U znak sjećanja na lik i djelo Leutara izvršeno je postrojavanje policijske jedinice Federalne uprave policije te polaganje vijenca na spomen-obilježje koje se nalazi na mjestu stradanja u ulici Alipašina u Sarajevu.

Na današnji dan 1999. godine izvršen je atentat na Jozu Leutar, tadašnjeg zamjenika ministra MUP-a, a taj slučaj se još nalazi među neriješenim ubojstvima-

Leutar se 16. ožujka u službenom automobilu vozio na posao kada je u 07.45 sati ujutro u sarajevskom naselju Ciglane eksplodirala eksplozivna naprava koja se nalazila u njegovom vozilu.

U automobilu bio je i vozač Željko Ćosić koji je preživio.

Leutar je preminuo u Univerzitetskom kliničkom centru Sarajevo 28. ožujka od posljedica eksplozije naprave postavljene u njegov službeni automobil, a ukopan je na groblju “Masline” u Mostaru.

AID-ov rukopis

Istinu će biti jedino moguće doznati kada iz parapolicijskih i obavještajnih službi iščeznu oni koji su godinama prikrivali i podmetali dokaze te čak i prijetili, izmišljali. Najprije sa samim vozilom i eksplozivom koji je podmetnut pod vozilo koje je eksplodiralo u ranim jutarnjim satima.

Leutar je teško ozlijeđen 16. ožujka 1999. kada je u službenom automobilu kojim je iz stana putovao do sjedišta MUP-a eksplodirala podmetnuta naprava.

Najteži šrapnel koji mu je završio u glavi koštao ga je života. Uslijed teških ozljeda preminuo je 28. ožujka u sarajevskoj bolnici.

Uz Leutara je u automobilu bio i njegov vozač Željko Ćosić koji je također ozlijeđen, ali je preživio atentat. Ćosić je na temelju lažnog iskaza zaštićenog svjedoka bio osumnjičen kao atentator na Leutara pa je bio i optužen te je u zatvoru proveo punih 30 mjeseci, a na kraju je pravomoćno oslobođen tih optužbi.

Stvarni počinitelji ubojstva Joze Leutara i dalje su nepoznati, no službe bi ih mogle vrlo lako pronaći.

Najprije treba započeti sa svjedočenjem Armana Jašarevića koji je vrlo kratko nakon ubojstva posvjedočio kako je bošnjački politički i policijski vrh odgovoran za njegovu likvidaciju. Do u potankosti je govorio o detaljima urote i pripreme ubojstva, no bošnjačke službe pod nadzorom zloglasnog MOS-a, a kasnije AID-a i uz asistenciju odabranih policijskih, pravosudnih i medijskih trabanata, odlučile su počiniti novi zločin.

Za ubojstvo Leutara optužile su Hrvate, a na popisu onih koji nikada nisu optuženi između redova, uz ostala, stajalo je i ime tadašnjeg predsjednika HDZ-a BiH i hrvatskog člana bh. Predsjedništva Ante Jelavića.

Sve to bio je sastavni dio obavještajne hobotnice kojom je upravljao SDA te je i danas održava živom i koristi po potrebi.

Lušija, Žilić …

Kako bi ovaj monstruozni plan potvrdili, izabrali su kriminalca Merima Galijatovića za tajnoga svjedoka koji je jedno vrijeme bio član i Kažnjeničke bojne. No, tijekom postupka obrana je razvalila ovoga kriminalca, kao i njegove laži te uprla prstom na Faika Lušiju, Mehmeda Žilića, koji pak nikada nisu bili ispitani.

Kada je prije nekoliko godina aktualizirana istraga u SIPA-i, protiv šefa toga tima i nekoliko članova mafijaška struktura AID-a je ‘isposlovala’ prijave i suspenziju ovih dužnosnika. Nakon toga istraga je posve zaustavljena. Danas prijeti nastupanje zastare jer je prošlo dvadeset godina od zločina.

Dnevnik.ba je 2019. godine objavio feljton povodom tadašnje 20. obljetnice ubojstva Joze Leutara i pokušao rasvijetliti pozadinu i priču oko jednog od nikad riješenih političkih ubojstava u postdaytonskoj BiH. 

Dnevnik.ba/https://www.dnevnik.ba/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.