SALVE SMIJEHA U SVLAČIONICI HRVATSKE, TEŠKO RAZOČARANJE KOD NORVEŽANA: ‘Znamo što je presudilo! To je tako – jednom mi Hrvatsku, jednom Hrvatska nas!’

Vrijeme:3 min, 40 sec
Najbolji štos nakon velike pobjede. Nitko ali baš nitko od novinara nije znao tko je dodao onu zadnju loptu Musi. Situacija je bila bliža za normabel nego za mirnoću i koncentraciju. Onda su počeli pristizati i igrači i prvih pet također nisu imali pojma o tome, što je izazvalo salve smijeha. Eto, toliko o utakmici, emocijama…

 

Nevjerojatna, neponovljiva priča, nama ne prvi nego treći puta i sva tri puta smo izvukli živu glavu, protiv Tunisa 1995. na Islandu čak i na penale, protiv Španjolaca u Portugalu kada je Valter zaustavio Masipa… Eto ni kao mlađi Norvežani nas nisu u tome uspjeli dobiti.

 

Domagoj Duvnjak je bio istinski junak i zbog igre i zbog načina na koji je nosio reprezentaciju. Rasplakao se na kraju i neka je.

– Bila je epska borba i svi zaslužuju čestitke. Ponosan sam na momčad i na ovu pobjedu. Moglo je otići i na jednu i drugu stranu, ali pokazali smo karakter. Treba sreću i zaslužiti. Mi jesmo apsolutno.

Spavamo s medaljom

Vratio se na utakmicu.

– Pola toga se ne sjećam u produžetku, samo gledaš semafor, rezultat i minute. Izgubili smo od njih nesretno u Francuskoj, sada nam se vratilo. Nije to nikakav revanš, jednostavno je tako. Čestitke Musi na zadnjem golu, velika je pozitiva, zaslužio je da mu se ovako vrati.

I odlični Marino Marić se malo opustio.

– Nisam imao snage za razmišljanje nakon Musina pobjedničkog pogotka. Samo smo stajali na terenu i gledali se. Presretan sam, ovo ide u povijest hrvatskog sporta.

Finale?

– Ma idem u svlačionicu, spavam s medaljom, znam da pritisak raste, ali i da trebamo mir.

Zlatko Horvat odigrao je epski protiv moćnog suparnika.

– Sjajna utakmica oba sastava. Milijun preokreta. Mislim da je presudilo to što smo mi više vjerovali u pobjedu.

Desni vanjski?

– To mi je prirodna pozicija – nasmijao se Horvat.

Utakmica za nevjerovati?

– Skoro pa nogometne minute, što reći, osim… bili smo na nogometnom stadionu, pa hajde. Tanka je linija između poraza i pobjede, ali vratilo nam se nakon svih ozljeda, poraza u polufinalima. I Cindra i Kara nisu bili top fit… Momčad je sve izvukla, a Dule da ne pričam, mali Matanović, Ašanin dva penala, pa Željko na kraju… Ovo je baš pobjeda momčadi.

Sagosen nas je mučio jako?

– Teško je njega limitirati, ali teško može i on sam to sve nositi. Osjetilo se da sve kreće od njega. I na kraju nije mogao sam.

Stockholm, 240120. Tele2 Arena. Utakmica polufinala Europskog rukometnog prvenstva, Hrvatska - Norveska. Na fotografiji: slavlje igraca Hrvatske. Foto: Ante Cizmic / CROPIX

Nogometna utakmica

Marin Šego u pratnji dva sina koji su dijelili petice kaže:

– Jako teško, puno preokreta. Pobijedili smo jer smo bili bolji. Mislio sam da će biti penali, ali Musa me demantirao. Zadnju sam legao…

A Sagosen?

– Strašan šuter, zabijao je visoko u konstanti, što je jako teško, ali na kraju nije uspio.

Uspio je Karačić fulati tri zicera?

– Ne pitaj, mislim da mi se to nikad nije dogodilo. Bio sam mrtav, nije bilo snage. Jako me potrošila utakmica s Njemačkom.

I konačno smo otkrili?

– Ja sam bacio Musi onu zadnju. Znam samo da je bilo devet sekundi kada smo krenuli nakon one odbijene lopte od vratnice, da je Dule vikao “Kara, Kara di si”, da je lopta došla do mene, ja pustio Musi i to je to.

A Musa?

– A ništa, ja sam se bacio na glavu, što ću. Srećom prošlo je i sretni smo. Pehovi koji su nas pratili zadnjih godina konačno su gotovi. Vratilo nam se. Ovo je nevjerojatna momčad, stvarno nekad ostaneš bez teksta.

Norvežani potišteni, Kristian Bjørnsen kaže:

– Igrali smo pametno protiv 5-1 obrane, ali mislim da su tehničke pogreške ipak presudile utakmicu. Jako smo razočarani, to su detalji, ali to je tako. Jednom mi Hrvatsku, jednom Hrvatska nas.

Sander Sagosen čestitao je Hrvatskoj.

– Sjajna utakmica, malo više sreće na strani protivnika. Najzanimljivije za publiku, nimalo lako za igrati. Mislim da smo svi bili na rubu snaga.

Norveški izbornik Christian Berge je djelovao potišteno, a kako i ne bi. Sada zna kako je nama bilo u Parizu kad je on bio sretan.

– Mi smo probleme krpali kroz turnir, jer smo ih imali jako puno uoči natjecanja. I uspjeli smo u tome i zato smo sad jako razočarani. Jednom smo pobijedili mi, jednom Hrvatska u zadnjoj sekundi. To je sport, to je život.

Osvrnuo se na igru?

– Bilo je stotine preokreta, teško je to sve poloviti, šanse smo za pobjedu imali i mi i vi. Presudio je samo taj zadnji napad – zaključio je Berge.

 

Odgovori