Z. Gavran: Covid-19: Kako je sve počelo, i gdje smo danas

0
4

Covid-19: Kako je sve počelo, i gdje smo danas

Pandemijsko širenje virusa SARS-CoV-2 poklopilo se je vremenski u zemljama kršćanskoga kulturnoga kruga odnosno za kršćane posvuda s ovogodišnjim razdobljem korizme. Kao što znamo, korizma (četrdesetodnevica) je razdoblje u crkvenoj i liturgijskoj godini koje počinje Čistom srijedom ili Pepelnicom, koja je ove godine (zato što se svaki put datum Uskrsa izračunava lunarno) pala na dan 26. veljače. Toga dana, zanimljive li Gavranpodudarnosti, izviješteno je o prvim slučajevima prepoznavanja tog virusa u Hrvatskoj, Austriji, Švicarskoj i Grčkoj, dok je u Italiji zabilježeno već 300 okuženih i 12 umrlih.

Koliko je Kina kasnila u „priznavanju“ novog virusa, koliko prikrivala podatke?

Virus je prvi put službeno potvrđen dne 8. prosinca 2019., ali tada još nije identificiran. Kineska je vlada izvijestila Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) da je upravo taj dan dijagnosticiran prvi potvrđen slučaj okuženosti novim virusom. No tijekom prosinca i sve do 21. siječnja kineske vlasti nisu javno priznavale da postoji prenošenje tog virusa s čovjeka na čovjeka. Pritom su ušutkivali liječnike koji su tvrdili suprotno, pokušavajući uzbuniti javnost. Službena Kina poricala je dakle odnosno tajila čak 43 dana da je riječ o epidemiji, iako su vlasti upravo tada vodile sve žešću bitku, svim raspoloživim sredstvima, da obuzdaju širenje nove zaraze.

Neki mediji, npr. South China Morning Post, pozvavši se na neobjavljene podatke kineskih vlasti kojih su se Covid19domognuli, objavili su da je prvi slučaj čovjeka koji pati od Covida-19 uočen već 17. studenoga te da su do kraja 2019. kineske vlasti identificirale najmanje 266 slučajeva ljudi okuženih virusom i stavljenih pod medicinski nadzor. Taj medij tvrdi da je došao do podataka kako je prva osoba zaražena novim virusom bio 55-godišnjak iz pokrajine Hubei. Od tada do 20. prosinca potvrđivano je od jednog do pet novih slučajeva dnevno, te je do 20. prosinca brojka porasla na 60 potvrđenih. No vlasti su te podatke prikrivale, vršeći velike pritiske na liječnike koji su pokušavali upozoriti kolega da se novi virus nalik SARS-u pojavljuje u gradu Wuhanu (s 11 milijuna stanovnika) u pokrajini Hubei. Na kraju je Kina i službeno „priznala“, kada je to i drugima postalo razvidno, da je riječ o novom soju koronavirusa koji prije nije bio otkriven kod ljudi. Hipotetski, možda je (neprepoznat u laboratorijima) među ljudima cirkulirao i prije pomiješan s drugim sojevima, no za to izgledi vjerojatno nisu veliki. Dakle, po svemu sudeći riječ je ili o mutiranom ili posve novom virusu nastalu ili kemijskim promjenama na podlozi

Korona67nekog od starijih sojeva koronavirusa ili „nadograđivanjem“ primjer(a)ka staroga soja nekim novim kemijsko-biološkim značajkama, koje se prepoznaju i po njegovim novim napadačkim „oružjima“.

Jonathan Mayer, profesor na Odjelu za epidemiologiju Sveučilišta Washington, izjavio je 12. ožujka kako je „posvema zamislivo“ da je pojedinačnih slučajeva zaraze novim virusom bilo već sredinom studenoga. Rekao je kako postoje tri mogućnosti: da ti slučajevi nisu otkriveni na vrijeme, da jesu otkriveni, ali da nisu bili prepoznati kao nova bolest, ili da su otkriveni i prepoznati, ali da je spriječeno izvješćivanje o njima. „Nemam načina doznati koja se od tih mogućnosti doista dogodila“, rekao je Mayer britanskom (ljevičarskom) Guardianu. „Znademo da postoje izvješća o sprječavanju izvješćivanja u samim početcima, te da se prema ’zviždačima’ postupalo prilično grubo. No ako ćemo biti pošteni, moramo reći da su znakovi i simptomi Covida-19 ne-specifični čak i sada, bez potvrdnog testiranja može ih se lako pobrkati s nekom drugom bolešću.“ Dodao je kako je krajnje nevjerojatno da bi ikada bio identificiran ’nulti pacijent’, dakle onaj koji je prvi bio zaražen.

Znalo se da se u svakom trenutku može pojaviti opasan virus novog soja SARS-a

Upravo na toj teško utvrdivoj točki ’nultog zaraženog/okuženog’ (kako se zarazio, odakle, od čega, kojim putem?!) rasplamsala se je i polemika, pravi mali hibridni rat između Kine i SAD-a, a i nepregledna rasprava na mreži. Od druge polovine veljače kineski su dužnosnici započeli nagoviještati ili i otvoreno tvrditi da taj virus nije potekao iz Kine, nego možda/vjerojatno iz SAD-a. Tako je, između ostalih medija, i „The Diplomat“ (vodeći stručni magazin koji se bavi aktualnim međunarodnim temama na području azijsko-pacifičke regije) objavio 13. ožujka na svojoj mrežnoj stranici tekst u kojem najprije govori o posjetu kineskog predsjednika Xija Jinpinga Wuhanu toga tjedna. Prethodno XiPredsjednik bijaše proglasio „narodni rat“ protiv virusne bolesti, a sada se, nakon što je ona uvelike svladana, s maskom na licu prošetao gradom u kojem je okužba buknula i zacijelo imala svoj prvi početak. Time je htio kineskom narodu pokazati da je njezino širenje stavljeno pod kontrolu. A tih dana ostatak svijeta, osobito Europa i SAD, počeli su tek prepoznavati ozbiljnost virološke situacije i osjećati ju na vlastitoj koži.

Dva dana prije toga, 11. ožujka, Svjetska zdravstvena organizacija, nakon višetjednog oklijevanja i povremeno ne tako drastičnih, ali sasvim dovoljno upozorbenih objava, proglasila je Covid-19 pandemijom, na veće dijelove svijeta protegnutom epidemijom. Upozorenja javnosti glasila su da je riječ o zaraznoj bolesti koja će se neminovno i nezaustavljivo proširiti na sve strane Zemljine površine. Najhrabriji znanstvenici iznosili su procjene po kojima će se svakako zaraziti do oko 70 posto svjetskog stanovništva.

Znanstvenici naime još otkako se g. 2003. bila pojavila zaraza SARS [akronim od: „Severe acute respiratory Sars1syndrome“; nešto kao „teški akutni respiratorni sindrom“] znaju da je u svakom trenutku moguć nastanak novog virusa. Zato su recimo u Njemačkoj još 2013., kako se sada otkrilo, izradili na egzaktnoj znanstvenoj podlozi doista vrhunsku i iznimno kvalitetnu studiju u kojoj su predvidjeli odnosno iznijeli sveobuhvatnu simulaciju što bi se sve događalo ako bi se takav opasan novi SADR-koronavirus pojavio, kakve bi to iziskivalo mjere i kako bi sve skupa drastične i dalekosežne učinke i posljedice imalo za ljude, društva, države i međunarodne odnose.

Na stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo čitamo: „Novi koronavirus otkriven u Kini genetski je usko povezan s virusom SARS iz 2003. i ta dva virusa imaju slične karakteristike, iako su podaci o ovom virusu još uvijek nepotpuni. SARS se pojavio krajem 2002. godine Kini. U razdoblju od osam mjeseci 33 države su prijavile više od 8000 slučajeva zaraze virusom SARS-a. Tada je od SARS-a umrla jedna od deset zaraženih osoba. Trenutno dostupne informacije nisu dovoljne da bi se sa sigurnošću moglo reći koliko je smrtonosan 2019-nCoV. Ipak, preliminarni nalazi ukazuju da je on manje smrtonosan od SARS-CoV. Iako se nCoV i virusi gripe prenose s osobe na osobu i mogu imati slične simptome, ta dva virusa su vrlo različita te se stoga i ponašaju drugačije. Još je prerano donositi zaključke o načinu širenja 2019-nCoV. Ipak, preliminarni podaci ukazuju da se 2019-nCoV prenosi kao SARS.“

Kineska propaganda i hibridni rat između Kine i SAD-a

Još prije Jinpingova posjeta Wuhanu službeni kineski propagandni kanali započeli su stvarati dojam da bolest možda nema izvor unutar Kine. U vladina djelovanja uključeni znanstvenik Zhong Nashan natuknuo je 27. veljače: „Iako je

SAD KinaCovid-19 prvo otkriven u Kini, to ne znači da svoj izvor ima u njoj.“ A 12. ožujka Lijian Zhao, službeni glasnogovornik kineskog MVP-a, na Twitteru je insinuirao da „je vojska SAD-a mogla biti ta koja je donijela epidemiju u Wuhan“.

U Wuhanu su naime od 18. do 27. listopada održane Svjetske vojne igre – „7th CISM Military World Games“, poznate kao „Wuhan 2019.“, na kojima su se među 9038 atletičara za medalje natjecala i 172 američka. Zhao je, u svom drskom stilu, dodao da bi SAD trebao „biti transparentan“ te „učiniti javnima svoje podatke; SAD nam duguje objašnjenje“. Takvu poruku preuzeli su kineski diplomati, pa ju je tako kineski veleposlanik u Južnoj Africi opetovao. A kineski MVP sročio je svoju poruku svijetu u ovu rečenicu: „Nastojanja Kine u borbi protiv epidemije kupilo je vrijeme za međunarodnu pripravnost“. Pritom je prešućeno da je kineska vlast predugo skrivala i zataškavala razmjere regionalne katastrofe te nije WHO-u pravodobno dostavljala sve potrebne obavijesti, a svoje državljane koji su mogli biti zaraženi puštala je bez provjere i upozorenja odlaziti u druge zemlje, napose u Lombardiju, gdje ih mnogo radi.  Dapače, Kina je čak organizirala propagandnu kampanju po milanskim trgovima, u kojoj su zgodne mlade Kineskinje i Kinezi stajali držeći plakat s natpisom: „Nisam virus, ja sam Kinez/Kineskinja, možete me zagrliti.“

Nadošle su se i američko-kineske čarke s uzajamnim protjerivanjem novinara: kineskih koji su radili za državne, i američkih koji su izvješćivali za privatne medije (ima li među njima bitne razlike, to ostavimo postrani, no privatno odnosno slobodno i režimsko ne smije se jednako vrjednovati). „Epidemije su oduvijek postajale političke“, primijetio je s time u svezi spomenuti epidemiolog Mayer. „Vlade se odupiru priznavanju da nisu sve uradile savršeno, a samo je identificiranje nesavršenih postupaka i nedostataka način da se bolje postupi sljedeći put. S infekcijama koje nadolaze [With emergins infections] uvijek će postojati neki sljedeći put.“

Demistifikacija Svjetske zdravstvene organizacije kao „baba-roge“

Svjetska zdravstvena organizacija kod mnogih ne uživa povjerenje zbog sumnji da je njezino vodstvo u potajnoj službi farmaceutskoga i drugih lobija odnosno multinacionalki odnosno „duboke države“ [deep state]. [O toj temi autor ovih redaka pisat će uskoro u zasebnom članku.] Što je WHO odista doznavao i proglašavao, što poduzima i činio, dobro se vidi iz egzaktnih informacija sadržanih u njegovim „Novel Coronavirus (2019-nCoV) Situation reports“. I time se, u najmanju ruku na toj razini, svaki „misterij“ demistificira, iako se time ne isključuju drukčija djelovanja, skrivena od

Whojavnosti, no njih bi kompetentni i upućeni ljudi tek morali dokazati, ako ih ima. Prvo takvo izvješće WHO je dao u javnost 21. siječnja, a obuhvaća događaje od 31. prosinca do 20. siječnja. U njemu čitamo:

„• Dne 31. prosinca 2019. Zemaljski ured WHO-a u Kini obaviješten je [od nadležnog tijela kineske države, nap. pr.] o slučajevima upale pluća, nepoznate etiologije (nepoznatog uzroka) otkrivenima u gradu Wuhanu, Pokrajina Hubei, u Kini. Od 31. prosinca 2019. do 3. siječnja 2020. WHO je od nacionalnih vlasti u Kini izviješten o ukupno 44 slučaja-pacijenta s upalom pluća. U tom izvještajnom razdoblju agens-uzročnik nije identificiran.

• Dne 11. i 12. siječnja 2020. WHO je zaprimio daljnje detaljne obavijesti od Kineskog nacionalnog povjerenstva za zdravstvo po kojima je pojava toga povezana s [fizičkom] izloženošću na jednoj tržnici morske hrane u gradu Wuhanu.

• Kineske vlasti identificirale su novi tip koronavirusa, koji je izoliran 7. siječnja 2020.

• Dne 12. siječnja 2020 Kina je podijelila genetički redoslijed novoga koronavirusa s drugim zemljama kako bi pomogla kako bi on bio upotrijebljen u razvijanju specifičnih dijagnostičkih alata.

• Dne 13 siječnja 2020. Ministarstvo javnog zdravstva Tajlanda izvijestilo je o prvom slučaju laboratorijski potvrđenog novog koronavirusa (2019-nCoV) uvezenom iz Wuhana, Pokrajina Hubei, Kina.

• Dne 15. siječnja 2020. Ministarstvo zdravstva, rada i socijalne zaštite Japana (MHLW) izvijestilo je o uvezenom slučaju laboratorijski potvrđenog 2019-novog koronavirusa (2019-nCoV) iz Wuhana, Pokrajina Hubei, Kina.

• Dne 20. siječnja 2020. Nacionalna IHR-ova [International Health Regulations – Međunarodne zdravstvene regulacije] središnja točka (Focal Point – NFP) za Republiku Koreju izvijestila je o prvom novom koronavirusu u Republici Koreji.“
U prvom izvještaju iznose se i detalji o rasprostranjenosti nove zaraze u njezinu početnoj stadiju, a počivaju na službenim obavijestima dobivenima od država te na vlastitim aktivnostima. Navodi se da je 20. siječnja bilo ukupno 282 potvrđena slučaja, od čega u Kini 278, Tajlandu 2, Japanu 1 i R. Koreji 1., te da su slučajevi u Japanu i J. Koreji bili „izvezeni“ iz Wuhana, u kojem je pak zabilježeno 258 slučajeva, dok je u Pokrajini Guangdong zabilježeno njih 14, pet u Beijingu i jedan u Shanghaju. Dodaje se da je od 278 zaraženih njih 51 teško [severe] bolesnih, 12 u kritičnom stanju te da je iz Wuhana izviješteno o 12 umrlih. Precizno se i opširno navodi što se u kojoj od tih zemalja poduzima te se donose i internetske poveznice s raznim izvorima javnih informacija.

Nadalje se kaže da je 2. siječnja aktiviran sustav upravljanja incidentima [„the incident management system“] „diljem triju razina WHO-a (zemaljski uredi, regionalni uredi i glavni ured); da WHO nadgleda što se događa, ažurira obavijesti, razvija „interne smjernice za laboratorijske dijagnoze, klinički menadžment, prevenciju infekcije i kontrolu u uspostavi zdravstvene skrbi, kućne njege za blage pacijente, rizičnih kontakata i angažmana zajednice“; da je WHO oblikovao poseban paket potrepština nužnih za identifikaciju i tretiranje potvrđenih pacijenata; da je priredio preporuke kako bi se smanjio rizik prijenosa sa životinja na ljude, da je ažurirao preporuke za međunarodna putovanja s obzirom na izbijanje nove upale pluća izazvane koronavirusom u Kini; da se služi globalnim ekspertnim mrežama i partnerstvima za laboratorije, prevenciju i nadziranje zaraze, kliničko postupanje i matematičko modeliranje; da je aktivirao „R&D blueprint“ [globalnu strategiju i plan priprava koji omogućuje žurne aktivnosti u smislu osiguravanja dostupnosti valjanih testova, cjepiva i medicinskih potrepština što ih se može upotrijebiti za spašavanje života i odvraćanje krize širokih razmjera, za ohitrenje dijagnostike, stavljanje na raspolaganja cjepiva i terapeutskih sredstava – nap. pr.]; da WHO sulrađuje s mrežom istraživača i drugih eksperata kako bi koordinirao globalni posao nadgledanja, epidemiologije, modeliranja, dijagnosticiranja, kliničke skrbi i tretmana, a i druge načine identificiranja, tretiranja bolesti i ograničavanja njezina daljnjeg prenošenja; da je WHO izdao privremene smjernice za zemlje ažurirane tako da se uzima u obzir sadašnje stanje.

I tako, WHO-ovi izvještaji nastavili su se nizati svakodnevno sve do danas. Koga brojni daljnji događaji i detalji zanimaju, može ih sam proučavati na mrežnoj stranici. Ovdje su prikazane samo početne obavijesti kako bi se stekao uvid u to što je WHO već prvih dana poduzimao. I kako bi se pokazalo da su sve države i eksperti koji prate rad WHO-a odnosno surađuju s WHO-om bili već na samom početku godine upozoreni što se događa i pozvani na poduzimanje prvih mjera pripravnosti i preventivnih mjera.

Sve su države i institucije bile uglavnom „zatečene“ i nisu su pripravile

Koliko ih je međunarodna zajednica i koliko su ih vlade i ustanove nacionalnih država uzele ozbiljno, vrlo je upitno. Ako je suditi po brojnim javnim reakcijama, mnoga mjerodavna nacionalna tijela odnosno vlade, a isto tako i institucije EU-a i drugih organizacija, ponašale su se dosta dugo nemarno, inertno, možda i indolentno, tako kao da taj virus ne će nikada do njih ni doći. Tek kada bi najednom stigao u neposredno susjedstvo, a napose u vlastito „dvorište“, započela je uzbuna i panika, zato što bi se najednom „otkrilo“ da su zdravstveni, sanitarni i drugi sustavi nespremno dočekali tu opasnu zarazu, da ne postoje operativni planovi i utvrđena koordinacija, da često ne postoje ni dovoljno dobre zakonske pretpostavke za postupanje u izvanrednim situacijama, da nema mnogih pomagala, poglavito zaštitnih maski i alata za testiranje, i da se čine brojni propusti. Posljedice takve nespremnosti i kašnjenja Koronau odlučnom postupanju prvo su se vidjele i bolno, tragično osjetile u Lombardiji, a zatim i u mnogim drugim krajevima i zemljama.

Tek je dotad nezamisliva i iznimno nagla progresija zaraze u Lombardiji počela naglo posvješćivati drugim, iako ne svim, europskim zemljama, dužnosnicima, ekspertima, zdravstvenim i srodnim sustavima i građanima o kako je opasnoj pandemiji riječ. Nju je WHO službeno proglasio tek 11. ožujka, nakon što je prethodno otvoreno pojačavao upozorenja i nakon što su dužnosnici WHO-a davali izjave i iznosili procjene da će se zaraza neminovno proširiti iz Kine i tog dijela Azije dalje po svijetu. Je li WHO trebao pandemiju proglasiti mnogo prije, i koliko bi to imalo pozitivnih učinaka – budući da su za političko odlučivanje i poduzimanje prikladnih mjera gotovo mjerodavne isključivo nacionalne države! – prijeporno je i otvoreno za rasprave među kompetentnima.

Još mnogo toga otvoreno je za teška pitanja, prouke i rasprave, u ovim tjednima u kojima se panično traže po svijetu milijarde i desetci milijarda zaštitnih maski i goleme količine druge medicinske opreme bez koje nije zamisliva ni dobra prevencija ni kvalitetna medicinska skrb, od sredstava za žurno testiranje pa nadalje. Teško nam je razumjeti da i jako dobro uređene i bogate zemlje ne raspolažu čak ni nekim osnovnim potrepštinama za slučaj epidemija ili drugih (recimo ratnih) ugroza većeg broja ljudi odnosno prirodnih ili od čovjeka izazvanih katastrofa. No i to je golema nova tema, koju će se vjerojatno ozbiljnije proučiti tek kada „sve ovo“ prođe, ili kada pandemija (makar privremeno) splasne.

Hrvatska stoji razmjerno dobro, unatoč prijašnjim slabostima zdravstvenog sustava

Čini se da se u svemu tomu Hrvatska, unatoč svim svojim inherentnim slabostima, pa i slabostima zdravstvenog sustava, pokazala razmjerno dobro spremnom, opremljenom i osposobljenom, unatoč oskudici pravih zaštitnih maski Zdravstvoi nekih drugih prijeko potrebnih sredstava. I komparacija statističkih podataka o zaraženim i umrlima u drugim europskim zemljama pokazuje da je Hrvatska, za sada, u samom vrhu prevencije i razmjerno pri dnu postotka zaraženih i umrlih. No situacija općenito nije nimalo ružičasta. Od početna 282 slučaja evidentirano zaraženih i 12 umrlih na cijelom svijetu (nastranu sada to koliko su kineski podatci o broju zaraženih i umrlih ukupno bili umanjeni, a čini se da jesu, i to jako) na dan 20. siječnja, brojke su do 31. ožujka skočile na 854.000 zaraženih i 42.000 umrlih, a zaraza se proširila gotovo munjevito na sve kontinente, najmanje na Afriku i još neke, manje regije.

Brojke govore da je među dosad evidentirano zaraženima umrlih (a statistika ne iskazuje pune razmjere zbog toga što se ne zna koliko je realno zaraženih, što se npr. umrle u samoizolaciji – koji nisu testirani – često ne prikazuje kao umrle od koronavirusa, itd.) čak pet posto!!! To znači da je smrtnost oko 50 puta (!!!) veća od smrtnosti od „obične“, sezonske gripe – unatoč točnoj činjenici da velika većina (oko 85 posto) navodno pokazuje „blage simptome“, a potek bolesti i njezina preživljavanja nije nimalo ugodan ni bezopasan za ostalih 15 posto, koji pokazuju teže simptome.

Bilo kako bilo, bolest se proširila munjevito, i nitko još ne zna koliko će ljudi u prvom naletu i u kojem točno roku zahvatiti, do kada će potrajati, hoće li popustiti na ljeto pa opet ojačati najesen, koja je terapija razmjerno najbolja itd.

Što kazuju najnoviji statistički podatci

U ovom trenutku, najveće stope rasta (iznad deset posto na dnevnoj bazi!) zabilježene su 31. ožujka u usporedbi s prethodnim danom na Filipinima (35%), u Rusiji (28%), Alžiru (23%), Turskoj (22%), Brazilu (18%), Argentini (18%), Francuskoj (17%), Srbiji (14,6%), Portugalu (14%), Francuskoj (13,5%), Izraelu (13 %), Kanadi (13,3 %) i SAD-u (13%). Hrvatska je na vagi sa svojih razmjerno skromnih 8,9 posto. Ohrabrujuće je pak da se postotak dosad izraženog rasta iz dana u dan smanjuje u Italiji, što širenje stagnira u Španjolskoj te što je razmjerno nizak postotak Upitniknovozaraženih u nizu zemalja, napose u Njemačoj, iako je i u njoj umrlo posljednji dan 135-ero odnosno ukupno 775-ero dosad. Osim Kine i J. Koreje (vjerojatno), Italija i još neke zemlje možda su dokaz da se sustavom strogih mjera ’kvarantenizacije’ i samoizdvojenja, tzv. „društvenog distanciranja“, stanovnika broj slučajeva okužbe može ograničiti, a možda i zaustaviti. No to je u ovoj fazi tako, treba još počekati da se vidi hoće li u nastavku „rata protiv koronavirusa“ tako i ostati.

Zanimljivo je pogledati kakvo je stanje u Švedskoj, zemlji s dva i pol puta više stanovnika od Hrvatske, koja jedina (ne računajući Belarus) u Europi ima razmjerno liberalan režim (đaci idu u škole, restorani su otvoreni…). Ondje je 31. ožujka zabilježeno novih 407 zaraženih, na ukupno 4.435, što je dnevni porast po stopi od 9,2 posto. U jednom danu umrlo je u Švedskoj 34-ero, a ukupno je umrlo bolesnih od koronavirusa 180, dakle 25 puta više no u Hrvatskoj. Drugim riječima, omjer između broja umrlih u Hrvatskoj i Švedskoj razmjerno broju stanovnika jest 1:10!

Da ni u Kini opasnost nije prošla, unatoč posvemašnjem zaustavljanju širenja zaraze (30. ožujka zabilježeno je svega 79 novo otkrivenih, a umrlo svega 5) pokazuju najnovije mjere. Kina je naime, nakon naglog povratka u redovno stanje života, 27. ožujka službeno objavila da je opet zabranila kino-predstave (bilo je otvoreno 500 kino-dvorana) i neka druga okupljanja. Povrh toga, zabranila je sve ulaske u zemlju osim diplomatima i „prijeko potrebnim“ osobama, s posebnim dopusnicama, koje izdaje vlada. Boji se naime novog, drugog vala širenja zaraze (ima znakova za uzbunu), ovaj put „uvozne“, koja bi se lako mogla „oteti s lanca“. I to unatoč svim propisanim mjerama prevencije (obvezno nošenje maski i sl.), stege i samostege te za Zapadnjake nezamislivim oblicima nadzora, kao što je nadziranje i identificiranje ljudi pomoću guste mreže kamera (koje po licima prepoznaju i ’samoizolirana’ osobe s maskama, pa čak i po njihovim siluetama), neposredno i daljinsko mjerenje tjelesne topline prolaznika i izdvajanje svakoga s povišenom u kvarantenu!

U međuvremenu je u Kini obnovljen rad proizvodnih linija u 75-postotnom kapacitetu. U nekim pokrajinama opet su otvorene škole, a čak i u Hebeju oprezno su olabavljena ograničenja putovanja. No kineske vlasti jako su oprezne. U nedjelju je Mi Feng, glasnogovornik Nacionalnog povjerenstva za zdravstvo, upozorio na to da je vjerojatnost novog vala infekcija razmjerno velika. A sve to sa sviješću da sve te mjere jako pogađaju industrijske i druge djelatnosti. Samo su npr. vlasnici kina u siječnju i veljači prijavili gubitke u iznosu od dvije milijarde dolara.

Velike pogibelji za nacionalna gospodarstva i dosad nezamislive moguće posljedice

Neki zapadni stručnjaci procjenjuju da bi trenutak punog zaustavljanja te susljednog prestanka opasnosti od Covida-19 u Kini mogao nastupiti tek za jednu godinu. Ako bi tako doista bilo, Kina – koja živi od izvoza te od uvoza brojnih bitnih sirovina i ostaloga – doživjela bi silno međunarodno trgovinsko samoizdvojenje, gospodarske štete bile bi nesavladive, a posljedice (za sada) nesagledive i nezamislive. U tom smislu, ničemu ne služe međusobna optuživanja država i prepucavanja zbog zabrana ulazak strancima i drugih strogih mjera. Svemu skupa morat će se što prije početi pristupati s mnogo više međusobnog razumijevanja, suradnje i solidarnosti, inače će čitav svijet skliznuti prema…

Sve u svemu, stanje je u svijetu općenito jako ozbiljno, a najveći strah što će se događati odnosi se na siromašne, loše uređene i politički razdrte zemlje Afrike, Latinske Amerike, Bliskog istoka (čini se da je ondje zaraza stigla i u neke izbjegličke kampove) i Azije. Procjene pak koliko bi ljudi moglo umrijeti u razvijenom SAD-u (od 100.000, što bi smatrao iznimnim uspjehom predsjednik Trump, do 2,2 milijuna, koliko predviđaju neki stručnjaci) i u drugim zemljama najvišeg općeg i medicinskog standarda, čitavo čovječanstvo, posebice siromašne i loše uređene zemlje, prožimlju velikom zebnjom. Procjene za Europu čini se da se nitko još ne usuđuje iznositi. No kratkoročne i srednjoročne gospodarske, socijalne, političke i razne druge posljedice sve se jače osjećaju, i izazivaju sve veće strepnje. A još se nije došlo u fazu u kojoj bi se „stalo na loptu“ i dobro promislilo u najširim krugovima kompetentnih osoba što činiti odnosno što ne činiti dalje, kako reformirati države i društva, kako spašavati bitna poduzeća, kako srednje i male poduzetnike, poljoprivredne i druge obrtnike, zaposlenike i nove nezaposlene, što sve hitno poduzimati u okvirima ’nove stvarnosti’.

Zdravko Gavran

 

https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara