Nisu to činjenice

0

Prikaz knjige: Roman Domović, U zasjedi dezinformacija, HMDCDR – Tehničko veleučilište, Zagreb, 2019.

Hrvatski bojovnici nisu se samo borili protiv neprijatelja na bojnom polju, nego i protiv izdajnika u našim redovima ili pete kolone kako se to uobičaje reći. Takvi su širili razne glasine i pokušavali pokolebati bojovnike duboko u nutrini. A tada si lak plijen za one s druge strane.

Domović u ovoj knjizi iznosi šest glasina ili šest medijskih informacija kojima su se dotični služili: Teza o prodaji, izdaji Vukovara; Mit o 200 obitelji; Globusovi zemljovidi o podjeli BiH; Vrpce iz Karađorđeva; Stajališta predsjednika republika SFRJ o ustavnopravnoj krizi na pregovorima od ožujka do lipnja 1991.; Teza da je prepolovljen broj Hrvata u BiH zbog hrvatske politike 1990-ih. Zar ne, dobro nam ove podvale odzvanjanju u ušima jer medijski trubači ne prestaju trubiti.

U uvodu je kao ogledni primjer izvučena jedna od kolumni Nacionalova novinara Srećka Jurdane »u kojoj je sažeo osnovne teze koje se primjenom znanstvene metodologije pokazuju besmislicama«. (str. 3.) Evo tih teza: Dogovor Tuđmana i Miloševića glede podjele BiH; Tuđmanovo povlađivanje Miloševiću; Tuđmanov strah od JNA zbog kojeg je napustio ideju o samostalnoj Hrvatskoj nauštrb konfederacije; Etničko čišćenje »Krajine«; Namjerno Tuđmanovo opstruiranje obrane države Hrvatske; Nenapadanje JNA početkom ljeta 1991. loš je potez; Prodaja, izdaja Vukovara; Prodaja Bosanske Posavine. Primjenom znanstvene metodologije Domović je pokazao da su ove teze, koje se informacijskim operacijama žele prikazati kao istina nešto sasvim suprotno od toga.

Nameće se sada pitanje tko su nositelji tih informacijskih operacija i zbog čega to čine? »Nositelji takvih akcija poglavito su ljudi navodno lijevo liberalnog svjetonazora, proizašli iz političkih i javnih struktura bivše Jugoslavije, zatim ljudi koji su im svjetonazorski bliski poglavito glede pozitivnog gledišta na Jugoslaviju i Josipa Broza Tita te plaćenici. Osim njih, tu su i malobrojni predstavnici krajnje desnice koja je početkom 1990-ih pokušala rehabilitirati NDH uvođenjem simbola i težnjom za proširenjem granica RH, te grupacije, mahom “nevladine organizacije”, i pojedinci koji su iz nekakvih svojih razloga neskloni predsjedniku Tuđmanu. …

Budući da je Domovinski rat pokazatelj da takva država Jugoslavija ne može postojati, da predstavlja konačni raspad Jugoslavije i temelj suvremene samostalne i neovisne Hrvatske te da je predsjednik Tuđman bio uspješan začetnik i provoditelj političke platforme o samostalnoj i neovisnoj Hrvatskoj, upravo te dvije točke predstavljaju glavne teme njihovih napada.« (str. 14.) Domović dalje nastavlja. »Nositelj ovog programa i njegov glavni operativac u Hrvatskoj postao je 2000. novoizabrani predsjednik RH Stjepan Mesić. Politička platforma regije Zapadnog Balkana razvijala se i ranije pod različitim imenima, ali zamah je dobila 1999. putem Pakta o stabilnosti, a učvršćena je baš 2000. na tzv. Zagrebačkom skupu.« (str. 15.) Sve jasno i sve još traje.

Ovo djelo pred nama je proširena Domovićeva doktorska radnja. Očito da nije uzalud doktorirao. Samo neka i drugi slijede njegov primjer.

 

Miljenko Stojić

HRsvijet.net/ http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara