ZORICA VUKOVIĆ: U DUHOVNOM ZAGRLJAJU

U doba korone, zatreslo se tlo ispod Medvednice i zadrhtao je Zagreb poput lista na vodi kad zapuše vjetar. Onda se nebo zamračilo, smrzli se oblaci i razbacali okolo pahulje snijega da ublaže ili pojačaju strepnju. Javiše se kolaži  ‘proroka’, tražeći krivce za zlo koje nas snađe. Ali ne pohitaše u pomoć. No, tu bijahu ‘zločesti plavi dečki’, hrvatski vojnici, dečki iz SKAC-a, članovi Udruge Savao, Misionarke ljubavi, Caritas, pučke kuhinje, Crveni križ, svećenici i bogoslovi…koji nesebično dadoše sebe. I državni Stručni stožer… 

Radio Marija, Katolički radio, tv Laudato i mnogobrojni svećenici uskladiše programe kako bi osokolili i poduprli narod. Babe, februarke, ‘sluškinje’, ‘rade’ i ostala bulumenta ‘nestale’.  O da bar… nigdje ih tih dana… Kaže novinar Marcel Holjevac kako su u pomoć stradalima pohrlili „heteroseksualni bijeli muškarci na poziciji moći, nekakvi tamo navijači, ustaška vojska, HV i što već sve, kosoglavi ognjištari, toksični patrijarhat, a udruge koje toliko plaćamo i koje se guraju u prvi plan … kad izbije frka, nije ih nigdje bilo.  Nisu tražile da se zaustave radovi dok se ne uspostavi kvota od 40 % žena…“

‘Proroci i fundamentalni katolici znaju’ Božje namisli i, isčitavanjem Sv. pisma, upiru prst u krivce. Zar je kriva i u potresu poginula prekrasna djevojčica Anamarija Carević koja je svoju posljednju zadaću posvetila blagdanu Blagovijesti (Navještenju Gospodinovu)? 

„Duše Sveti, molim te da mi daš snage da kroz ovaj Lectio Divina budem bolja osoba i da mi daš ljubav koju si dao Mariji.

Bože, hvala ti što si nam dao svoga Sina da nam pokaže ono dobro u svijetu i što mi svaki dan pružaš ljubav, sreću i brigu za druge. Pročitala sam tekst o navještaju Isusova rođenja. Izabrala sam taj tekst jer je u meni probudio pitanja: ‘Što bi se dogodilo da je Marija odbila anđela?’ i ‘Koliku je žrtvu ona podnijela za nas?’. Shvatila sam da je ona svoju budućnost na neki način stavila ‘na kocku’ za sve nas,’ ona tu nije mislila na sebe i kakvu će korist imati, nego na sve nas i na našu korist. Ona se na početku bojala, ali nije odustala, a to i mene potiče da kada sam u strahu i kada mi je teško ne odustanem i ne pokleknem na tom ‘ispitu’, nego iz tog ‘ponora’ izađem još jača i snažnija.

Evo, Isuse, hvala ti što se boriš sa svim mojim manama i što si uvijek i bit ćeš moj jedini najbolji prijatelj koji me nikada neće napustiti. Hvala i tebi, Marijo, što si bila jaka i na ovaj svijet donijela nešto najvrjednije.“

Svećenik Krešimir Josip Bahmec objavio je dirljiv status o djevojci čija je smrt rastužila cijelu Hrvatsku 26. 3. 2020., na dan njene sahrane: „Na kraju mise, kada molimo Ave Maria, okrenemo se prema velikoj slici Marije. U tom trenutku sunčane zrake, probijajući vitraje, posebnom crvenom svjetlošću obasjaju lice Marije, malog Isusa i jednog anđela. Znao sam tada, bila mi je to milosna potvrda s neba, da je Anamarija s Isusom i Marijom…“

Potres se u Zagrebu događa. Veći potres dogodio se 3. 9. 1990. i imao je jakost od 4,7 ° po Richteru i osim neugode nije prouzročio veće neprilike. No ovaj od 22. 3. ’20., je, osim života Anemarije, odnio život radnika Petra S. iz Sesveta, pedesetpetogodišnjeg hrvatskog branitelja, oca troje djece koji je radio na sanaciji štete od potresa.  „Ne znam kako će obitelj preživjeti ovu tragediju. Najmlađem sinčiću školarcu bio je uzor i najbolji prijatelj,“ rekao je drhtavim glasom Petrov susjed.

Stradale se i mnoge građevine, a među njima i crkve: Katedrala Marijina Uznesenja, Bazilika Srca Isusova – omiljena Palma, Crkva sv. Franje i franjevački samostan na Opatovini, draga Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Remetama i sve crkve u blizini epicentra, posebno ona u Čučerju i Granešini.

Pater Ike Mandurić je 24. 3. ’20., na FB usporedio raketiranje mirnog Zagreba 1995. s ovim potresom: 

„Dvadeset pet godina kasnije u istom tom Zagrebu dogodilo se nešto slično. Opet su bili neki mirni dani, i nitko nikome ništa nije bio kriv. A onda su nas počela pogađati neka druga oružja, ranjavati, ubijati, rušiti. Da, jer je opet tu negdje rat na koji smo zaboravili, i opet je krenula jedna silna oslobodilačka akcija grada, pa evo opet zlo divlja, ori i straši. A ovo je pomalo i moja priča, jer je repom zahvatio svod Merčeve Bazilike u kojoj smo tako strastveno podizali nove generacije i pozivali na svetost.

A primijetite i ovu sličnost: svojedobno je neprijatelj raketirao Banske dvore, kako bi razorili vrh državne vlasti, i kako bi obezglavili narod. A sad je neki drugi neprijatelji gađao neki drugi – onaj Kaptolski stožer, onaj na drugom brijegu istog grada, kako bi obezglavio Crkvu – duhovnu vlast. I opet je bilo blizu…

Mi zapravo nikad ne znamo posve točno što se sve zbiva. Osjećamo samo rep bijesnog zmaja, ali, kako li su strašni zubi? Zaboravljamo olako da smo u ratu, ovdje na ovome svijetu. Uljuljamo se, i počnemo misliti da, ako se dogodio neki miran život, rata i opasnosti više nema. Ali, nije tako, nego rat je, i nismo u slobodi.

Pa stoga – jer smo tako i molili – Bog u Zagrebu već odavno podiže nove snage, novi rod, novi narod, nove zajednice… Tome sam bio svjedok, i tako silno ih i snažno podiže da, siguran sam, tako nikad nije bilo. Jer čuo je Bog vapaje i hoće Bog osloboditi posve svoj narod, i hoće podići novi obraćeni puk, slobodan, oslobođen od ropstava, zabluda…

Prožimlju li vas trnci? I mene! 

Da: zato je u Zagrebu stasalo toliko puno hrabrih i autentičnih mladih svećenika, pokreta, molitava, aktivnosti, izuzetnih laika da bi i blaženi Merz i sveti Stepinac bili silno ponosni. Bog je počeo oslobađati Zagreb i Hrvatsku i svijet. A onaj koji nas mrzi – a što drugo – posljednjim trzajima repa hoće utjerati strah, pa napade crkve u kojima počivaju naši sveti blaženici. Pa ranjava, divlja i tlači… Ali, ovo je za nas važna vijest: dobro nam ide, dragi moji, kad god idemo za svojim Kraljem, pa što ako trpimo s njim?

Uz tu vijest moramo znati da smo pozvani stati uz njega. Pa zar nismo vapili da nas oslobodi od zala i pošasti – sad ovih, sad onih? I nećemo se mi sad samo skrivati i bojati, jer smo htjeli i hoćemo slobodu.

Pa, evo: krenulo je! Sloboda je opet nadomak!

Draga moja vojsko Zagreba i Hrvatske: Na koljena, sad ili nikad!“

Dodajem ovome da su Bazilika i Katedrala bile predviđene za najvažnije susrete hrvatske katoličke mladeži. Osim toga one su ispovjednice Zagreba, uvijek na usluzi vjernicima…

Pismo potpore Hrvatima uputio je o. James Manjackal, indijski karizmatski svećenik, koji je više puta bio u Hrvatskoj. On je 3. 2. 2020. slavio Gospodina sa stotinama hrvatskih vjernika na Bleiburgu – mjestu najvećeg stradanja Hrvata u povijesti svog postojanja, zajedno s paterom Smiljanom i drugim hrvatskim i slovenskim svećenicima. 

https://www.facebook.com/james.manjackal.33/videos/728502504342539/

24. James piše 24. 3. 2020.:

„Dragi moji Hrvati, djeco moja, Isus zna vašu sadašnju krizu i patnje. Ne brinite se nego se čvrsto držite svoje vjere u Isusa. Sjetite se što nam je Bog rekao. ‘Ja sam vaš Gospodin koji vas je stvorio i otkupio, ne bojte se. Zvao sam vas imenom i vi ste moji. Kad prođete kroz vodu, ja ću biti s vama, u rijekama se nećete utopiti. Kad hodate kroz vatru, nećete se opeći, plamen vas neće progutati.'(Iz 43,1-3)

Djeco moja, vi ste narod koji je u nedavnoj prošlosti mnogo stradao, i mnogo ste patili ali dokazali ste svoju vjeru u Isusa i ljubav Božju. Hrvati su u cijelom svijetu poznati po svojoj živoj vjeri u Krista! U svim zemljama koje propovijedam poručujem ljudima: ‘Ako želite vidjeti vjeru, idite u Hrvatsku!’ Ovo je vrijeme u kojem Bog testira vašu vjeru, djeco moja. ‘Ispitajte se živite li u vjeri. Ispitajte sebe. Ne shvaćate li da je Isus Krist u vama? – Osim ako, naravno, ne padnete na tom ispitu.’ (2 Kor 13-5) Trebali biste znati da je vaš Bog Isus koji je Emmanuel – Bog s nama. Nikad te ne bi napustio ili odbacio. On hoda s tobom kamo god kreneš. On te voli i brine za tebe, i on je veliki, divni Bog koji je živ!

Morate se pokajati i vratiti se Gospodinu Isusu. Dobro znate da su se nedavno neki od vas odrekli vjere u Isusa Krista i otišli od Boga kršeći zapovijedi, posebno prvu zapovijed, prelaskom na sotonizam, masonstvo, okultne prakse, ezoteriju, new-age, štovanje drugih poganskih religija poput hinduizma, budizma itd. Također, u zadnje vrijeme u vašoj zemlji nije bilo djelotvornog propovijedanja Riječi Božje! Zbog toga je u Hrvatskoj bilo puno neznanja i ljudi su izgubili vjeru zbog neznanja… 

Stoga je vrijeme da ispravite svoje putove i vratite se Njemu. Ne budite tužni i obeshrabreni zbog toga što su crkve zatvorene i što vam je rečeno da ne idete u crkvu kako biste izbjegli kontakte i kako biste izbjegli virus. Vođe daju upute za vaše dobro. Poslušnost je uvijek bolja od žrtvovanja! I u prošlosti, kad god je bilo epidemija, događalo se isto…

…Svakodnevno u svojim misnim i zagovornim molitvama, upućujem posebne molitve da moji Hrvati budu zaštićeni od potresa i drugih prirodnih katastrofa i bolesti koje dolaze od bakterija i virusa, a posebno od korone u ovim danima. Moja djeco u Hrvatskoj, duhom i istinom postavljam svakoga od vas, i vaše obitelji i zemlju, u Sveto Srce Isusovo po Bezgrješnom i Suosjećajnom Srcu Marijinom, naše drage Majke, i blagoslivljam vas, ozdravljam vas, oslobađam vas, posvećujem vas, ispunjavam vas ljubavlju, mirom, radošću i milošću u Ime Oca, i Sina i Duha Svetoga.  Amen.“

Rane, koje je zadao potres još će dugo zacjeljivati, a virus, koji svojom nepoznanicom plaši, uznemirio je cijeli svijet. Na svu sreću, za nas vjernike, su radija, televizije, mnogi portali, pa čak i HRT, pokrenuli vjerske programe i prijenose svetih misa, svakodnevno. Tako smo povezani: Zagreb, Split, Đakovo, Varaždin, Dubrovnik, Hrvatsko-katoličko sveučilište, Međugorje…

Iz, bolešću teško pogođene Italije, javio se trideset osmogodišnji liječnik Iulian Urban iz Lombardije na FB, 21. 3. 2020.:  

„Nikad u najmračnijim noćnim morama nisam zamišljao da mogu vidjeti i doživjeti ono što se događa u našoj bolnici tri tjedna. Noćna mora teče, rijeka postaje sve veća i veća. U početku su neki došli, zatim deseci, a zatim stotine i sada više nismo liječnici, nego smo postali pokretna traka i odlučujemo tko bi trebao živjeti i koga treba poslati kući da umre…

Do prije dva tjedna moji kolege i ja bili smo ateisti. To je bilo normalno jer smo liječnici i naučili smo da znanost isključuje Božju prisutnost. Uvijek sam se smijao roditeljima kako idu u crkvu. Prije devet dana k nama je došao 75-godišnji župnik. Bio je ljubazan čovjek, imao je ozbiljnih problema s disanjem, ali imao je Bibliju sa sobom i impresionirao nas je što ju je čitao umirućima i držao ih za ruku.

Svi doktori smo bili umorni, obeshrabreni, psihički i fizički gotovi, kad smo ga imali vremena slušati. Sada moramo priznati: kao ljudi smo dosegli svoje granice, ne možemo učiniti da svaki dan ne umre više i više ljudi. I iscrpljeni smo, imamo dvoje kolega koji su umrli, a drugi su se zarazili. Shvatili smo da, kada se iscrpi ono što čovjek može učiniti, da nam je potreban Bog, i počeli smo tražiti pomoć od Njega kad imamo nekoliko slobodnih minuta.

Razgovaramo jedni s drugima i ne možemo vjerovati da kao svirepi ateisti sada smo svaki dan u potrazi za svojim mirom, moleći Gospodina da nam pomogne da se odupremo kako bismo se mogli brinuti o bolesnima.

Jučer je umro 75-godišnji župnik. Pastir je otišao k Gospodinu i uskoro ćemo ga slijediti i mi ako se ovako nastavi. Nisam bio kod kuće već šest dana, ne znam kada sam zadnji put jeo i shvaćam svoju bezvrijednost na ovoj zemlji i želim da zadnjim dahom pomognem drugima. Sretan sam što sam se vratio Bogu dok sam okružen patnjom i smrću svojih bližnjih…“

U takvoj situaciji začuđuje da tvorac molitve sv. Koroni, na objavu Večernjaka, neprimjereno prigovara fra Smiljanu što širi ovu molitvu umjesto da bude sretan.  

Mile Prpa: Molitva Svetoj Koroni

No fra Smiljan nije zatajio ime autora molitve. Na stranici Hrvatskog katoličkog radija 20. 3. 2020. piše: „Fra Smiljan Dragan Kožul, O.F.M. podijelio je s nama molitvu sv. Koroni, mučenici i nebeskoj zaštitnici za sve epidemije i viruse. Podijelimo je s rodbinom i dragim nam ljudima za zaštitu svih. Autor molitve sv. Koroni je Mile Prpa.“ 

https://hkm.hr/duhovnost/molitva-svetoj-koroni/

O nezgodnom virusu Covid – 19 još uvijek se jako malo zna. 

Tako je npr. Klaus Werner Iohannis  predsjednik Rumunjske 12. 3. 2020. objavio: „Imam dvije dobre vijesti koje sam našao o krizi koju je stvorio coronavirus: Pogledao sam stanje onih koji su proglašeni bolesnima i utvrdio da je njihovo stanje dobro, mnogi od njih nemaju simptome. Neki imaju simptome prehlade, neki gripe. Čak i stariji imaju prihvatljivo stanje. Ovo je razotkrivanje bolesti, jer smo pročitali neke članke gdje su govorili o ubojitom virusu na vrlo apokaliptičan način. Dakle, nema ništa istinito.“

No, 23.03.2020. Klaus Iohannis vapi: „Naša zemlja se suočava s tragičnom situacijom prvih smrti i kritičnih tjedana koji će testirati sve državne sposobnosti; novi korona virus može biti smrtonosan.“

Val kritike zapljusnuo je britanskog premijera Borisa Johnsona, koji je i sam obolio, i epidemiologe kada je od korone umrla 21 – jednogodišnja Chloe Middleton bez ikakvih drugih zdravstvenih problema. Iako većinom umiru stariji, nisu pošteđeni ni mladi.

Nadbiskup Alojzije Stepinac iz propovijedi 1944., ostavlja nam poruku: „Nije tragika naših dana u tome, što su nam ruševine napunile zemlju, što se i velika carstva ruše kao kuće od karata, pa onda mali narodi i države strepe još više, nego je tragika u tome, što se uslijed pomanjkanja vjere svi događaji u svijetu promatraju čisto naravnim očima, umjesto očima vjere, koja u svim zbivanjima sadašnjice gleda samo svemoguću desnicu Božju. A ta desnica nije zatajila nikad do sada, pa neće ni u buduće. Zato naša jedina briga ima biti, da budemo u prijateljstvu s Bogom. I vi ćete vidjeti, da se nisu nikada prevarili ni pojedinci ni narodi, koji nadu svoju postavljaju u njega, Stvoritelja neba i zemlje. Ali ima razloga strahovanju za bogohulnike i psovače, za narode koji podnose one, što povlače po blatu sveto Ime njegovo. Svi dakle, na posao, koji ljubite ovu našu ispaćenu domovinu. Psovka mora biti iskorijenjena iz naše sredine. Onda ćete vidjeti što znače riječi prorokove: ‘Blago narodu, koji ima Gospodina za Boga!’“

„Tražite Jahvu dok se može naći, 

zovite ga dok je blizu! 

Nek’ bezbožnik put svoj ostavi, 

a zlikovac naume svoje. 

Nek’ se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, 

k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju. 

‘Jer misli vaše nisu moje misli 

i puti moji nisu vaši puti,’ riječ je Jahvina. 

‘Visoko je iznad zemlje nebo, 

tako su puti moji iznad vaših putova, 

i misli moje iznad vaših misli.’“ Izaija 55,6-9

U tom duhu krenuo je papa Franjo. Na blagdan Blagovijesti, papa je pozvao da svi kršćani u podne mole Oče naš kako bi se zaustavilo širenje pandemije. Pridružili su mu se u molitvi patrijarh Bartolomej, Konferencija europskih Crkvi i Ekumenska udruga europskih kršćanskih Crkvi, te canterburyjski nadbiskup Justin Welby, poglavar Aglikanske crkve, naš kardinal Bozanić, biskupi, svećenici i vjernici putem televizija i interneta. Nakon Očenaša, katolici su molili krunicu i Lauretanske litanije. 

U petak, 27. 3. u 18 sati, papa se s praznog Trga sv. Petra obratio katolicima. Sam je došao trgom do Bazilike sv. Petra i najprije održao nagovor prema Evanđelju po Marku 4, 35-41, gdje je, na više puta ponovljena pitanja, ‘Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?’, odgovarao… Završio je riječima: 

„Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere? Draga braćo i sestre, s ovog mjesta, koje govori o Petrovoj stamenoj vjeri, želim vas večeras sve povjeriti Gospodinu, po zagovoru Majke Božje, koja je zdravlje svoga naroda, zvijezda u olujnome moru. Neka iz ovih kolonada koje grle Rim i svijet siđe na vas Božji blagoslov poput utješnog zagrljaja. Gospodine, blagoslovi svijet, daj zdravlje tijelima i utjehu srcima. Tražiš od nas da se ne plašimo, ali naša je vjera slaba i bojimo se. Ali Ti, Gospodine, ne ostavi nas na milost i nemilost oluji. Ponovi još jednom: ‘Ne bojte se’ (Mt 28, 5). A mi, zajedno s Petrom, ‘svu svoju brigu povjeravamo Tebi jer Ti se brineš za nas’ (usp. 1 Pt 5, 7).“

Slijedila je molitva ‘Pod obranu se tvoju utječemo’ (‘Sub tuum praesidium’) pred slikom ‘Salus populi romani’ (Zdravlje rimskoga puka ili po novijem nazivu Regina Caeli), a zatim i molitva pred raspelom iz crkve sv. Marcela, pape i mučenika.  Nakon toga je izloženo Presveto uz klanjanje i blagoslov, uz litanijske zazive u kojima se molilo Gospodina da oslobodi svijet od svih zala koja pritišću ljudski rod, od kušnje i tjeskobe, nevjernosti i beznađa, od tvrdokornosti srca i nesposobnosti za ljubav, od razornoga bezumlja i nemilosrdnoga probitka i nasilja. Molilo se za Crkvu, koja prolazi pustinjom, za ljudski rod pritisnut strahom i tjeskobom, za bolesne, umiruće i za sve koji trpe zbog usamljenosti, za liječnike i sve zdravstvene djelatnike umorom iscrpljene…

Na kraju je Papa, uz podjelu potpunoga oprosta po posebnim uvjetima, dao svečani blagoslov Urbi et orbi s Presvetim.

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo