Damir Pešorda: Drugi krug

Nikada u svojim tekstovima nisam agitirao ni za jednu političku osobu ili stranku jer to nije posao jednoga kolumnista nego plaćenih propagandista. Međutim, svakome tko je imalo pozornije čitao moje tekstove uvijek je, na temelju iznesenih stavova, bilo jasno kojoj sam političkoj opciji ili pojedincu u danom trenutku bio skloniji nego ostalima. Tijekom prvog kruga predsjedničkih izbora nastojao sam biti suzdržan i objektivan, no vidjelo se da od onih koji su se kandidirali preferiram Miroslava Škoru. On je bio vjesnik promjena ili je barem nagoviještao da bi mogao pokrenuti pozitivne promjene ako za to dobije priliku. A promjene su nam, čini mi se, prijeko potrebne. 

   S druge strane bilo mi je gotovo žao aktualne predsjednice, koliko zbog niza nepotrebnih gafova toliko i zbog stanovite opstrukcije iz samog HDZ-a. Na trenutke je djelovala kao da se kandidira protiv svoje volje, a da oni koji je formalno kandidiraju zapravo i ne žele da ona na izborima uistinu i pobijedi. Činilo se da je samo važno da se Škoro ne probije u drugi krug, kao da se kompletni politički i medijski mainstream – dakle, HDZ, SDP i satelitske političke grupacije te svi veći tiskani i elektronski mediji – upeo da ga spriječi u tomu. Osobito su se ružno prema Škori ponijeli neki, uvjetno rečeno, desni komentatori čije pisanje inače cijenim. Na koncu je operacija uspjela, Škoro nije prošao u drugi krug. Do čega je ”snagama stabilnosti” stalo vidljivo je iz konstatacije koju je ovih dana jedan od pi-arovaca iliti suvremenih ”inžinjera ljudskih duša” izrekao u neformalnom razgovoru: Ako Kolinda i Zoki prođu u drugi krug, svejedno je tko će dobiti, bit će mir.

    Dakle, nemir promjene donijela bi Škorina pobjeda, zato ju je bilo neophodno onemogućiti na bilo koji način. No, to je sada iza nas, a pred nama je drugi krug. Griješe oni koji misle da, rušeći Kolindu Grabar Kitarović, ruše i Andreja Plenkovića, Gordana Jandrokovića, Davora Božinovića i taj krug. Objektivno, Plenkoviću u neku ruku čak i odgovara pobjeda Zorana Milanovića jer će u tom slučaju moći plašiti domoljubne birače povratkom ”komunjara” na vlast, te će oni, po tko zna koji put, zagristi udicu i glasovati za HDZ kako bi to spriječili. Doduše, Milanovićeva pobjeda nanijela bi Plenkoviću u prvom trenutku stanovitu štetu u vidu rogoborenja unutar samog HDZ-a, no ne sumnjam da bi on, budući da u rukama drži poluge vlasti i moći, do  izbora za predsjednika stranke unutarstranačku oporbu primirio, to jest nepomirljive odstranio, a druge namirio.

   Kada bi pak Kolinda Grabar Kitarović pobijedila, birači bi se možda na parlamentarnim izborima osmjelili, jer je već ”jedno brdo” osigurano od pada u komunističke ruke, pa glasovali za treću opciju, onu koju je na ovim predsjedničkim izborima predstavljao Miroslav Škoro. Sve su to, naravno, pretpostavke koje će se možda ostvariti, a možda i neće, ali ih u svakom slučaju valja uzeti u obzir. S druge strane dolazak Milanovića na čelo države dao bi krila takozvanoj ljevici jugoslavenske inspiracije što bi doprinijelo pomicanju cijele političke scene ulijevo. Tako da bi i ovako bljedunjav i  regionaštvu  otvoren HDZ figurirao kao nekakva hrvatska desnica, a razočarane i frustrirane Hrvate sve više bi na svoju stranu pridobivali neki novi pernari i kolakušići.

  Stoga ću, iako mi to nije običaj, pozvati glasače da glasuju za Kolindu Grabar Kitarović. Razloge za to možemo sažeti u nekoliko konstatacija. Kad već nije prošao u drugi krug, Škoro i političke snage okupljene oko njega na predstojećim parlamentarnim izborima imat će veće izglede za dobar rezultat ako na Pantovčaku bude aktualna predsjednica nego Milanović; promjene u samom HDZ-u lakše će se dogoditi ako pobijedi Kolinda jer bi Milanovićeva pobjeda samo ojačala homogenost stranke uslijed vanjske ugroze i konačno: unatoč svim nedostatcima i iznevjerenim očekivanjima Kolinda Grabar Kitarović za hrvatske interese daleko je bolja opcija od Zorana Milanovića. U prvom sam krugu glasovao za Škoru. Žao mi je što nije prošao u drugi krug, ali to me neće spriječiti da drugom krugu glasovanju pristupim racionalno, bez inata i ogorčenja te glasujem u najboljem hrvatskom interesu. Nadam se da neće ni vas, dragi čitatelji. 

Damir Pešorda/Hrvatski list/Hrvatsko nebo