Damir Pešorda: Gora budućnost

Vrijeme:3 min, 43 sec

 

Od četrdeset pete do devedesete u bivšoj se državi sivilo svakodnevice obasjavalo svjetlom takozvane bolje budućnosti. U čast toj boljoj budućnosti, tom komunističkom raju, pjevane su pjesme, prinošene žrtve, kalio se čelik, stezao remen, gutala govna… Bolja je budućnost, ali ne ona kakvu je ”avangarda radničke klase” očekivala, došla upravo onda kada se definitivno istrošila komunistička tlapnja o savršenom društvu. I došla je u vidu konačnog ostvarenja hrvatskoga sna o vlastitoj državi. Tada smo kao narod i društvo, unatoč ratu i drugim nevoljama, desetak godina živjeli hrabro u sadašnjosti, s povjerenjem u budućnost. A onda su opet krenule manipulacije s budućnošću, s tim da nas ovaj put ne pokušavaju pridobiti pričama o boljoj budućnosti, nego nas plaše gorom budućnošću. I na račun toga straha oblikuju sadašnjost onako kako im odgovara.

   Još početkom tisućljeća na globalnoj je razini počelo plašenje ljudi neizvjesnom budućnošću. Terorizam, klimatske promjene, razne pandemije i druge pošasti postale su u imaginariju suvremenog čovjeka prijeteća lica budućnosti. U plasiranju tih strahova ključnu ulogu imaju mediji, ali nije nevina ni znanost. Naprotiv! Društvene i humanističke znanosti brinu se da ideja straha od budućnosti dobije opravdanje u recentnoj filozofiji, sociologiji, ekonomiji itd., dok prirodne znanosti hrane slične strahove na svojim područjima stalno potencirajući opasnost od klimatskih katastrofa, novih bolesti, bioinžinjeringa… Novinari, znanstvenici i političari kao da se natječu tko će crnjim tonovima obojiti budućnost. Čak se i vremenska prognoza sve više pretvara u katastrofički žanr. 

   U ime izbjegavanja najgoreg scenarija budućnosti od ljudi se sada i ovdje traže sve veći ustupci, odricanje od nekih, činilo se do jučer zajamčenih, ljudskih prava, srozavanje standarda i slično. Još  od rušenja Blizanaca ljudsko pravo na privatnost izloženo je pojačanom pritisku,  ljudi se polako već mire s tim da ih se promatra i prati. Strahom od katastrofalnih klimatskih promjena pravdaju se brojne restrikcije, nameti i zabrane koje običnom čovjeku život čini težim, neslobodnijim i skupljim. Takve mjere pomažu da se bogati još više bogate, a da srednji sloj, osobito niži srednji sloj, osiromašuje i nestaje. Nekoć smo oskudijevali u ime bolje budućnosti, danas oskudijevamo da budućnost ne bi bila još gora.

   Aktualna kriza oko pandemije koronavirusa podigla je to plašenje budućnošću na jednu višu razinu. Nakon koje, uvjeravaju nas, nema više povratka na staro. I, uistinu, događaju se neke do sada nezamislive stvari. Političke vlasti velike većine zemalja s nevjerojatnom lakoćom gase društveni život i proizvodnju i tako svojevoljno svoje države osuđuju na recesiju i ekonomsko nazadovanje. Stručnjaci, epidemiolozi i infektolozi, o virusu ništa pouzdano ne znaju, osim da nećemo moći normalno živjeti dok se ne pronađe cjepivo. Dakle, točno ono što je već ustvrdio doktor nad doktorima, Bili Gates, najavljujući cijepljenje sedam i pol milijardi ljudi. I nikomu, osim teoretičarima urote, nije neobično da se računalni poduzetnik opsesivno bavi virusima i cijepljenjem. I da mu pravi doktori povlađuju. 

  Još je neobičnije da takozvani zapadni svijet u prepucavanju između američkog predsjednika i kineske komunističke vrhuške listom staje uz kinesku vrhušku. I da stvar bude još luđa, američke tajne službe  proturječe svom predsjedniku, a potvrđuju ono što tvrdi i kineska vlast. S čime se, znakovito je, slaže i Bill Gates. Znakovito je također i da pandemija, barem za sada, ide na ruku Gatesu i Kini, a šteti Trumpu i Putinu. No, kako se ono kaže, na kraju se mrtvi broje. Kako god bilo, čini se da svjedočimo sukobu kolosalnih razmjera. Neobičnom sukobu u kojem linije bojišnice ne idu između pojedinih država nego kroz države, točnije kroz društveno tkivo pojedinih država.. 

   Kada je u Hrvatskoj propao pokušaj da se na brzinu ozakoni praćenje ljudi preko signala njihovih mobitela, kao nadomjestak lansirana je aplikacija Andrija – prvi digitalni asistent u borbi protiv koronavirusa u Hrvatskoj. Nešto ne pišu o Andriji posljednjih dana, mora da se nije proslavio, to jest Hrvati ne skidaju korisne aplikacije ili barem ne u dostatnom broju. Čitam u novinama kako su ”indijske vlasti naredile svim zaposlenima u privatnom i javnom sektoru da koriste aplikaciju za praćenje.” Hm, logično, dok ne dođe cjepivo i ovakve korisne aplikacije će dobro doći. Nije li, da parafraziram poznati aforizam, put u pakao popločan korisnim aplikacijama. A što se tiče strašenja gorom budućnošću, tu je uvijek pouzdani Jutarnji list u kojem se Vlado Vurušić, također uvijek pouzdani propagator novog svjetskog poretka, zabrinuto pita: Prijeti li nam glad? U članku s tim podnaslovom Jutarnjakov udarnik spekulira o mogućoj nestašici pšenice na globalnom tržištu i susljedno mogućoj gladi u svijetu. Dobro došli u goru budućnost.

 

Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo

 

   

    

Odgovori