Koronavirus i EU

Krize su vrijeme istine. Je li EU, dakle, u krizi koronavirusa pokazao svoje pravo lice? Je li Koronakineski teretni zrakoplov koji je 12. ožujka sletio u Rimu i iskrcao 31 tonu medicinske robe simbol zakazivanja zajednice država? U nedjelju navečer na praznim talijanskim ulicama i trgovima nije se čula Beethovenova „Oda radosti“, himna Europske unije, nego kineska himna. Ta svjetska sila brzo je shvatila gdje može skupljati bodove simpatije i pritom možda učiniti da se zaboravi tko je zapravo prouzročio katastrofu i tko ju je predugo nijekao. Ali bez obzira na motive Pekinga i na to što je smjerao: države članice EU-a dosad u ovoj krizi nisu pružile dobru sliku.

Refleks njemačke i francuske vlade da ograniče izvoz maski i medicinske opreme kada je talijanski ministar vanjskih poslova Luigi Di Maio Europljanima poslao poziv upomoć u Rimu nisu dobro dočekali. U panici od nestašice države se, izgleda, općenito ne ponašaju drukčije nego što se pojedinačno ponašaju njezini građani koji gomilaju hranu. Njemačka je vlada doduše u međuvremenu najavila ublažavanje zabrane izvoza. Ali poruka da se u nevolji ne može osloniti na toliko spominjanu europsku solidarnost vjerojatno je shvaćena. To samostalno postupanje pojedinih država može se vidjeti i kod graničnih kontrola unutar Europe.

Tako na kontinentu koji je bio ponosan na svoje otvorene granice trenutačno jedna zemlja za drugom spušta brklju. De fakto je izvan snage stavljen Šengenski sporazum, koji mnogi smatraju krunskim draguljem europske suradnje, EUšto je shvatljivo zato što zemlje žele zaštititi svoje građane od virusa. I teško je poricati da se moraju izolirati područja da bi se zaustavili lanci zaraze i tako ograničili razmjeri pandemije. Ali odlučujuće je pitanje moraju li ta područja biti države, jer se borbom protiv zaraze upravlja na razini država članica, ili bi u prostoru koji želi surađivati preko granica bilo dovoljno izolirati pojedina žarišta. I ni približno nije sigurno da granične kontrole i zabrane ulaska u zemlju neće dovesti do prekida dobavnih lanaca te stoga više neće biti osigurano funkcioniranje zajedničkog tržišta.

Tako bi na kocki bio ništa manje nego sam razlog postojanja EU-a. Pandemija koronavirusa za Europsku je uniju stres test možda daleko jači od brexita, krize u eurozoni 2008. ili migracijske krize 2015. Treba se samo sjetiti centrifugalnih sila izazvanih mjerama štednje nakon zadnje dužničke krize da bi se naslutilo do kakvih potresa još može doći tijekom pandemije koronavirusa.

Naravno, možda će EU, koji zatvaranjem svoje vanjske granice sada barem prema van nastupa jedinstveno, iz krize izaći jači. I prerano je da bi se već sada zajednici država predbacivalo da je zakazala. Ali ako je bilo moguće da najteže pogođena država članica još u tako ranoj fazi zaraze osjeća da ju je Bruxelles ostavio na cjedilu, tada je to loš znak.

Daniel Steinvorth
Neue Zürcher Zeitung

 

https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.