Pričajte s obitelji i prijateljima putem videopoziva – to pomaže

Autorica Sophia Dembling sa Psychology Today podijelila je svoju priču o izolaciji koju je prošla nakon transplantacije matičnih stanica i usporedila ju s onom koju danas mnogi proživljavaju. Pisala je i o razlikama između introverta i ekstroverta te kako oni proživljavaju izolaciju.

U listopadu prošle godine imala sam transplantaciju matičnih stanica što potpuno uništava imunološki sustav. Zato mi je trebalo tri mjeseca izolacije nakon što sam napustila bolnicu. Ljudi su me posjećivali, ako su zdravi, ali nisam smjela biti na javnim mjestima.

Zapravo je bilo nekako ugodno, jednom kad sam prošla fazu bolesti i povraćanja. Introvertima je, naravno, prilično dobro kada su kod kuće, pa je ‘prisilna samoća’ za nas dobra. Nema razmišljanja koje pozive prihvatiti, a koje odbiti. Bez brige da ćete povrijediti nečije osjećaje. Odgovor na sve bio je: ‘Oprosti, ne mogu’. I nisam.

Umjesto toga, čitala sam i pisala. Spavala. Kratko sam prošetala svojim tihim kvartom. Bila na društvenim mrežama. Ponekad su me prijatelji posjećivali i gledali filmove sa mnom, donosili mi hranu.

Ipak, u veljači sam bila dobro i spremna izaći iz kuće. Žudjela sam za putovanjem. Veselila sam se tečaju crtanja koji sam upisala. Vratila sam se volonterskim aktivnostima za koje sam smatrala da su mi korisne. Morala sam biti oprezna jer moj se imunološki sustav obnavljao (i još se obnavlja), ali mogla sam se vratiti u društvo.

18. veljače izašla sam izvan svog ‘mjehurića’.

Sada, manje od mjesec dana kasnije, zahvaljujući COVID-19, vraćam se u to.

Vjerujte mi kad vam kažem da čak i za introverta postoji previše društvenog distanciranja. Prošla sam kroz pakao. Borba protiv depresije. Nisam više pronalazila toliko zadovoljstva u stvarima kao nekad. Bila sam usamljena.

Pojma nemamo koliko će dugo trajati situacija u kojoj se nalazimo. Za socijalno distanciranje koje sada prakticiramo, mojih tri mjeseca izolacije izgledalo je samo kao ‘zagrijavanje’. Najgore je to što jednostavno ne znamo koji period nas čeka.

Ali sad kad ste svi u svojim ‘mjehurićima’, želim vam reći da uživate u društvenom distanciranju i borite se protiv svoje prirode kako biste bili sigurni da ćete to moći izdržati koliko treba. Pogotovo oni koji živite sami. Postoji nešto što možemo nazvati previše samoće, a to se dogodi kada ste usamljeni. Tada čak i introverti mogu postati čudni.

Evo nekoliko mojih planova: Moja grupa za pisanje, koja mi je godinama bitna, sastajat će se putem videokonferencija. Razmišljala sam o tome jer ne volim gledati sebe na računalu. Uvijek sam govorila da više volim razgovor licem u lice od pričanja na telefon, ali sada su stvari postale drugačije.

Introvertna prijateljica mi je jučer poslala dugački e-mail jer, napisala je, u današnjem društvenom distanciranju, ‘shvaćam da moja introvertna priroda vjerojatno nije najzdravija stvar, pa mislim da je barem u redu je neka korespondencija putem e-pošte’. Nekada davno, prije Facebooka, vodila sam duge razgovore s prijateljima e-poštom. Nedostaju mi ​​ti dani. Prije interneta, bila sam dobra u pisanju pisama. I mislim to oživjeti. To je poput pojavljivanja prijatelja u vašem poštanskom sandučiću.

I da, naravno, društvene mreže. Iako se na njima možete predozirati. Moje novo pravilo ovih dana je da Facebook gledam tako dugo dok ne vidim nešto što me nervira ili zbog čega se na neki način osjećam loše. Ovih dana to traje otprilike dvije minute. Ne mogu vam reći koliko se bolje osjećam kada ne vidim mišljenja svih koje sam ikada srela. A da ne spominjemo anksioznost uzrokovanu hrpom loših vijesti. Ne provodim vrijeme na Twitteru. Za mene je to samo gomila ljudi koji ‘viču’ u isto vrijeme.

Iako to nema nikakve veze s društvenim distanciranjem, imajte na umu da su vježbanje i pravilna prehrana jednako važni za mentalno i fizičko zdravlje. Izlazite iz kuće u šetnju što češće možete.

Izađite na trenutak iz vlastite glave. Evo još nešto što treba razmotriti – društveno distanciranje je za introverte (za sada) lako, ali ne smijemo zaboraviti da je ekstrovertima teže.

Vidjela sam nekoliko postova na Facebook profilu ekstrovertnih prijatelja koji podsjećaju ljude da je za njih nedostatak društvenog kontakta stresan. Oni trebaju nekog da razgovaraju o stvarima. Ako predugo ostaju sami, gube fokus, postaju tromi i depresivni. Svi imamo potrebe. Socijalni kontakt im je potreban. Pomozite ekstrovertiranim prijateljima koliko možete. Pričajte putem videa. Nazovite obitelj ili grupu prijatelja. (Upravo sam imala jedan video razgovor i bio je odličan.) Sastanite se na otvorenom i razgovarajte na udaljenosti od šest metara, ako je potrebno.

hms.ba/ https://hms.ba/Hrvatsko nebo