Zorica Vuković: Kad marginalci postanu važni

0

Bella Dodd Visono (1904.-1969.), krštena kao katolkinja, bila je učiteljica, odvjetnica, aktivistica i čelnica sindikata učitelja, te ekstremna članica KP Amerike od 1930-tih. Nakon izbacivanja iz Partije 1949., kad je shvatila pogubnost svoga djelovanja, postala je antikomunistkinja. Pokušala je iz Partije izaći 1946., ali joj je njujorški sekretar stranke Bill Norman rekao: „Nitko ne izlazi iz stranke. Izbacujemo vas, ali vi ne izlazite sami.“ Odlaskom iz Partije, duhovnu pomoć joj je pružio biskup Fulton J. Sheen i od 1952. godine opet je u krilu Crkve. No, za svoja zla djela, koja uključuju infiltraciju komunista u urede Kongresa i u brojne skupine koje savjetuju američke predsjednike, u javno obrazovanje, te slanje oko 1100 mladića komunistički opredijeljenih u bogoslovije, Dodd je svjedočila javno, kajući se: „1930.-ih smo u svećeništvo stavili jedanaest stotina muškaraca kako bismo iznutra uništili Crkvu.“ Dvanaest godina prije II. vatikanskog koncila rekla je: „Trenutno su na najvišim mjestima u Crkvi.“ Predviđala je da će promjene koje će primijeniti biti tako drastične da ‘nećete prepoznati Katoličku crkvu’.

Svjedočila je pred Kolumbovim vitezovima, najvećim katoličkim bratstvom u SAD, utemeljenom 1882.. Godine 1953. saslušavana je, snimana tv kamerama, pred Pododborom za unutarnju sigurnost američkog Senata. Prenio je to i New York Timesu kome je pisalo kako je komunistička partija ‘čitala misli’ preko tisuće nastavnika u školama i fakultetima u New Yorku. Dodd je objasnila da je bilo ‘vrlo jednostavno’ ubacivati ​​komunistička uvjerenja u učenje, kao što je to bila i ‘funkcija komunističkog učitelja’, naime ‘stvoriti ljude voljne prihvatiti komunističku vladu’, jer se KP predstavljala kao jedina koja se bori protiv fašizma. Dodala je da je od svega odustala 1946., uvidjevši sve počinjeno zlo. 

Kad je saznala da u Vatikanu ima komunističkih kardinala koje je ona poslala u bogosloviju, napisala je knjigu.

Napisah ovo zato što se nalazimo pred drugim krugom predsjedničkih izbora i što su oba kandidata griješila prema hrvatskom narodu. Milanović se neće ispričati, a još manje pokajati. Dapače, u paketu s crvenom zvijezdom, ćirilicom, pravnikom Orsatom i njegovim pravnim nebulozama, svastikinog Ostoju, dovesti će i gospođu Musić koja će pored noža za tanko rezanje kruha, prezervativa za nemoral mladih i četke za pranje zubića, donijeti tko zna što još… A možda kao savjetnica dođe i Letičina snaha…

Kolinda? Napustila naprasno mjesto hrvatske veleposlanice u New Yorku da bi postala jedna od tajnica NATO-a. Bivša je članica Trilaterale, koju su 1973. osnovali  bankar David Rockefeller i diplomat Henry Kissinger. Uz Kolindu, iz Hrvatske, Trilateralini članovi bili su bankar Franjo Luković i pokojni kralj ovrha i mason 33. stupnja Marijan Hanžeković. Kolindu je, nakon ulaska na Pantovčak, uzamijenio genijalni biznismen Emil Tedeschi, Milanovićev ‘rista’ frend. 

Trilaterala je tajnovita organizacija zapadnjačkih moćnika koji se sastaju jednom godišnje i dogovaraju zajedničku strategiju s moćnim ljudima svijeta. Odluke su tajne. Domenico Moro je napisao zapaženu knjigu o Trilaterali i grupi Bilderberg… 

Gostujući kod Šprajca  8.3.2017., KGK govori o savjetovanju u kontekstu namjernog pobačaja, a voditelj je prekida i kaže: „Da, ali to ne smije biti na uštrb prava žene na pobačaj,“ na što predsjednica odgovara: „Naravno da ne smije biti na uštrb prava žene da odlučuje o sebi, o svojoj budućnosti i o svome tijelu u konačnici …“ Ovih ‘prava’, još uvijek aktualna predsjednica, nije se odrekla.

U tom kontekstu, Kolinda Grabar Kitarović, je kompatibilna s Divjakicom i njenom reformom, Istanbulskom konvencijom, Marakeškim sporazumom…, a ne znamo točno njenu igru oko Vučića, Pupovca i Porfirija kada je u veljači 2018., u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, Porfirije u govoru drobio velikosrpsko-svetosavske nebuloze: „Car Konstantin Porfirogenet, i istoričar, beleži o Srbima i Hrvatima da su još u svojoj prapostojbini međusobno upućeni jedni na druge i povezani i šta više  ̶ radi se o jednom narodu o čemu svedoči etimologija reči Srbin i Hrvat. Postoje tri konsonanta. Jezikoslovci će to razumeti…“

Govor se može poslušati na filmu Nenada Piskača „Neoproštena pobjeda“, na početku filma.

 

Čak se i ‘drugo oko u glavi’, postajući ‘ustaše’, pokušava otrgnuti iz svetosavskih kandži. A mi,   u mogućem iščekivanju Kolindina pokajanja i jasnog stava, podsjetimo se malo ružnih napada na ‘pjevača’ koji se drznuo kandidirati za predsjednika. Leftardske medije neću spominjati… 

Tako je nekakav komentator Kazimir Mikašek Kazo još 28. studenog napisao: „Kada sam gledao uplakanog Škoru kako se u moru suza ‘svom narodu’ jeftino prodaje na onoj snimci koju nam podmeće poznati voditelj, poznatog talk showa, prikazujući pjevača, a danas kandidata na predsjedničkim izborima domoljubom i velikim braniteljem, uz osobitu mučninu kroz glavu mi je prolazio jedan drugi tekst te pjesme koji bi glasio otprilike ovako: ‘Sude mi zato što svoje volim, volim najviše, što nisam branio svoje najdraže!’“ 

Jedan od njegovih ‘bisera’ citirao je i Milan Ivkošić  u Večernjaku 14. 12.: „Podsjećajući na Mesićevo obećanje da će vratiti desetke milijardi dolara pokradenih u vrijeme Tuđmana, komentator Kamenjara Kazimir Mikašek u tekstu pod posprdnim naslovom: ‘Mesić je vratio opljačkani novac s Djevičanskih Otoka, Škoro će narodu vratiti državu’, piše kako i nema razlike između Mesića i Škore.“

Bilo je toga i od Šole, Borislava Ristića… Čak je i Željka Markić ukazala na ‘istinu’ da pjevač Škoro nije htio pjevati na Hodu za život. Demantirala ju je gospođa Hajdi Begović, što gđa Markić nije prenijela na svom portalu narod.hr.

Hajdi Begović (FB): Dana 10.12.2019. na portalu Teleskop.hr objavljen je članak naslova Željka Markić otkrila da Miroslav Škoro svojedobno nije želio pjevati na Hodu za život iako su ga zvali.

Osim u naslovu, i u samome tekstu, koji prenosi intervju, koji je gđa Markić dala u N1 studiju uživo, navodi se sljedeća izjava Željke Markić: ‘Zvali smo ga i prije da dođe i da čak i pjeva, on to nije učinio, ali drago mi je da je sada rekao da će doći kao predsjednik.’ Budući da sam bila glavna koordinatorica Hoda za život do 2019., dužna sam reći istinu vezanu uz poziv gospodinu Škori. 

Istina je da smo uputili poziv za nastup gospodinu Škori i da se on odazvao. Nakon zajedničkih dogovora, odluka je bila da njegov nastup bude na Zrinjevcu uz veliki obiteljski piknik. Naime, gospodin Škoro sa svojim je timom od početka imao odlične ideje za Hod za život, a jedna od tih ideja bila je da povorka Hoda završi na Zrinjevcu njegovim nastupom uz igru i obiteljsko druženje s djecom. Zajedničkim dogovorom zadržali smo tu ideju i nastup gospodina Škore za iznenađenje. Međutim, zbog nedostatka vremena tijekom pripreme samog Hoda 2018., odgodili smo njegov nastup i tu koncepciju za sljedeću godinu. U međuvremenu dogodila su se određena neslaganja u stavovima između udruga koje su sudjelovale u organizaciji Hoda od početka do 2019., a koja nisu imala veze s nastupom gospodina Škore, već su bila sasvim druge prirode. Posljedično sam se ja s pojedinim udrugama i molitvenim zajednicama povukla iz organizacije Hoda, pa dogovor s gospodinom Škorom, ne njegovom krivicom, nije realiziran.

Moram naglasiti da smo kao organizatori Hoda bili oduševljeni svim idejama i susretljivošću gospodina Škore i njegova tima, kao i njegovom velikom podrškom u borbi za Život.

Smatram važnim da javnost dobije cjelovitu informaciju o gospodinu Škori i Hodu za život jer su do ovoga trenutka plasirane isključivo poluinformacije ili kompletne neistine.

Hajdi Begović, glavna koordinatorica Hoda za život do 2019.“

I kardinal Bozanić je u homiliji na misi za pokojnog predsjednika Tuđmana 10. 12. izrekao nejasne ‘grijehove struktura’: „Lijepa naša domovina – to su nadasve dobri sposobni hrvatski ljudi koji njeguju i unapređuju dragocjene vrjednote: istinu, pravednost, dobrotvornost, uzajamnost, radinost; ljudi koji se bore protiv izrabljivanja i ponižavanja drugih. To su ljudi vjere, ufanja i ljubavi. Iznad svega ljubavi prema Bogu i bližnjemu. 

Promičući dobro u našoj sredini, borimo se protiv zlogukih proroka malodušja čime očitujemo pouzdanje u Božju prisutnost među nama. Vrijeme u kojemu živimo puno je izazova, obiluje krizama koje šire nesigurnost i neizvjesnost. Hrvatska je članica Europske unije, ali je zemljopisno na njezinoj granici, stoga joj je potrebna stabilnost. To od njezinog vodstva traži istančanu razboritost, sposobnost za dijalog i prokušanu državničku mudrost koja se neće poigravati nepromišljenim eksperimentima i hvaliti nerealnim obećanjima.“

Dio o eksperimentima, mediji su shvatili kao kritika upućena ‘pjevaču’, tim prije jer je već 20. 12., prije I. izbornog kruga, kardinal čestitao Božić Predsjednici.

Posebno mi je zanimljiv slučaj Tihomira Dujmovića. Bez obrazloženja su mu dali ‘nogu’ na portalu direktno.hr, a onda ga zaposlili da piše kolumne četvrtkom jer je i on počeo bacati blato po ‘pjevaču’. Taj portal je pohvalio i Pupovčev Bilten, kao ‘popravio se’…

A tek famozno ‘sučeljavanje’ na HRT-u i postrojavanje u nizu, kao pred streljačkim vodom, pred Zrinkom Grancarić i Brankom Nađvinskim?

Onda se dogodilo što se dogodilo: Milanović prvi. Pa su se kolumnisti i komentatori počeli posipati pepelom i Kazo je 24.12. zavapio: „Može li se uopće ova pokrenuta spirala mržnje i bratoubilačkog rata na desnom političkom spektru zaustaviti, primiriti i kanalizirati u potpuno suprotnom smjeru za ovih desetak dana koliko nam je ostalo do drugog kruga predsjedničkih izbora? Može li se mržnja pretvoriti u međusobnu ljubav, pa onda i u ljubav zajedništva prema vlastitoj Domovini? Može li ljepota i blagost Božića i svjetlo nade kroz rođenje Malenog u nama smiriti zle duhove i prosvijetliti nam pamet koja bi nam trebala kazati da se nemamo pravo igrati prijestolja, da se nemamo pravo igrati politikanstva i stavljati na kocku krv na kojoj je stvorena naša draga Hrvatska? Jer, ‘grobovi nam nikad oprostiti neće’, ako u ovoj suludoj samoubilačkoj igri dozvolimo da nam Hrvatsku otmu oni koji Hrvatsku kao slobodnu i nezavisnu državu, nezavisnu poglavito od bilo kakve stare ili nove Jugoslavije, nisu nikada ni željeli ni sanjali.“

Izrazio je Kazo i nadu da će 80 % Škorinih birača glasati za Kolindu i nastavio vrijeđanjem, taj pozivač na zaustavljanje ‘spirale mržnje’: 80 % glasača koji su glasovali za Škoru glasovat će za Kolindu Grabar Kitarović. U Hrvatskoj na desnom spektru nema više od 20 % budala!“

Što reći? Spirala mržnje i 20 % budala…

Tihomir Dujmović 26.12.19., uskliknuo je na direktno.hr: „Da stvarno: ‘Sad ili nikad!’ To ne znači odbacivanje naših unutar obiteljskih rasprava, to znači biti elementarno razuman i odgovoran i ne dopustiti da na pet ili možda deset godina prepustimo Pantovčak čovjeku koji se slomio da spasi udbaške zlikovce… nacije koja broji gotovo 90 % katolika! …Kolinda jest griješila, ali ona je za Milanovića Himalaja!“

Gotovo 90 % katolika!? O kad bi bilo toliko, naša bi zemlja bila zemlja meda i mlijeka. 

Kardinal se dotakao dječice. Za Božić, naravno: „Božić nas poziva na čuvanje života od njegova začeća sve do naravne smrti, koja nam otvara vrata vječnoga života u potpunom zajedništvu s Bogom. Božić nas poziva na ljubav prema obiteljskom životu… Božić nas poziva da ljubimo svoju Domovinu i da ne malakšemo pred sadašnjim izazovima, već da se zalažemo za njezin napredak, jer Domovina je kolijevka našega narodnog bivstva.“

Borislav Ristić, ne vjerujući u pobjedu KGK, 28.12.19. uzdiše: „Pet godina. Znate li vi uopće koliko je to pet godina? A tek pet godina svakodnevnog ideološkog maltretiranja? Bojim se da Hrvatsku ne zadesi sudbina koja je zadesila stanovnike poplavljena Rajeva sela, pred kojima je tadašnji premijer, stojeći na nasipu usred vode iz koje su virili samo krovovi kuća, skroz normalno izjavio: ‘Lijepo vam je selo…’“ 

Čemu malodušje, Borislave? Maknuli ste ‘pjevača’. Zar ne?

Dakle. Izborni krug je skinuo mnoge maske. Saznali smo da su podupiratelji tajnovitog predsjedničkog kandidata aktivisti Slobodne Hrvatske na čelu s Danijelom Galovićem koji je sudcu 23.12. napisao: „Da, Mislave. Ti si sramota Hrvatske!!!!“

A svojom mržnjom i lažima istakla se Katarina Peović. Hoće li je netko tužiti za laž o Merčepu? Možda će DORH podnijeti prijavu protiv ‘govora mržnje’ i protiv isticanja ‘totalitarističkih simbola’? Ne zaustavlja se ova. Ohrabrena ‘sučeljavanjem’ kad je bezočno lagala, naziva ustašom Franu Tente kojega su 1948. u lepoglavskom zatvoru ubili njeni petokrakaši. 

Zoran Meter dao je malo drugačiji osvrt (Geopolitika News) 23.12.: „Međutim, jedino pravo iznenađenje, a za mene i jedini pravi pobjednik prvog kruga izbora ipak je Miroslav Škoro! A isticanje Juričana, kao ‘iznenađenja’, prije svega ukazuje na nelagodu dominantnih političkih elita iz dvaju tabora: HDZ-a i SDP-a, zbog Škorinog uspjeha, koji, zapravo, razotkriva svu sadašnju slabost ovog stranačkog dvojca, koji se u posljednjih 30 godina na hrvatskoj političkoj sceni izmjenjuje na vlasti i koji se, očito, nalazi u zenitu svojih snaga i svojih mogućnosti. Zato im i je puno lakše isticati satiričnog i, po njih, politički potpuno bezopasnog Juričana kao ‘pozitivno iznenađenje izbora’ nego jednog Škoru, koji je, zapravo, učinio pravo čudo. Novopečeni političar, bez bilo kakvog prethodnog iskustva ‘plivanja u mutnim političkim vodama’ i prljavim i zakulisnim političkim bitkama i beskrupuloznim razračunavanjima, i osoba bez bilo kakve stranačke organizacijske i logističke potpore, Škoro je bio kandidat kojemu nitko od važnijih hrvatskih medija, političkih analitičara ili političkih stranaka dugo vremena nije davao ama baš nikakve šanse za uspjeh. A on ne samo da ih je sve demantirao, već je to učinio i na dramatičan način – umalo još jučer ne deložiravši s Pantovčaka aktualnu hrvatsku predsjednicu i kandidatkinju HDZ-a Kolindu Grabar-Kitarović. I ne samo da je njoj ‘puhao za vrat’ i na kraju završio s manjkom od neznatnih cca.  2 % glasova, već je za svega 5 % glasova zaostao i za pobjednikom prvog kruga, SDP-ovim kandidatom i ‘prekaljenim’ političkim ‘ratnikom’ Zoranom Milanovićem, kojemu niti udružena politička ljevica (i čak 12 političkih stranaka!) i isto takvo biračko tijelo nije omogućilo niti dosezanje rezultata od 30 %, što samo ukazuje što hrvatski birači misle o današnjoj ljevici pod vodstvom SDP-a. Slično je i s aktualnom predsjednicom, koju je i sva upregnuta HDZ-ova mašinerija jedva izvukla iz gliba političke propasti i odlaska u prijevremenu političku mirovinu.

Drukčije kazano – Miroslav Škoro će vrlo vjerojatno ići u osnivanje vlastite stranke. Politički kapital, i to kakav, već je sinoć zaradio, zadavši po prvi puta (i to kao potpuni autsajder) snažan i ozbiljan politički udarac hrvatskom mainstreamu, ali i nemuštoj hrvatskoj desnici, koja već gotovo tri desetljeća grca u jalovim i egoističkim borbama za nekakvo liderstvo za koje, uglavnom, nemaju niti dovoljno političkog a nerijetko i intelektualnog potencijala i karizme, niti stvarne potpore među biračima.“ 

U predizbornu kampanju drugog kruga, uključiše se mnogi istaknuti katolici (?).  Marijana Petir (svojevremeno na glasačkom listiću HSS-a zaokružila Beljkovo bratstvo i jedinstvo) je citirala riječi pape Pia XII. koje je uputio župnicima Rima 10. ožujka 1948., u vezi izbora: „U sadašnjim okolnostima radi se o strogoj obvezi za sve oni koji imaju pravo glasati, muškarce i žene, da sudjeluju u izborima. Tko god se suzdrži od toga, posebno zbog lijenosti, nemara i slabosti, čini grijeh koji je u sebi težak, smrtnu krivicu. Svatko mora slijediti naloge svoje savjesti. Međutim, očito je da glas savjesti nameće svakom katoliku da dade svoj glas kandidatu koji uistinu nudi dovoljna jamstva da će štititi Božja prava i prava duša, za istinsku dobrobit pojedinaca, obitelji i društva, u skladu s ljubavi prema Bogu i katoličkom moralnom nauku.“

Dr. sc. Stjepo Bartulica će:  „Milanović ne prolazi i katolici ne bi smjeli biti za njega. A što se tiče Kolinde Grabar-Kitarović, suzdržan sam što se tiče njezinih stavova. Smeta mi njezina ‘pro choice’ pozicija. Čini mi se da ima sama sa sobom problem oko pobačaja jer ono što govori je nekoherentno. Ne može se u istoj rečenici reći da si za život, ali da nisi za zakon koji bi štitio svako ljudsko biće. Bila je za Istanbulsku konvenciju, što je također veliki problem. I cijeli HDZ koji je otišao ulijevo njoj je uteg, a ne pomoć. S obzirom na to da je Milanović neprihvatljiv, onda slijedi zaključak da je ipak Kolinda prihvatljivija.“

Vice Batarelo, predsjednik udruge Vigilare, kaže da svatko mora odlučiti sam za sebe i udruga to nikome ne može propisati jer su svi slobodni: „No katolički laikat ovo mora iskoristiti za nerođene, za one koji nemaju svoj glas. Milanovićev stav o pobačaju vrlo je jasan, dok je onaj Kolinde Grabar-Kitarović nejasan. Jedini način na koji ona može dobiti neke od katoličkih laičkih glasova jest da njezin stav o pobačaju bude vrlo jasan i nedvosmislen. Mnogo katoličkih laika pita se zašto bi joj dali glas jer je bila za Istanbulsku, Marrakech i vlast koju predstavlja nije napravila ništa oko naših vrednota. Sad ima mogućnost možda pridobiti naše glasove ako kaže da je za život, protiv pobačaja i da će unutar svojih ovlasti kao predsjednica zagovarati zakone koji će štiti život od začeća.“

Što se tiče ‘pjevanja’ u Hodu za život, predstavnici inicijative 2019. s predsjednicom su održali sastanak dan uoči hodanja, dakle 24. 5. „Predsjednica je saslušala naše planove, prijedloge, kako osigurati zaštitu života od početka, odnosno začeća do prirodne smrti, kako trudnicama i mladim majkama i obiteljima osigurati podršku. Drago nam je da nas je primila,“ rekli su. Upitani podržava li predsjednica Hod za život, kazali su da ne znaju, nego da su s predsjednicom razgovarali o organizaciji. „Jako nam je važno da ona bude upućena u to što mislimo da je to zabrinjavajuće pitanje u Hrvatskoj, važno nam je da čuje, jer je ona naša predsjednica.“ 

Eto ni organizatori ne znaju podržava li Kolinda Hod za život. Bitno je bilo napasti ‘pjevača’.

Na izbore početkom 2020.-te ima pravo izaći 3 677 904 birača iz RH i 176 843 birača iz dijaspore. To je 75 466 birača više nego 2014. Malo su čudne ove brojke, jer u nekim veleposlanstvima naši ljudi nisu mogli glasati. A veleposlanstva su, kak’ ti, pod ingerencijom i predsjednice. Zašto veliki pobornik napretka i klimatolog općeg zatopljenja nije omogućio elektronsko glasovanje? Valjda čeka da nas Divjakuša poduči kako se to radi. 

A što se tiče ishoda izbora (vidi mene: ishodi!), dvojila sam da će Škoro ući u drugi krug. Pa ne bi Partija (lijeva i desna) to dozvolila! 

U Podcastu Velebit 30.12. o. g. novinar Vjekoslav Krsnik iznio je svoje dugogodišnje iskustvo praćenja rezultata izbora u DIP-u: „Službenim rezultatima možete vjerovati samo utoliko što je to službeno tijelo izdalo, ali oni nisu stvarni rezultati.“ Naglasio je da na popisu birača ima oko 360 000 viška birača. 

Potaknuta Petirkinom prijetnjom o grijehu, razmišljam. U Makabejcima II. lijepo piše kako valja i umrijeti i ne pogaziti svoju vjeru, kad su zavojevači htjeli nametnuti tadašnje ‘globalističke’ zakone Izraelcima: majka i njenih sedam sinova (7,1-42) i starac (Eleazar 6,18-31). Zato katolik na izbore može izaći kako bi dao ‘caru carevo’ iliti ‘obaviti svoju građansku dužnost’. A glasovati može da dadne i ‘Bogu Božje’. A tu ne spada glasovanje ni za Milanović ni za Grabar Kitarević, ako se potonja katolički ne izjasni i pokaje. Ili se možda izjasnila kad je rekla da je shvatila poruku…

Uostalom i Izraelci su čekali 40 godina da pomru štovatelji zlatnog teleta, nakon 400 godina ropstva. Koliko mi moramo čekati da sa scene odu Jugosloveni (omotani antifašizmom) i svetosavci, ako smo 888 godina bili ‘robovi’ drugima, pa i njima? Nenaoružani puškama i tenkovima, ali naoružani molitvom i hrabrošću, doista i velikom providnošću Božjom, dobili smo slobodnu domovinu. Zar da se plašimo ljudskih prosudbi?  Preko don Stefana Gobija u rujnu 1966., Gospa je poručila hrvatskom narodu:

„Ne boj se malo stado. Budite moja mala djeca, koju sam okupila sa svih strana svijeta, za veliku bitku između Boga i Sotone, između sila dobra i sila zla. Gospodin će pobijediti preko Mene, svoje male Sluškinje. Ja ću pobijediti pomoću vas, moja mala djeco. Ono što se dogodilo u ovom narodu postaje znak za sve. Zbog svoje vjernosti Isusu i vašoj nebeskoj Majci, Crkvi i Papi, Sotona je navalio na nju, u pokušaju da je uništi. Imajući na umu ovaj cilj, udružile su se sve sotonske i masonske sile. Međutim, Ja sam sama označila čas njihova poraza.

 Tako  će biti za čitavo čovječanstvo. Zato vas pozivam na pouzdanje i nadu.

 Ne boj se malo stado. Vama je povjereno poslanje da ostvarite trijumf mog Bezgrješnog Srca u svijetu.“

Ima li mjesta za beznađe u vremenu kad slavimo dolazak Onoga koga je Bog poslao da iskusi naše najteže patnje i boli: da se rodi u štalici kao siromah, da bude progonjen od vlasti, da bude krivo optužen, da položi život na strašan način-ne mrzeći… I da nam svojim uskrsnućem otvori vrata raja, jer… 

„Uistinu, Bog je tako ljubio svijet
te je dao svoga Sina Jedinorođenca
da nijedan koji u njega vjeruje
ne propadne,
nego da ima život vječni.“  Iv 3,16

Zato, ne boj se stado malo! 

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo

 

Facebook komentari

komentara