Domagoj Ante Petrić: Zaustaviti novu crvenu agresiju

Propala je farsa o „Prijestolnici Europske kulture „, u stvari igrokaz antikulture u Rijeci. Rasplinula se je na svojim cirkusantskim nogama ispod Obersnelove crvene zvijezde.

Nažalost, ta prijestolnica uvijek će ostati povezana sa sramotnim ustoličenjem Zorana Milanovića na Pantovčaku (18.veljača 2020.) na mjestu Predsjednika Republike, uz pola ljudsko i pola životinjsko zavijanje drugarice Lisac, koja je očito po nečijem nalogu izrugala tom prigodom hrvatsku državnu Himnu.

Istim slijedom dogodio se je i Milanovićev sramotan napad na hrvatske branitelje u Jasenovcu te njegovo izrugivanje parlamentarnih ovlasti koje su sastavni dio nacionalne državnosti. Šutnja, to jest prešutno odobravanje premjera Plenkovića na sve te sramotne ispade samo su epizode u novoj crvenoj povijesti koju zajednički pokušavaju kreirati pervertirano vodstvo Hrvatske Demokratske Zajednice i Socijaldemokrate Partije (SDP-a).

Na neki žalosni i tragični način potres u Zagrebu i smrtnost tisuća ljudi diljem Hrvatske i Europe zbog Covid 19 kao da su priskočili u pomoć vrhuškama tih dviju stranaka te omotale u neki irealni plašt današnje žalosno stanje svih Hrvata.

Vjerojatni parlamentarni izbori u mjesecu srpnju ili rujnu predstavljaju jednu blijedu nadu da će uzurpatorske kamarile pasti i hrvatski narod konačno moći u Hrvatskom Saboru imati poštene predstavnike.

Uz Božju pomoć narod bi morao osvojiti na tim izborima šest ključnih postignuća:

Prvo, osloboditi vodeća mjesta-politička i druga – od militantnih stranih i domaćih ekstremista komunističke ideologije i drugih opasnih ideologija.

Drugo, konsolidirati održivo postojanje naše države na obrambenom, gospodarskom i kulturološkom planu.

Treće, reorganizirati hrvatska diplomatska predstavništva u smislu dinamične djelatnosti, posebice u ostalim državama Srednje i Zapadne Europe

Četvrto, objasniti preko najkvalificiranijih hrvatskih i stranih teologa papi Franji da „Njegova svetost“ NKVD Irinej po ničemu ne smije sudjelovati u kanonizaciji  ili moralnoj degradaciji Blaženoga Kardinala Alojzija Stepinca. U Vatikanu je poznato da je taj ”pokus”  suprotan pravu i moralu.

Peto, poduprijeti priznanje Hrvatske Pravoslavne Crkve isto kao i po zakonu zagovarati postojanje pravoslavnih nacionalnih crkava u Crnoj Gori i drugim sada neovisnim državama.

Šesto, dati potporu Hrvatima u Bosni i Hercegovini i na zapadu Srbije. Oni su danas pod teškim udarom diskriminacije a vjerojatno ih se nastoji ugurati u neke ratne sukobe koji se ne mogu isključiti uzevši u obzir da Srbijom vlada oštra šuplja imperijalistička politika koja traži i dobiva potporu od NKVD Putina i njegovih fantazija o sovjetskom Jadranu.

Kako se može oslabljena Hrvatska i naivni hrvatski narod osloboditi utega koje stalno otežavaju novi priljepci salonskih zagrebačkih komunista?

Zagreb je danas postao epicentar nove epidemije koja je slična onoj koju je proizvela Kina a koja isto tako ima kao glavni cilj uništenje ne samo Europe nego i cijelog katoličkog svijeta. Odgovora na tu ugrozu nema bez Božje milosti i bez eventualne pojave jednog nacionalnog lidera koji bi bio jak kao hrvatska povijest i dosjetljiv kao europska demokracija. Govoriti o Europskoj demokraciji može danas zvučiti smiješno  jer ovo što nude Merkel, Macron, Kurz i slični salonski preplašeni polumarksisti,  to s demokracijom nema veze u svom dubokom značenju.

Domagoj Ante Petrić/HRSvijet/ http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo