Moje kverulancije – J. Novak: Prestanite nas dojiti

0

 Prestanite nas dojiti

Još iz vremena socijalističke bolje budućnosti nijedna se negativnost nije smjela navoditi. Ako NLse baš dogodilo nešto što je totalni mrak onda se od svjesnih drugova novinara očekivalo da provedu u stvarnost svoju društveno političku odgovornost (jer oni su društveno-politički radnici) i onda, kada cenzura više nije bila moguća – spremno umanjuju stupanj svake katastrofe. Ukratko da stvore parastvarnost. To se činilo manirom: evo i u primjerice Sarajevu, evo primjerice i u Melburnu. A na Filipinima vukan! Ti bokca. A mi tu kukamo… Cijelo vrijeme sve do danas, obraćaju nam se, tretiraju nas kano smo djeca.

Time se čepilo sve one opravdane prigovore socijalističkoga građanina kojemu se i inače govorilo: nisi ti sam, i drugima je teško, nije to samo ovdje, vidi kako je tamo. Nekada, uobičajeni način bio je taj da se kaže i drugdje je tako ili, po željenome obrascu: tamo je još i gore. Skretanje s problema, skretanje pogleda s istine, trebalo je tako uroditi plodom. Zataškavanjem. A onda, kad se baš moralo, a uglavnom se nije smjelo o takvim stvarima pisati, onda se zamatalo i minoriziralo. Kad više nije drugačije išlo, onda se svim načinima pokušavalo skrenuti pozornost. Ta obmana, ta podla distrakcija, uredno se provodi i dan danas, na isti stari način, ma koliko je godina već prošlo. Ništa se promijenilo nije. Da ne povjeruješ.

Novinarske kalfe zagrebačkog Univerziteta političkih nauka upravo taj obrazac primjenjuju, kako prije, tako i sada i Novinedan danas kad je Zagreb zagađen čak do trostrukih vrijednosti! Tako možete čuti vrlo kvarljiva kvazi-umirenja: svake zime je to tako, to je zato jer je magla i nema vjetra, to je zbog loženja na ugljen, to je zbog automobila. Ukratko zar ne, sve je normalno, sve je uobičajeno, sve fino, ma nema razloga za brigu. Pa onda naravno, nema razloga ni za utvrđivanje odgovornosti. Međutim, što rade gradski uredi, što radi ured za nepogode i prirodne katastrofe, što rade svi godinama jako dobro plaćeni da ovakva teška stanja preveniraju i objasne? Ako ništa drugo a onda barem da građane zaštite i promptno upozore.

Sva ta neuvjerljiva objašnjenja namjerno preskaču činjenicu da su mjerenja konstantno najviša upravo u Dugavama koje su na kraju grada. Blizu zelene zone. Upravo u Dugavama, koja su najbliže smetlištu Hreljić. Obmana javnosti polazi od toga da je u Dugavama najlošije jer tamo se mjeri, a drugdje ne, iako tamo nitko ne loži na ugljen već na plin. Iako je tamo automobilski i autobusni promet zanemariv u odnosu na samo središte grada. No nitko se od Dugaveupregnutih novinara ne odlučuje poći na teren i ustanoviti zašto baš Dugave? Zašto baš blizu Hreljića? Spaljuje li se tamo neko smeće i za vrijeme magle i bezvjetrice? Ima li trajnog isparavanja svog tog smeća? Ima li možda (opet) i samozapaljenja?

Isto tako, ako je magla uzrok, ako je bezvjetrica katalizator, onda kako je zagađenje u cijelome Zagrebu istoga sastava? Ako je bezvjetrica, onda bi valjda u Dugavama u zraku trebale biti čestice sa smeća Hreljić, u središtu grada čestice od ispuha, u Dubravi od ugljena, kraj dva dimnjaka toplane od mazuta a ne bi nikako bilo moguće da je u cijelom Zagrebu zagađenost iste vrste.

Ako je stanje po mjerenjima trostruko u odnosu na normalu u Dugavama, zar ne bi bilo logično da je stanje posebno loše oko dva zagrebačka dimnjaka Toplane? Zar ne bi bilo prirodno reći tko još u Zagrebu uopće loži na ugljen? Zar to rade stanovnici modernih Dugava?

Sve su službe u Gradu dakle zakazale. Vrhunac je ipak kad se jedna djelatnica oglasila s preporukom: Građani koji pate od kroničnih bolesti neka malo pojačaju uzimanje svojih lijekova?! Dakle može i liječenje na svoju ruku. Opasnosti nema, ali vi ipak pojačajte… I to su službe Grada koje plaćamo godinama.

Kad tome dodamo činjenicu da se zagađenost zraka u Zagrebu proteže evo već u drugi tjedan, a imamo eto ovakve drugove novinare tj. društveno neodgovorne političke radnike, prava je sramota da se stanje zraka niječe. Kao što to promptno radi HTV. Da se o njemu jedva da i govori. Da se ne šalju nikakve obavijesti i preporuke građanima nego tek evo, u posljednja dva dana. I opet manirom: vidi kako je tek tamo, kod nas je još odlično. Ono kao, razloga panici Magla UZGnema. A panika je, kako znamo, valjda najgora moguća stvar, radije da se građani truju, kašlju i trpe (nota bene trajne) posljedice nego da se razvije panika.

A zašto se boje panike? Kad dođe do nje onda svi odgovorni moraju i odgovarati, dok sada, kad je nema, odgovorni učmalo i plaćeno hiberniraju. Tako je i došlo do (očekivanog) slučaja šestoro mrtvih u staračkom domu kraj Oroslavja za koje HTV nikako da upotrijebi riječ ljudi. Draži joj je termin korisnici. Tako je smrt valjda manja. Upravo ovako, zataškavanjem, došlo je do te tragedije i sada se Plenković hrusti, kad su ljudi već mrtvi: bit će poduzete sve inspekcijske mjere. Gdje su dakle sada u Zagrebu inspekcijske mjere? Mjere na vrijeme.

Slugansko služenje novinara ide dotle da kao izuzetak navode neke dječje vrtiće i osnovne škole koje, ma zamislite, danas nisu pustile djecu na otvoreno. Stvarno čudno. Umalo, eto! Ima i takvih izlišnih paničara. Nedostaje još samo puna društvena poruga.

Činjenica da se po društvenim mrežama širi analiza jednog liječnika pulmologa koji detaljno opisuje što povećana koncentracija čestica u zraku stvarno izaziva u ljudskom organizmu, nikoga od nadležnih ne zabrinjava. Oni znaju „da je tako svake zime“. Ali, ali, pa čak kad bi slično i bilo svake zime zar to znači da baš ništa ne možemo poduzeti? Zar to znači da se građane ne treba upozoravati? Zar se baš ništa ne da poduzeti? Pa čak i Sarajevo uvodi besplatan javni prijevoz, primjerice.

Sve su to dakle obične debele laži onih koji su odgovorni i onih koji bi upravo sada napokon trebali opravdati svoje Bandiućplaće i poduzimati mjere zaštite. Prvo upozorenjem, naravno. A zatim svim raspoloživim mjerama. A ako ih nemaju, čemu nam oni ondak uopće služe? Da mjere zagađenost? Pa za to postoje računalni automatski uređaji.

Prestanite nas dakle dojiti porukama kako se ništa neobično ne događa. Kako se ništa opasno ne događa. Kako se ništa ne može poduzeti. Kako je sve ovo što već dva tjedna gutaju Zagrepčani prirodno stanje stvari za trajanja magle i zime.

Ova je situacija pokazala još nešto, Zagreb nema ni izbliza dovoljno mjernih postaja. Tko je za to odgovoran? Tko je odgovoran za analizu detektiranih čestica? Od kojih se spojeva one sastoje i zašto se ne mjere na cijelom području grada? Tko emitira te čestice? Kako su nas učili, automobili imaju katalizatore, prema tome njihova emisija je smanjena. Tko to u gradu još loži na ugljen? Cijela su naselja plinificirana, pogotovo ona novija. Prema tome gdje je problem? Koji su to najveći zagrebački zagađivači? Jesu li to dvije toplane ili Bandićev Hreljić? Kad ćemo steći pravo i sve to a elementarno saznati?

Sve su to pitanja, koja naši vrli drugovi novinari, kao odani društveno-politički radnici, ne smiju ni postavljati. Nema nam ni općeprisutnog Bandića. Ni on, kao navodno prvi čovjek Grada, sada nema što reći. A kako to? Ne brine o gradu i građanima? Boji se uprijeti prstom u odgovorne? Uvukao se u svoju (toplu) rupu i šuti. Loži li i on na vuglen? Idemo delati, ne.

Gdje je sada Gradski ured za izvanredna stanja, gdje Ured za upravljanje u hitnim situacijama. a gdje famozni, a katastrofalni Pavle Kalinić?

Prestanite nas dojiti. Ako ne znate – maknite se, toliko mladih i stručnih čeka. Nisu svi tako korumpirani i koruptivno umreženi. Nisu svima plaćama oblijepljena usta. Nije svima tako svejedno kao vama što sve naša djeca udišu. Prestanite nas dojiti. Gori ste od črnoga ugljena. Na tlu i u zraku.

Javor Novak

 

https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara