC četke?

Koliko će se do istine držati na izborima o kojima mantra Slučajni, već smo se tijekom ‘demokracije’ uvjerili. Baš onoliko koliko su se držali u vrijeme komunizma kad su ljudi istih uvjerenja u pitanju. 

U emisiji Otvoreno 8. 11. 2017. se tako raspravljalo (ne)održivosti mirovinskog sustava u Hrvatskoj. Demograf doc. dr. sc. Stjepan Šterc postavio je pitanje: „Što će se dogoditi ako 500 tisuća ljudi koji rade i koji održavaju mirovinski sustava iseli?“ 

Najpoznatiji pemzioner RH, Silvano Hrelja dao je ‘mudar’ odgovor: „Pa ostvarit će mirovinu u Njemačkoj. Tamo ima milijun otvorenih radnih mjesta.“ 

„Ajmo polako, ako projekcija kaže da će u sljedećih deset godina Hrvatsku napustiti 500 tisuća koji uplaćuju iz svojih plaća u taj sustav, što ćemo?“, profesorski polako postavi Šterc novo pitanje. Pemzioner Hrelja, bivši zaštitar u Uljaniku,  spremno je odgovorio: „Ostalo će morati nadomjestiti država kao dug tim građanima koji su godinama ostvarivali svoje pravo.“ Na Štercovo pitanje: „Otkud?“, Hrelja je kao puška ispalio: „Pa iz poreznih prihoda! Zato postoji država. Iz poreznih prihoda, za to služi država. Ovo je socijalna država, nije liberalna država.“

I za tog će netko glasati… Umjesto da problem oko izbora, laži i istine proučavaju sociolozi, psiholozi, pa i duhovnici mi se nalazimo u baruštini iz koje krekeću neidentificirani analitičari i stratezi komunikacija koji ‘znaju sve’ i ‘razumiju’ se u sve.

Je li itko proučio zašto je Kolinda Grabar Kitarović nagrađena za životno djelo od Fulbright Association-a krajem listopada 2019., a bijaše tek na sredini svoje karijere? Kako navode, to je  ‘zbog iznimnog liderstva u teškim vremenima kao globalnom vođi, diplomatu i javnom službeniku’. A onda ona izgubi izbore. Slučajno?

I ‘Valter’ je branio neobranjivo, u momentu kad je na području Prudnice u brdovečkoj općini u Zagrebačkoj županiji otkopana još jedna masovna grobnica oko 150 poslijeratnih žrtava koje počiniše ‘oj, Kozaro’. Ekshumirani posmrtni ostaci prevezeni su na Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku Zagreb, gdje slijedi antropološka obrada i priprema za dostojan ukop. Hoće li se i tada uhvatiti u kolo i kititi se bijelim i plavim ‘ljubičicama’?

Posmrtni ostaci ubijenih nakon II. svjetskog rata kod Brdovca

Ne iznenađuje toliko taj sarajevski ‘oj Kozaro’ koliko podrška Izraelskog veleposlanstva. Jesu li zaboravili svoju dosljednost u traženju istine? A možda bi bilo dobro da malo pročitaju djela dr. sc. Esther Gitman, Židovke, koja je 1939. godine rođena u Sarajevu, koju je spasio nadbiskup Stepinac, a stan obitelji oteli krivotvoritelji povijesti pristigli iz šuma i gora 1945. 

Svoja istraživanja sažela je u knjizi Kad hrabrost prevlada (When Courage Prevailed), Kršćanska sadašnjost 2012. godine. U njoj obrađuje spašavanje i preživljavanje Židova u NDH i ulogu zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca u tom razdoblju. Slijedi knjiga Alojzije Stepinac – Pillar of human rights, objavljena na engleskom jeziku u suizdanju Kršćanske sadašnjostiHrvatskog katoličkog sveučilišta. U njoj opisuje kako je mladi svećenik iz ruralnog dijela Hrvatske postao junak svog naroda, Katoličke crkve i mnogih drugih diljem svijeta. „Poput starozavjetnog proroka, nadbiskup Stepinac je nepokolebljivo vjeran svojoj Crkvi i prirodnim zakonima. Bio je glas savjesti tijekom triju totalitarnih režima. Branio je učenje Crkve i na taj način pokazao kako religiozan čovjek, u skladu sa univerzalnim vrijednostima, može pojmiti jedinstvo svijeta u njegovoj različitosti,“ stoji u sažetku knjige.

Doc. dr. sc. Ivica Granić je 17. svibnja 2020. napisao povodom ‘sarajevskog slučaja’: Pravo je pitanje što povezuje čelnika jedne vjerske zajednice, muslimanskog muftiju, zatim borca jednog u osnovi ateističko – komunističkog pokreta koji je tu istu vjersku zajednicu sustavno i desetljećima brutalno progonio i zatirao, zatim borca Armije BiH iz prošlog rata, i na koncu šizofrenu razularenu rulju koja igra nekakve partizanske kozaračke doskočice, prkoseći na taj način jednom staroj kulturi i civilizaciji, koja je bila i kultura i civilizacija još dok su oni travnati žbun nazivali WC-om, koja kultura se zrcali u građevini dvadesetak metara udaljenoj, sarajevskoj katoličkoj katedrali…

… A na što se kardinal Puljić osvrnuo, što je poručio? Na kontekst koji je doveo do Bleiburga, rekao je kako se radi o nedopustivom zločinu nakon rata, u kojem su na stotine tisuća ljudi ubijeni bez suda, te da se treba za duše tih ljudi pomoliti. I ništa više. Je li to zaista vrijedno tolike halabuke centralnog Sarajeva i razularene sarajevske rulje koja, arlaučući,  zaziva jednog od deset najvećih zločinaca novije svjetske povijesti.

…Je li im jasno koje su krajnje reprekusije međunacionalnog huškanje i generalnog napada na Crkvu, slanja poruka mržnje prema bilo kome. U svakom slučaju besramno je to što rade, ali je još besramnije krivotvoriti vlastitu povijest i koristiti je u dnevno političkim i estradnim prepucavanjima. Povijest, pa i ona bliža, mora biti iznad dnevne politike. Ako Pavelićevu NDH gledamo isključivo kroz tu prizmu, onda valja kazati kako je ona dio baštine bošnjačkog naroda jednako kao i hrvatskoga.“

Na koroni, koju su stavili na vjerodostojne glave, jurišaju na izbore vladajući, hvaleći se da su donijeli 735 zakona. Ugurali su Jokić-Budak reformu školstva, ‘ukrali referendume’, izglasali IK i reklamirali sramotnu  gay slikovnicu na HRT. Nažalost nisu promijenili zakon o abortusu iako ga je, kao neustavan, 21. 2. 2017. proglasio Ustavni sud i dao Saboru 2 godine da donese novi zakon. Jedino je ustavni sudac Miroslav Šumanović bio jasan: „Ocjenjujem da sporni zakon nije suglasan s Ustavom i da je nesuglasje drastično, pa zakon treba ukinuti.“ Komunistički zakon i dalje je na snazi iako su dvije godine prošle.

 

Biskup Athanasius Schneider

Athanasius Schneider, biskup Astane, glavnog grada Kazahstana, zahvalio je Papi u miru Benediktu XVI. početkom svibnja 2020. na njegovoj ocjeni trenutnog stanja, u kojem su ljudi ‘izopćeni iz društva’ ako se usprotive pobačaju ili tzv. homoseksualnom ‘braku’. Papa Benedikt XVI. naglasio je važnost molitve kao ‘otporu strahu od Antikristove duhovne moći’.

 

Biskup prepoznaje dvostruko odbacivanje: odbacivanje ‘istine Kristove’ i odbacivanje Božjeg reda i poretka po pitanjima braka i života koji su ‘izrazi Antikristova stava, odnosno stava koji se u Bibliji naziva pobunom te otpadništvom’. „Najprepoznatljiviji Antikristov stav je stavljanje samog sebe na Božje mjesto.“

Papa Benedikt XVI. je odgovorio na nekoliko pitanja svojeg biografa, Petera Seewalda. On je suvremenu ideologiju smjestio u kontekst Antikrista: „Strah od Antikristove duhovne moći u ovom je slučaju sasvim prirodan, a kako bismo mu se oduprli, potrebne su molitve cijelih biskupija, ali i sveopće Crkve.“

Stoga, u ovom trenutku, mi ne možemo znati koja je vrijednost mnogih molitava i koliko su one, tijekom ovih dana, utjecale na smirenje situacije u kojoj smo se zatekli. 

Dok se političari spremaju da nas zavaraju,  Slučajni meditira: Većina, primjerice, može izglasati da ne postoji problem klimatskih promjena, ali to ne znači da taj problem ne postoji, da nije istina. Kako održati razdvojenima istinu i želju?“ Doista kako? Je li on zna da su klimatske promjene kontinuitet? A evolucionisti se iz petnih žila napinju da opravdaju svoju religiju. To je vidljivo i u slučaju denisovaca koje spominje Harari. Denisovci su, navodno, izumrla vrsta ili podvrsta Homo sapiensa, koje su u ožujku 2010., znanstvenici  otkrili kao fragment kosti prsta mlade ženke u Denisovoj špilji na Altaju u Sibiru. Kost je stara 41 000 godina. Kasnije su otkrivena dva zuba i kost nožnog palca različitih jedinki iste populacije. I eto priče… 

„Crkva uči da nema prave slobode bez istine. ‘Istina i sloboda su ili skupa povezane ili skupa nesretno propadaju.’ U društvu u kojem se istina ne spominje niti traži, slabi i svaki oblik istinskog ostvarenja slobode,“ stoji u Doktrinalnoj noti br. 7, Ivana Pavla II.

Istina i dobrota, ali i njihova negacija prate čovjeka od početka. Pitaše jednom al-Hvarizmija (okom780. – 850.), perzijskog astronoma, geografa i matematičara, oca algebre, kako bi ocijenio čovjeka, a on je odgovorio:  „Ako je čovjek pošten i moralan, to je 1. Ako je još i šarmantan, dodamo jednu nulu i to je 10. Ako je još i bogat, dodamo još jednu nulu, i to je 100. Ako je i plemenitog roda, dodamo još jednu nulu, pa je 1000. Ako vrijednost morala kod tog čovjeka nestane, ostanu samo nule koje su bezvrijedne.“

U tom kontekstu, kolika je vrijednost globalističkog moralnog sustava kojega otac laži nameće?

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo

 

Facebook komentari

komentara