M.Prpa: Splitski svećenik oduševio objavom “Ne vjerujem u Boga koji kažnjava svijet pandemijama ili prirodnim nepogodama”

Splitski svećenik oduševio objavom “Ne vjerujem u Boga koji kažnjava svijet pandemijama ili prirodnim nepogodama”

Splitski svećenik don Ante Žderić, svećenik u Župi Gospe Fatimske na Škrapama, danas (?) se osvrnuo na aktualnu situaciju s koronavirusom, a svoju je objavu naslovio – Ne vjerujem!

Don Ante Žderiću, ajde dečko malo ohladi, jer inače nisi dostojan svog duhovnog i  moralnog položaja- – Tko sam ja da odlučujem i nalažem Bogu što će činiti, a jednako tako promisli tko si i Ti da ne priznaješ takvog Boga i djela Božja.

Što bi vi učinili da ste otac nekoliko male djece i u Vaš stan uleti roj stršljana, naravno da bi ih sve spalilil.

 Sjetite se samo Pape Franje kad je prije nekoliko godina  Nebesku Kraljicu mira u Međugorju nazivao „poštarica, direktorica poštanskog ureda, da nije Kristova majka i sl.“ I što je postigao – nenamjerno i nesvjesno,  pokrenuo je ogromni pokret psovača, koji su psovali Nebesku Kraljicu Mira, ne stotine, ne tisuće već i stotine tisuća puta u svijetu, preko Interneta i društvenih mreža  koji su je psovali najružnijim psovkama, mahom pozivajući se na Pontifexa Romanusa, kao „svoga“ Papu.

Koliko je psovki izgovoreno iz otrovnih ljudskih usta protiv Boga, Krista i Djevice Marije, (Nebeske Kraljice Mira) a da posebno ne spominjem biblijski napis, sve će se oprostiti, ali nikad se neće oprostiti vrijeđanje Duha Svetog. 

A da ne spominjem tisuće i tisuće drugih grijeha. I sam spadam u grešnike, i nemojte misliti da sam izuzetak! Ali dobro znam da sam još u djetinjstvu  ljudima znao reći – nemojte psovati Boga i sl.

Ne mislite da Bog nije imao razloga da kao osinjak spali gradove Sodomu i Gomoru.

Ne zaboravite, još prije tridesetak godina u vrijeme Domovinskog rata,  (malo tko to zna,) pa ću ih potsjetiti, da su na Međugorje, na Nebesku Kraljicu mira bacane kazetne bombe. To nismo bili mi Hrvati jer smo se branili s krunicama oko vrata. To su činili agresori, a dopustili su im to europski, ali ne samo europski, već i neki svjetski politički barbari. Bilo je dovoljno samo jedno njihovo „NE“ i toga ne bi ni bilo

Ne zaboravite, da se na našem prostoru vodio, u duhovnom smislu – Antimarijanski rat, (Armagedon) ako ne u fizičkom smislu već u duhovnom, ali se je i fizički odražavao i na zemlju. Udarni ciljevi su mu bili rušenje oltara, crkvi, samostana, kapelica i grobalja i sl. 

Ukratko sve ono što je sveto.

Umjesto poklonstva zemaljskih kraljeva i njihovih naroda, Nebeska Kraljica Mira dočekana je kazetnim bombama. To je rađeno kao posljednji duhovni krik Nemanjićeve dinastije opsjednute vlašću. I nije bilo riječ o ratu, već o bijesu poraženog Đavola.

A sad, što narod kaže – došla gica na kolica. Božja kola idu polako, i došao račun na obračun. 

Često ljudi prigovaraju Bogu zašto je uzeo sebi nevino prekrasno djete, a ne dira neke razbojnike, pljačkaše,  i sve vrste nevaljalih i grešnih ljudi.

Odgovor je vrlo jasan. Ako ste ikada u  proljeće izišli na proplanak pun rascvalog cvijeća. U svoj buket uvijek uberete  najljepše cvjetove, a ne one bodljikave, ili smrdljive. Tako Bog opake ljude ne uzima k sebi, već ih prepušta Sotoni.

Bog, kao sveobuhvatna duhovna snaga svemira, za nas Hrvate kao kršćane, oduvijek je bio iznad svega onoga što čini ili misli čovjek kao homo sapiens, svi njegovi mudraci i razni ideolozi, ideologije, čije se razmišljanje svodi na njihovo pitanje – gdje se i zašto se taj njihov Bog skriva?

Gdje se krije, pergamena ne kaže.

Ne skriva se, već što više –

šutnja u zapisu s tvrdnjom se slaže –

Tvorac je tamo gdje živo biće diše.

U ljepoti cvijeta, Tvorac se skriva,

ciklame, bagrema i smilja.

U ljepoti tajnog zanosa živa,

mirisa lipe, kadulje, raznog milja.

U ljubavi bića, milosti, u dobroti.

U svemu živom to vide i bića slijepa.

nadi zore, jutra, krasoti –

u čudnoj raskoši i paunovog repa.

Tvorac se ne skriva, pokazuje se svuda.

Na sve strane ga se vidi neskrita.

Tvorac je tu i kad tvoj put vrluda,

da te vrati – to kaže pergamena svita.

Zašto se ne pokaže Tvorac, time

mnoga se mudrost pita, ali se puti

– svaka duša ima svoje ime.

Tvorac svaku prati, svaku ćuti.

(M.P. Počelo Počela)

Vjera u nadnaravno najjače temelje ima u prirodi,

jer u flori i fauni može se očitati čarolija stvaranja,

neizmjerna maštovitost i baš u svemu prirodni sklad i savršenstvo.

Priroda je najveća i najpouzdanija Biblija.

(Codex moralis Croaticum.)

Mile Prpa/Hrvatsko nebo