Šutnja je zlo Z. Miliša: Panika pogubnija od koronavirusa

Tjeskoba, stres, anomija, depresija su bolesti ove civilizacije koja je stavila sve na kartu hedonizma, materijalnog, lagodnog i sigurnog života. I što smo dobili? Znamo da nigdje nismo sigurni, da ne možemo najvažnije stvari držati pod kontrolom… Ovo vrijeme opće ugroze nas je uvjerilo da nas je skupo koštala civilizacijska bahatost i da je vrijeme da rehabilitiramo vrijednosti solidarnosti, suosjećanja, skromnosti, poniznosti i altruizma. Sveopća panika nas upozorava na posljedice bespomoćnosti i blokade života…. Pretjerani strah i panika imaju višestruko negativne posljedice, o čemu treba upozoravati javnost. Stvoren je globalni osjećaj ugroze od koronavirusa i pandemija anksioznosti. Građane svakodnevno bombardiraju informacijama o broju zaraženih i umrlih, a premalo se navode pozitivni primjeri… Pored epidemije koronavirusa imamo i pojavu infodemije –informacijske epidemija (neprovjerenim) vijestima, što dodatno izaziva uznemirenost građana/ki. Ne preporuča nam se šetnja prirodom, svježi zrak, vježbanje… zbog neodgovornih pojedinaca. Virus se pokazao i kao paradigmatični primjer rehabilitacije Orwellove teorije s medijskom histerijom, osobito na tzv. društvenim mrežama te smo dobili globalnu epidemiju straha građana.

Glavna ideja, temeljno načelo EU je sloboda kretanja ljudi, roba i usluga, a sad ljudi zarobljeni strahovima ostaju u karanteni. Svaka nametnuta izolacija bez alternative „je nepovoljan mehanizam funkcioniranja društva, obitelji, pojedinca“ – smatra Ante Bagarić, psihijatar u klinici Vrapče. Virus nas je trebao podučiti da veću pažnju dajemo mentalnoj i fizičkoj higijeni, da su problemi drugih i naši problemi… I epidemiolog Joanidis sa Stanford sveučilišta upozorava „ne dozvolite da vas zaplaše talijanskim scenarijem, jer situacija u Italiji je izuzetak, a ne pravilo.“. Takvih liječnika je sve više, a tretira ih se kao teoretičare zavjere, jer progovaraju o jednom od najmoćnijih lobija na svijetu – o farmaceutskoj mafiji. Sjećamo li se orkestrirane medijske kampanje o pandemiji svinjske gripe? Tada je prodaja Tamiflua, virusnog lijeka protiv gripe (ako je to uopće i bio lijek), drastično povećana, jer su se mediji raspisali o pandemiji svinjske gripe. Potom se stvarala nova panika i s Q-groznicom koja se, navodno, prenosi s janjadi na ljude, pisalo se o nužnosti njezina liječenja, kako bi se potrošile zalihe tih lijekova. Svojom golemom proizvodnjom farmaceutska industrija gomila dobit i moć.

Nitko nikada nije demantirao procjene da farmaceutska industrija na cjepivu protiv svinjske gripe godišnje zarađuje gotovo 700 milijuna dolara. Liječnici i znanstvenici iz neprofitne organizacije Cochrane svojevremeno su izjavili da “ne postoje dokazi o djelotvornosti lijekova protiv te gripe, koju potencira virus H1N”. Svi su se oglušili na njihove izjave da ne preporučuju serijsku uporabu antivirusnih lijekova “sve dok se ne ispita rezistencija na njih te njihov učinak na središnji živčani sustav”. Samo je tadašnja poljska ministrica zdravstva Ewa Kopacz odbila kupiti cjepivo protiv svinjske gripe dok se ne ispitaju posljedice i nus pojave. Prije nekoliko godina pojavila se informacija o tome kako farmaceutski “div” Glaxosmithline planira obustaviti istraživanje i razvoj analgetika i antidepresiva te smanjiti broj zaposlenih i zatvoriti laboratorije u EU i Kanadi. U takvoj medijskoj igri medijski konzumenti su percipirali samo informaciju da će ostati bez lijekova, a zanemarili informaciju da su zaposlenici te tvrtke ostali bez posla. To je plastični primjer neprimjetne manipulacije.

Danas se s podozrenjem gleda na ljude koji sami idu obrađivati svoje vinograde ili u svojim barkama loviti ribu na otvorenom moru ili rijekama. Virus je kolektivnim karantenama i permanentnim nadzorom sahranio zadnje obrise demokracije tzv. suvremenih društava. On je rehabilitirao i aktualizirao teze koje su opisali George Orwell i Aldous Huxley. U strahovima od bolesti postajemo svojevoljno robovi. Svi smo u svojevrsnoj karanteni s kolektivnim karantenama i permanentnim nadzorom. Živimo u izolaciji kao da smo u Big Brotheru. U lipnju 2011. sam internetskom portalu Dnevno.hr dao objaviti ugovor između Big Brothera i njegovih “robova”. U ugovoru između RTL produkcije i “stanara” – “robova” kuće, koji su pristali na izolaciju, piše: “Ovime jamčim da ja i članovi moje obitelji nećemo smatrati RTL odgovornim za eventualne psihičke i fizičke smetnje, bol, patnju i sve druge negativne efekte koji bi mogli nastati kao posljedica mojega sudjelovanja u Projektu i popratnih aktivnosti vezanih uz Projekt. U tom smislu izričito jamčim da neću postavljati zahtjeve za naknadu štete, pokretati sudske sporove, istupati u javnosti ili poduzimati bilo kakve radnje koje bi RTL-u mogle uzrokovati štetu, kako materijalnu tako i nematerijalnu…”. Ovo, između ostaloga, stoji u ugovoru koji su morali potpisati svi sudionici emisije Big Brother. Možemo postaviti pitanje o sličnostima između svojevoljnog pristanka stanara Big brother kuće na izolaciju i današnje situacije?

Sve ranije epidemije zaraznih bolesti pratile su osjećaji straha. Međutim, kod najnovije epidemije Orwelijanski scenarij širenja panike i straha od oboljenja i nadzora svih kao jedine prevencije od koronavirusa nadišao je sve ranije primjere, kad su drukčije misleći pojedinci percipirani od vlasti kao opasni po režim pa su ih slali u drugu vrstu „izolacije“- zatvore! Prof. dr.sc. V. Vrček u svom medijskom istupu, povodom ove zdravstvene krize navodi: „Ako akademske rasprave ugrožavaju zdravlje ljudi, onda je društvo bolesnije od same bolest!“.

U nekim zemljama, poput Švedske, na primjer vlasti računaju na odgovornost građana tj. daju im slobodu izbora između samoizolacije ili odgovornog druženja. Vrijeme će pokazati koji pristup će imati manje štetnih posljedica. Borba protiv koronavirusa koja stvara sveopću histeriju može biti opasnija od samog koronavirusa!

Sve više ljudi strmoglavo klizi u provaliju rezigniranosti. Takva rezigniranost vodi strahovima i panici s nesagledivim posljedicama. Koliko je opasna panika najbolje ilustriraju riječi prof. dr. sc. Eduarda Vrdoljaka predsjednika Hrvatskog onkološkog društva, koji je pitao više svojih pacijenta s metastazama karcinoma boje li se više karcinoma ili koronavirusa i velika većina mu je odgovorila da se više boje koronavirusa! Mediji imaju snažnu moć u proizvodnji neizvjesnosti, nesigurnosti, straha … Ivo Andrić je svojevremeno dao snažnu opomenu: “Zaraziti nekog čekanjem, to je najsigurniji način vladanja njime, to znači učiniti ga nepokretnim… i ta obmana čekanja tvrđa je od svakog zatvora…, jer se okova čovjek može čovjek osloboditi, ali te obmane(!) – nikad…- čekanja bez kraja i bez ikakvog izgleda na ostvarenje”.

Richard J. Leider već na prvim stranicama knjige Moć svrhe otkriva da je sa svojim klijentima, starijim od 65 godina, doznao da bi tri stvari mijenjali u svojim životima: bili promišljeniji, hrabriji i što ranije nastojali otkriti svrhu svog života. Jesmo li promišljeni, hrabri i čiste savjesti kad nam ni najmanju uznemirenost nije stvarala činjenica da je samo 2018. godine 5,3 milijuna djece umrlo prije svog petog rođendana. Taj podatak nikada se nije našao na naslovnicama medija! Od obične gripe svake godine na svijetu umre oko šezdeset tisuća ljudi. Prije “ptičje gripe” širila se panika od “svinjske opasnosti” pa „kravljeg ludila“ , SARSA… Te su “bolesti” danas netragom nestale. Nema više “ludih” ptica, janjaca, krava, ni “divljih” svinja. Sada je koronavirus postao pobjednik u širenju globalne panike!

Neizvjesnost, zabrinutost, potištenost, kao (dugotrajne) neželjene emocije prati nemir, gnjevne reakcije, pasivnost, ogorčenost, uzrujanost, razdražljivost, strah,što može voditi do anksioznosti i depresije. Ako se te emocije dugo nakupljaju, negativna energija može (za)gospodariti nama.

U nedavno objavljenom priručniku Koronavirus i mentalno zdravlje: psihološki aspekti, savjeti i preporuke psihologinja, dr. sc. Andrea Vranić, u tekstu Stres, bolest, optimizam: što možemo (probati) učiniti sami? poziva se na istraživanje provedeno poslije svjetske epidemije svinjske gripe, na uzorku od 8 111 ispitanika, čiji rezultati su pokazali da je stres povezan s povećanom osjetljivosti za razvoj infekcije dišnih puteva te da stres smanjuje sposobnost imunološkog sustava. Rezultati su također pokazali da optimističke osobe imaju manje šanse razviti depresivne simptome i imaju bolji imunološki sustav.

Apostrofiram svoju ranije napisanu misao na ovom Portalu da je (medijska) histerija značajno pogubnija od samog korona virusa! Neizvjesnosti poput pitanja koliko će ovo potrajati, hoću li ostati bez posla, a ako radim koliko će mi biti manja plaća, hoću li zaraziti ukućane, imamo li dovoljno zaliha hrane u kući… sve do stigmatizacije oboljelih od korona virusa stvaraju rizike za mentalno zdravlje velikog broja građana. Fizička izolacija i socijalna deprivacija ljude čini izloženijima rizicima za mentalno i tjelesno zdravlje. Dugotrajno izbjegavanje fizičkog i/ili socijalnog kontakta ima i imat će nesagledive negativne učinke, od paraliziranja gospodarstva do blokade najvitalnijeg aspekta života – krize smisla. Naša bespomoćnost dok čekamo spasonosni lijek ili cjepivo, za koje upućeni kažu kako neće doći prije godine dana stvara dodatni pritisak. “Strah je normalan, a panika je poremećeni strah i veća je opasnost od samog virusa. Ljudi se počnu ponašati iracionalno, stoga je panika zarazna kao i sam virus….”, izjavila je nedavno za jednu TV kuću psihoterapeutkinja Zora Subotić. Kad su ljudi izolirani jedni od drugih oslabljuje se imunološki sustav te smo otvoreni za druge bolesti. Ovu činjenicu moramo imati na umu.

Robovi suvremenih tehnologija i koronavirus

Pod krinkom borbe protiv koronavirusa, od socijalističke Kine do zapadnih demokracija hrlimo u sve sofisticiraniji nadzor građana. Istina, Kina je tako u kratkom vremenu spriječila epidemiju koronavirusa. Sofisticiranom tehnologijom otkrivali su ljude koji su putovali u inozemstvo, do onih koji su šetali ulicama s povišom temperaturom. U rekordnom vremenu otkrili su sve one koji su u javnom prijevozu sjedili pored „rizičnog putnika“ sve do otkrivanja lokacija putem tzv. pametnih telefona… „U doba interneta i masovnog prikupljanja i obrade podataka kretanje svakog čovjeka može se lako pratiti, što je razlika u odnosu na slučaj sa SARS-om“, rekao je epidemiolog Li Lanjuan u razgovoru na kineskoj državnoj televiziji CCTV. Osim kamera u svim većim gradovima Kine su letjeli dronovi, koji bi upozoravali vlasti ako se netko ne bi pridržavao njihovih uputa.

Od kada imamo pametne telefone, svaki vas bolji poznavatelj elektroničke tehnike u svakom trenutku može locirati. Tako nas Orwelov Veliki Brat posvuda prati i nadzire. Zar nas sofisticirana tehnologija najnovijim modelima mobitela, gdje su mikrofon i kamera stalno pri ruci korisniku, ne upozoravaju da čovjek tzv. suvremenog svijeta treba izgubiti iluziju da može imati svoju privatnost?

Nakon Virusa više ništa neće biti isto, pa ni s privatnošću građana/ki i naše Domovine. Putem Vibera dobio sam nedavno sjajnu “našu” priču koja govori o posljedicama nadziranja pod naslovom Narudžba pizze 2020..: ”… Mušterija: Dobar dan! Htio bih naručiti klopu. Operator: Mogu li prvo dobiti Vaš OIB gospodine? Mušterija: Moj OIB, ah da! Moj Osobni Identifikacijski Broj je …; Operator: Hvala Vam, Gospodine Marko. Vidim da živite u Ulici jablana 13 i Vaš telefonski broj je… Vaš broj na poslu je … i Vaš broj mobitela je … Mušterija: Od kuda Vam samo sve te informacije? Operator: Pa umreženi smo Gospodine. Mušterija: (začuđeno) Oh, da, htio bih naručiti dvije velike slavonske pizze extra ljute… Operator: Mislim da Vam to nije dobra ideja Gospodine. Mušterija: Kako to mislite? Operator: Gospodine, Vaši zdravstveni podaci upućuju na to da imate visok krvni tlak i iznimno visoku razinu kolesterola. Polica dopunskog zdravstvenog osiguranja ne pokriva i taj rizik… Mušterija: Pa što mi onda možete preporučiti? Operator: Mogli biste probati našu bezmasnu soja-pizzu. Mušterija: Zašto to mislite? Operator: Pa, prošli tjedan ste u knjižnici podigli knjigu Gurmanska jela od soje. Zato sam Vam to predložio. Mušterija: U redu, u redu. Dajte mi onda dvije jumbo soja-pizze. I koliko to košta? Operator: To bi trebalo biti dosta za Vas, Vašu ženu i četvero djece. Sve skupa je 115,00 kn. Mušterija: Dat ću Vam broj svoje kreditne kartice. Operator: Oprostite gospodine, ali bojim se da ćete to morati platiti gotovinom. Prekoračili ste dopušteni iznos po kreditnim karticama. Mušterija: Skoknut ću do bankomata i donijeti novac prije nego Vaš dostavljač stigne do mene. Operator: Neće ni to ići gospodine! Imate prekoračenje i na tekućem računu. Mušterija: Nema veze. Samo pošaljite pizze. Pripremit ću novac. Koliko Vam treba za dostavu? Operator: Malo smo zatrpani u ovom trenutku. Oko 45 minuta. Gospodine, ako Vam se žuri možete doći do nas ali bit će Vam nezgodno voziti pizze na motociklu. Mušterija: Kako znate da vozim motocikl ? Operator: Ovdje stoji da kasnite s otplatom kredita za auto pa Vam ga je banka oduzela. Ali Vaš skuter je u potpunosti otplaćen pa sam pretpostavio da ćete voziti njega. Mušterija: psuje… Operator: Preporučio bih Vam da pazite što govorite Gospodine! Već imate dvije prekršajne prijave zbog remećenja javnog reda i mira. Mušterija: (Bez riječi) Operator: Želite li još nešto Gospodine? Mušterija: Ne ništa više. Ali, nemojte zaboraviti dvije gratis Coca Cole – piše u Vašem oglasu! Operator: Oprostite Gospodine ali naš oglas ima klauzulu da ne smijemo nuditi besplatnu Colu dijabetičarima!

Zaključno

Veliki Ruski pisac Aleksandar Sergejevič Puškin, nalazeći se u karanteni zbog kolere 1827. godine piše: „Dopustite, draga braćo, sestre, sugrađani i svi sunarodnjaci, iz karantene vam čestitam veliki proljetni praznik. Sve će otići i sve će proći, sve brige i panika će nestati, opet će ceste postati ravne, a vrtovi će opet biti puni cvijeća. Pozovimo u pomoć razum, pobijedimo…dane teškog ispita…! Postat ćemo čistiji i mudriji, i nećemo podleći tami i strahu.„ Izvor: SAMO TREBA IZDRŽATI Što je ruski književnik poručio svojim sugrađanima nalazeći se u karanteni zbog kolere.

Na portalu HKV- a, ožujak 2020. sam upozoravao da prisilno ostajanje kući, a neimanje nikakvih (strukturiranih radnih i slobodnovremenskih) sadržaja je krajnje opasno po mentalno zdravlje. Tvrdio sam onda i sada da će dugotrajna izolacija građana izazvati epidemiju depresije, nasilja u obitelji i (auto)destruktivnih ponašanja. Tako Michael F. Roizen i Mehmet C. Oz u knjizi Vi: Zauvijek mladi upozoravaju: “Jedna od najvažnijih stvari koja vam može pomoći da sačuvate zdrav um jeste da živite u sadašnjem trenutku, odnosno da razmišljate o onome što ovoga trenutka radite, a ne da brinete o pogreškama koje ste napravili jučer ili mukama koje vas čekaju sutra. Na taj način se smanjuje bula u sustavu“.

Ovdje se dobro prisjetiti Georgea Carlina, koji je povodom smrti svoje supruge napisao tekst “Sve ovo znamo, zašto ništa ne poduzimamo?” Prenosim samo dvije njegove misli: “Imamo više znanja iz medicine i manje zdravlja… Naučili smo kako preživljavati, ali ne i kako živjeti.“

Za sam kraj ovoga teksta donosim priču o mudrosti i smislu života Petra Nobila, Uzalud potrošen život …. “Bio jednom jedan splavar koji je prevozio ljude na splavi preko rijeke. Jednom tako naiđe jedan samouvjeren i učen čovjek, pa stupi na splav i reče splavaru: ‘Na drugu obalu, molim’. Otisnuše se i zaploviše preko rijeke, pa upita splavara: ‘Bijaše li ikad, imperfektom rečenim pitam te, da nevrijeme sruči se dok ti na splavi plovljaše?’ Splavar ga pogleda s izrazom u očima kao da pokušava dokučiti je li ovaj normalan. Tada reče: ‘Ne razumijem ti ja takva zamršena pitanja’… ‘He, he’, ponosno će, ‘zar nisi nikada učio jezika u školi?’ ‘Nisam’, odgovori splavar. ‘Tada si pola svoga života potrošio uzalud jer znanost je ono što čovjeka u životu uzdiže te on, uman, sve životinje nadvisuje, skoro božanskim, tada, nazvati se može’, reče samosvjesni gospodin s uzdignutim kažiprstom. Splavar je šutio. Ali ne prođe dugo i digne se jak vjetar, rijeka se uzmuti, nebo namrgodi, a splav počne gubiti pravac uza sve splavarove napore. Tada se splavar obrati učenom čovjeku: ‘Plivaše ti znaše?’. ‘Ne, ne znam plivati’, začuđeno će učeni čovjek. ‘E, moj gospodine, tada si potrošio čitav svoj život uzalud jer mi upravo tonemo’.” Poruka ove priče je danas više nego aktualna. Znanost i medicina nas nisu uzdigli u slučaju pandemije korona virusom, moramo se, uz medicinu i krhku znanost osloniti na vlastitu školu života, vlastite životne vještine, vlastitu vjeru…

prof. dr. sc. Zlatko Miliša/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo